svidža, svidža mi se što gospon milošević koristi ruske reči u svome tekstu.
očen simpatično... :-))
Preporuke:
0
0
2
nedelja, 03 oktobar 2010 23:35
konacno
konacno
Preporuke:
0
0
3
nedelja, 03 oktobar 2010 23:44
Darko Stanojević
Mali Sloba i mala Mira. Zasigrali se, pa preterali...
Srećom po Rusiju, tamo su predsednik i premijer realne ličnosti, a ne nekakvi koji aminuju onome ko najviše ponudi, kao ovde.
Preporuke:
0
0
4
ponedeljak, 04 oktobar 2010 09:38
Angel
18 godina, pa se osilio čeovek... omilela mi vlast pa mislio da je to večni položaj njegove duše... a ne privremeni aranžman u beskraju i vremenu, nakon koga može ko zna gde...
Preporuke:
0
0
5
ponedeljak, 04 oktobar 2010 09:40
brm
kakav napredak u odnosu na Staljinova vreme
"predednik ukazom smenjuje gradonačelnika" izabranog na demokratskim izborima..nemojte da ovo pročita BT naderali smo
Preporuke:
0
0
6
ponedeljak, 04 oktobar 2010 10:43
nataša
Svuda u svetu je poznato da gradonačelnici megapolisa kakav je Moskva, ili Nu Jork, ili Kairo po svojoj moći naizgled, a po materijalnim prinadležnostima redovno prevazilaze predsednike tih zemalja, iako su po pravilu zemlje koje imaju megapolise velike zemlje.
Šta je u osnovi tog mehanizma, kad je već tako?
Sa jedne strane fond, fondovi takvih gradova, kao što je Moskva i Nu Jork, su ogromni, prevazilaze fondove zemalja približnog broja stanovnika po stotinu puta. Moskva je otprilike kao Srbija i Mađarska zajedno, a njen godišnji fond je mnogo veći nego godišnji fond i Mađarske i Srbije zajedno. Imajući u vidu stepen investicija, zatim, unutrašnji obrt, to su nezamislive svote novca. Sa druge strane, sistem izbora, sistem kontrole i pravila po kojima se vladaju ti gradonačelnici su mnogo blaži nego na primer ministarska ograničenja. Gradonačelnici nemaju vojsku i dioplomatiju pa se tretiraju kao niža "lokalna" vlast. I kod nas se može desiti da neki predsednik opštine od pedeset hiljada stanovnika, koji dugo traje, po svojoj realnoj moći prevazilazi i ministre, a neretko i premijere. Na primer Palma, on je moćniji čovek od Snežane Malović. Ili nekad Bidža, on je bio moćniji od mnogih premijera za svoga vremena.
Zamislite sad Luškova, ili Rudija Đulijanija. Milan Milošević slabo zna situaciju u SAD, pa da ja podsetim. Đulijani je bio dvadest godina gradonačelnik Nu Jorka. Predsednik Klinton je imao dva zadatka, poznati spoljnopolitički , i unutarpoolitički da sruši Đulijanija. Srušio ga je kad je Đulijani ostario i umorio se.
Dešavaju se takve stvari skoro redovno, kad sa jedne strane postoji velika materijalna moć, a sa druge politička ograničenja. Đulijani se postavljao iznad Klintona, kao što je Luškov pokušavao da se ne osvrće na Medvedeva. To je neodrživo.
Uobičajeni, stereotipni komentari takvih događaju se svedu na nabrajanje kuća i njihove veličine i nameštaja, kola i slično. Po toj matrici piše i Milan Milošević, ništa novo.
Preporuke:
0
0
7
ponedeljak, 04 oktobar 2010 15:20
ssss
ma super smo mi prosli cekajuci da nam bizMismeni tipa jelcin, cernomirdin, luskov... onomad pomognu.
a ka'ce nas putin jos ne znamo!
Preporuke:
0
0
8
utorak, 05 oktobar 2010 09:18
dida
Rusija ce postati stvarno jaka, sposobna da na geopolitickoj mapi zaista uspesno parira pobesneloj ratnoj ekonomiji Sjedinjenih Americkih drzava, tek kada ozbiljno podigne svoj pacificki istok, i kada kaze amerikancima da za svoje metale, dijamante, sirovu naftu, itd., bezvredne americke papirice - dolare vise ne prima - roba se ima placati u rubljama. Ali, to sa bandom oligarha nece nikad uspeti jer oni vuku nadole odnosno prema Zapadu i tu nema srece za obican narod u Ruskoj Federeaciji, pa tako ni za vladajucu garnituru koja ce, budimo realni, u sledece dve godine imati ozbiljnih problema sa Berezovskim i ostalima iza kojih ce stajati razjarena Imperija.
Dida
Preporuke:
0
0
9
utorak, 05 oktobar 2010 22:32
bojka
Ništa novo kod "braće" Rusa. Oligarsi, tajkuni, lopuže koje moraju da priznaju supremaciju Putina i Medvedeva. A kako to da su demagoga Luškova, koji je sa genijalno "poslovnom" suprugom toliko godina muljao ispod žita, ova dvojica (Putin i Dmitrij) trpeli i gledali mu kroz prste? Kakav je to bio dil? Ovako, činjenično, sve to je preslikano u Srbiji. Meni lično je taj aparatčik Luškov uvek bio antipatičan i bez kapaciteta da vlada velikom Moskvom. Ali, to je manje važno.
Preporuke:
0
0
10
sreda, 06 oktobar 2010 16:23
Boško
Vrlo dobar i poučan tekst g. Miloševića, jednog od poslednjih dinosaurusa srpskog novinarstva.
Preporuke:
0
0
11
sreda, 06 oktobar 2010 20:22
Marko Ristić
Zaboravljate da je on sprečavao održavanje gej parade u Moskvi,da li će tu praksu nastaviti njegovi naslednici,videćemo...
očen simpatično... :-))
Srećom po Rusiju, tamo su predsednik i premijer realne ličnosti, a ne nekakvi koji aminuju onome ko najviše ponudi, kao ovde.
"predednik ukazom smenjuje gradonačelnika" izabranog na demokratskim izborima..nemojte da ovo pročita BT naderali smo
Šta je u osnovi tog mehanizma, kad je već tako?
Sa jedne strane fond, fondovi takvih gradova, kao što je Moskva i Nu Jork, su ogromni, prevazilaze fondove zemalja približnog broja stanovnika po stotinu puta. Moskva je otprilike kao Srbija i Mađarska zajedno, a njen godišnji fond je mnogo veći nego godišnji fond i Mađarske i Srbije zajedno. Imajući u vidu stepen investicija, zatim, unutrašnji obrt, to su nezamislive svote novca. Sa druge strane, sistem izbora, sistem kontrole i pravila po kojima se vladaju ti gradonačelnici su mnogo blaži nego na primer ministarska ograničenja. Gradonačelnici nemaju vojsku i dioplomatiju pa se tretiraju kao niža "lokalna" vlast. I kod nas se može desiti da neki predsednik opštine od pedeset hiljada stanovnika, koji dugo traje, po svojoj realnoj moći prevazilazi i ministre, a neretko i premijere. Na primer Palma, on je moćniji čovek od Snežane Malović. Ili nekad Bidža, on je bio moćniji od mnogih premijera za svoga vremena.
Zamislite sad Luškova, ili Rudija Đulijanija. Milan Milošević slabo zna situaciju u SAD, pa da ja podsetim. Đulijani je bio dvadest godina gradonačelnik Nu Jorka. Predsednik Klinton je imao dva zadatka, poznati spoljnopolitički , i unutarpoolitički da sruši Đulijanija. Srušio ga je kad je Đulijani ostario i umorio se.
Dešavaju se takve stvari skoro redovno, kad sa jedne strane postoji velika materijalna moć, a sa druge politička ograničenja. Đulijani se postavljao iznad Klintona, kao što je Luškov pokušavao da se ne osvrće na Medvedeva. To je neodrživo.
Uobičajeni, stereotipni komentari takvih događaju se svedu na nabrajanje kuća i njihove veličine i nameštaja, kola i slično. Po toj matrici piše i Milan Milošević, ništa novo.
a ka'ce nas putin jos ne znamo!
Dida