Vajni"ekspert".
Od svega je najsmesniji onaj deo, da bi Srbi u RS,mogli da naprave "kompromis" tako sto bi ustupili deo svoje lokalne nadleznosti ,policiju,a mozda i vojsku.
Samo sto dalje od nas,nek nas zaobidju,i oni i njihova "ispruzena ruka".
Preporuke:
0
0
2
nedelja, 17 januar 2010 20:37
Cernisevski
Srbija je, po mom mišljenju, u odličnoj poziciji, pod uslovom da se ne zavarava da joj je alternativa Rusija.
(...)
Kad Kosovo jednom bude rešeno, sve će biti moguće.
- ovo je dovoljno za ocenu teksta, sve ostalo je prazna prica...
Preporuke:
0
0
3
nedelja, 17 januar 2010 21:23
konfuzija
Mi u stvari nismo ratovali sa vama, nego ste vi ratovali sa trecom stranom, a mi smo bombardovali ...
Prelepo!
Preporuke:
0
0
4
nedelja, 17 januar 2010 21:43
Dragoslav Pakić
Odnosi između SAD i Srbije na najnižu tačku pali su kad je 1999. počelo bombardovanje Srbije zbog Kosova. Ko snosi veću odgovornost za to, Milošević ili Klinton?
Divnog li pitanja! M. Mišić nije čuo za Rambuje, ništa ne zna o ultimatumu novih ''prijatelja'' da se Kosmet očisti od Srba i da NATO trupe trijumfalno uđu u Jugoslaviju. Pojma nema da su 5. oktobar parama, logistički, medijski i uz najzlosutnije pretnje organizovali ''prijatelji'' a sproveli domaći izvođači radova.
Kakav bi to prijatelj Srbima mogao biti čovek koji je izjavio: ''Srbi su gomila nepismenih degenerika, decoubica, kasapa i seksualnih siledžija koje bi sve trebalo smestiti u konclogore nacističkog tipa''. A čovek je samo Podpredsednik SAD-ea.
Kolike su i kakve su tek zasluge Predsednika Klintona kada su mu u Prištini podigli spomenik na postolju vesine tri metra da ga niko ne može čak ni zapljunuti.
Miloševićevu tragičnu smrt izvođači petooktobarskih radova su obeležili pesmom, igrom i šarenim balonima pa ga, kao pticu, sahranili pod lipom u dvorištu rodne kuće gde ga svako može....cvećem darivati.
''Što se tiče krivice za bombardovanje, rekao bih da je obostrana, ali su Miloševićeve greške ipak bile veće nego Klintonove.''
Naravno, gospodine Slecinger! Kako njegova krivica ne bi bila veća kad je tvrdio ''da nije video bogatu koloniju a njene građane srećne''.
''Srbija je, po mom mišljenju, u odličnoj poziciji, zaključuje gospodin Slecinger, pod uslovom da se ne zavarava da joj je alternativa Rusija ''.
To je pravi odgovor pravoj Politici na prava pitanja.
Preporuke:
0
0
5
ponedeljak, 18 januar 2010 00:23
Spetsnaz
Kakvi divno prodavanje magle al sta drugo i ocekivati .
Preporuke:
0
0
6
ponedeljak, 18 januar 2010 01:38
Šicer
Pa to znači da je Rusija zapravo jedina ne "alternativa" već nada za opstanak Srbije. A Kosovo i Metohija mogu se rešiti samo na jedan način. Nema odustajanja od svete srpske zemlje, ni jednog njenog pedlja. A zapadna bagra - iš!
Preporuke:
0
0
7
ponedeljak, 18 januar 2010 03:37
Bane B
No thanks!
Preporuke:
0
0
8
ponedeljak, 18 januar 2010 03:55
Bane B
Vi ste nas nagovarali da odstupimo paktu 1941 da bi nas kasnije prodali komunistima. Pa onda dozvolili ono što vermaht i NDH nisu do kraja uspeli da nas HDZ i UČK sa naših vekovnih prostora konačno izbrišu. I sada ovakvi intervju u smislu sori nsimo vas dobro razumeli. Koliko su nemci prednjačili da priznaju Hrvatsku toliko ste vi žurili da priznate Kosovo. Na jednoj strani ste konačno nagradili NDH a na drugoj srtani vekovni albanski teror nad srpskim stanovništvom.
Preporuke:
0
0
9
ponedeljak, 18 januar 2010 04:20
Svetislav Kostić
Politika je iz mjeseca u mjesec sve izrazitija režimska gazeta a Mišić čovjek režima. Koncept po kojem Mišić vodi intervju, bez postavljanja i jednog jedinog provokativnog pitanja kojim bi se srpskim nacionalnim interesima očigledno ni malo naklonjeni američki profesor namamio iz rezerve i navukao na tanak led i skreše konačno šta i kako misli o Srbima i Srbiji. A profesorovih drskih odgovora koji su pružali idealnu priliku da se intervju pretvori u jednu istinsku debatu, bilo je na pretek. Mišiću ne služi na čast poređenje sa novinarima iz strogo komunistickog vremena, a to nažalost zaslužuje, kada svojevremeno u Borbi povodom nekog prijema u Beogradu kod Josipa Broza, pisalo kako su oficiri došli na prijem sa svojim drugaricama, a ministri sa svojim suprugama.
Preporuke:
0
0
10
ponedeljak, 18 januar 2010 14:54
Miroslav Đukić
Uđoh da napišem komentar, ali ne treba! Šicer je to sažeto kazao! Pridružujem se
Preporuke:
0
0
11
ponedeljak, 18 januar 2010 18:09
Miličić Nenad
"Kadija te tuži Kadija ti sudi" Nego el to ispade da smo samo tražili da nas bombarduju?
Preporuke:
0
0
12
utorak, 19 januar 2010 12:17
zvezdarac
Tipična zapadnjačka licemernost i manipulacija, strategija laži koja je osnov njihove dominacije u svetu. Čovek se predstavlja kao neko ko je upućen u naše prilike, razume nas, lično se protivi upornoj antisrpskoj politici SAD. On naglašava specifičnosti Jugoslavije, zna za ustaške zločine, navodno se zalaže da se SAD politički povuku iz regiona. I onda, u sred tog prijateljskog tona, ubacuje potpuno neargumentovane teze kao što su:
- Milošević je najkrivlji za bombardovanje,
- Potrban je Dejton 2 uz učešće SAD,
- Britanija je istorijski prijatelj Srbije,
- Rusija ni u kom slučaju nije alternativa "evroatlantskim" integracijama.
Drago mi je da na ovom mestu nijedan komentator nije naseo na ovu podmetačinu, ali ipak se bojim da nije takav slučaj sa čitaocima Politike, kojima je intervju prvenstveno i namenjen.
Od svega je najsmesniji onaj deo, da bi Srbi u RS,mogli da naprave "kompromis" tako sto bi ustupili deo svoje lokalne nadleznosti ,policiju,a mozda i vojsku.
Samo sto dalje od nas,nek nas zaobidju,i oni i njihova "ispruzena ruka".
(...)
Kad Kosovo jednom bude rešeno, sve će biti moguće.
- ovo je dovoljno za ocenu teksta, sve ostalo je prazna prica...
Prelepo!
Divnog li pitanja! M. Mišić nije čuo za Rambuje, ništa ne zna o ultimatumu novih ''prijatelja'' da se Kosmet očisti od Srba i da NATO trupe trijumfalno uđu u Jugoslaviju. Pojma nema da su 5. oktobar parama, logistički, medijski i uz najzlosutnije pretnje organizovali ''prijatelji'' a sproveli domaći izvođači radova.
Kakav bi to prijatelj Srbima mogao biti čovek koji je izjavio: ''Srbi su gomila nepismenih degenerika, decoubica, kasapa i seksualnih siledžija koje bi sve trebalo smestiti u konclogore nacističkog tipa''. A čovek je samo Podpredsednik SAD-ea.
Kolike su i kakve su tek zasluge Predsednika Klintona kada su mu u Prištini podigli spomenik na postolju vesine tri metra da ga niko ne može čak ni zapljunuti.
Miloševićevu tragičnu smrt izvođači petooktobarskih radova su obeležili pesmom, igrom i šarenim balonima pa ga, kao pticu, sahranili pod lipom u dvorištu rodne kuće gde ga svako može....cvećem darivati.
''Što se tiče krivice za bombardovanje, rekao bih da je obostrana, ali su Miloševićeve greške ipak bile veće nego Klintonove.''
Naravno, gospodine Slecinger! Kako njegova krivica ne bi bila veća kad je tvrdio ''da nije video bogatu koloniju a njene građane srećne''.
''Srbija je, po mom mišljenju, u odličnoj poziciji, zaključuje gospodin Slecinger, pod uslovom da se ne zavarava da joj je alternativa Rusija ''.
To je pravi odgovor pravoj Politici na prava pitanja.
- Milošević je najkrivlji za bombardovanje,
- Potrban je Dejton 2 uz učešće SAD,
- Britanija je istorijski prijatelj Srbije,
- Rusija ni u kom slučaju nije alternativa "evroatlantskim" integracijama.
Drago mi je da na ovom mestu nijedan komentator nije naseo na ovu podmetačinu, ali ipak se bojim da nije takav slučaj sa čitaocima Politike, kojima je intervju prvenstveno i namenjen.