Ja jednostavno ne vjerujem u teoriju hladnog rata i sukoba kapitalističkog zapada i komunističkog istoka a samim tim i igra oko nacista izgleda naivna.
Ali ipak, najvažniji dio mi je u ovo trenutku pitanje Vatikana i njegova uloga u svemu. Da Vatikan nije znao šta rade njihovi svećenici, stvarno je glupo. Uostalom sam Pije 12 je sa oduševljenjem dočekivao nacističke i ustaške glavešine.
Samo bih volio da ovo neko kaže nekim našim crkvenim velikodostojnicima i političarima koji bi nas rado utjerali sve u vatikanski tor. Sve zbog evro-atlanto-eko integracija.
Preporuke:
0
0
2
utorak, 17 novembar 2009 18:18
Baja Patak
„...Što je Walters otkrio o ustaškom poglavniku Anti Paveliću i njegovim vezama s vrhom Katoličke crkve i papom Pijem XII...“ .
„....ljudi poput Draganovića, koji je bio toliko povezan sa ustašama da mi je teško zamisliti da je uopće bio svećenik! On je bio toliko korumpiran, zao, pohlepan da ne možete vjerovati da je istovremeno bio monsinjor!”, kaže Walters
Rimokatolički svećenik - zločinac, monsinjor Krunoslav Draganović se 1967. godine iz izbeglištva nesmetano vratio u Titovu Jugoslaviju i u Sarajevu održao konferenciju za štampu na kojoj je hvalio demokratizaciju i humanizovanje života u zemlji pod Titovom vlašću. Nastavio je mirno da živi u socijalističkoj Jugoslaviji, vredno radeći na svom poslu kao rimokatolički svećenik, a usto i monsinjor i umro je u socijalističkoj Jugoslaviji 1982. godine. Nikada nije odgovarao za svoja nedela.
Kardinala Alojzija Stepinca, čija uloga za vreme Nezavisne Državne Hrvatske je dobro poznata, rehabilitovao je hrvatski Sabor 1992.g., a rimski papa Jovan Pavle II ga je proglasio blaženim 1998.g. Još samo jedan stepenik u rimokatoličkom kalendaru i postaće svetac. Sada se aktivno priprema i proglašenje rimskog pape Pija XII za blaženog. Jevreji aktivno i energično protestuju, Srbi i SPC – ne.
Na predstojećoj sahrani srpskog patrijarha Pavla će nesumnjivo prisustvovati i visoka delegacija Rimokatoličke crkve, koja će uz skrušene poglede i sa skromnim, tužnim osmehom na licima izraziti sućut zbog velikog gubitka SPC, uz želje za dalje razvijanje odnosa.
Već se uveliko priča o vremenu i programu posete rimskog pape Benedikta XVI Srbiji.
Jednom reči: idila jedna!
Preporuke:
0
0
3
utorak, 17 novembar 2009 22:27
zna znanje ...
utorak, 17 novembar 2009 Branko
"Da Vatikan nije znao šta rade njihovi svećenici, stvarno je glupo. Uostalom sam Pije 12 je sa oduševljenjem dočekivao nacističke i ustaške glavešine."
Naravno da je znao. Kao što zna sadašnji papa koga i zašto prima kad prima hrvatskog pevača Tompsona. Jer, što bi Papa primao tamo nekog pevača, da je on za njega samo pevač - to je kao kad bi Barak Obama primio u zvaničnu posetu, recimo, nekog običnog političara iz neke obične zemlje,nekog ko je sto nivoa po rangu ispod njega. Ako prima takvog, onda mu se daje odgovarajući značaj, itekako.
Preporuke:
0
0
4
utorak, 17 novembar 2009 22:34
miki mausi
2 utorak, 17 novembar 2009 Baja Patak
"Već se uveliko priča o vremenu i programu posete rimskog pape Benedikta XVI Srbiji."
Neke se posete na kraju moraju odraditi, takav je svet u kom živimo. Ali, ono što meni veoma smeta u tome jesu osmesi, neopisiva sreća i razdraganost naših političara u takvim susretima, kao da to nisu zvaničnici koji su o Srbima i Srbiji pre samo nekoliko godina govorili sve najgore, kroz najcrnju propagandu i gnusne laži, i odobravali bombardovanje civilnih ciljeva. Nigde ni trunke dostojanstva, uzdržanosti, SVESTI o tome ko se i zašto mora primiti, kad već mora. Ne, oni se ponašaju kao šiparice koje su nekim čudom dospele u društvo svojih idola.
Preporuke:
0
0
5
utorak, 17 novembar 2009 23:20
Mirko K.
Prilično tanak tekst, možda je knjiga bolja?
Preporuke:
0
0
6
utorak, 17 novembar 2009 23:25
Srdjan Jovanovic
Sto se Draganovica tice, prilicno uvjerljivo je svjedocenje monsinjora Milana Simcica koje cu citirati u cjelini:
“Pisac ovih redaka(Simcic)imao je priliku malo kasnije prevesti na talijanski izvještaj sarajevskog nadbiskupa Smiljana Čekade o slučaju Draganovića. Nadbiskupa je pozvao na razgovor Džemal Bijedić, predsjednik BH, i tražio je od njega da osobno jamči za Draganovića (koga su odlučili pustiti na »kontroliranu« slobodu) da neće bježati iz Jugoslavije, da neće ništa pisati i govoriti o načinu kako je bio doveden u Jugoslaviju i da će spriječiti da se tiska knjiga o Bleiburgu. Tako je bilo odlučeno na posebnoj sjednici Vijeća Republika pod predsjedništvom Tita. Po pričanju Bijedića nadbiskupu Čekadi, na toj sjednici nastala je pat-pozicija: predstavnici Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine bili su protiv procesa i smrtne osude, što bi izazvalo negativne reakcije u zemlji i u svijetu, dok su predstavnici Srbije, Crne Gore i Makedonije bili za proces. Odlučio je Tito koji je želio popraviti sliku svoga režima u svjetskoj javnosti i poboljšati odnose s Vatikanom.Čekada je odgovorio da ne može donijeti nikakvu odluku dok ne vidi Draganovića i govori s njime. Bijedić ga je otpratio u susjednu sobu gdje je bio Draganović i ostavio ih je same. Nakon pozdrava i pitanja, je li se vratio svojevoljno i slobodno u domovinu, na što je Draganović odgovorio niječno, Čekada mu je iznio uvjete za »kontroliranu« slobodu, koje mu je postavio Bijedić, i pitao ga može li osobno garantirati za njega računajući da će poštivati preuzete obveze. Ukoliko Draganović ne bi poštivao te obveze, platio bi osobno sam nadbiskup i sjemenište bi bilo zatvoreno. Nakon kratkog razmišljanja Draganović je dao svoj pristanak, a Čekada je pred Bijedićem dao svoje jamstvo; tako je za Draganovića nastupio novi period života."
Mislim da je svaki komentar suvisan.
Preporuke:
0
0
7
sreda, 18 novembar 2009 05:34
Srboljub Savic
Britanci i Amerikanci su svojim delovanjem-ublaza-
vanjem, prikrivanjem (i sopstvenih nacista) doveli
do rasta nacizma i Hitlera. Dok su odredjeni (a
uticajni) britanski krugovi u nacizmu videli branu
od komunizma u jacanju (posebno posle neuspele
vojne intervencije protiv revolucije, pod komandom
Cherchila), Amerikanci su videli visestruku korist-
i anti-komunizam i nesumnjivi rat, kao najveci
izvor prihoda i jacanja SAD.
U ratu, kad je Hitler bombardovao Englesku (jer
nije htela [nije ni smela, javno] da mu se pridru-
zi) Cherchil ubedjuje Ruzvelta da stvore koaliciju
sa SSSR-om i "puste" da komunisti iskrvare i za
njih. Nije tajna da je otvaranje drugog fronta
dve godine odlagano, da su krseni svi dogovori
i pisana dokumenta - ugovori, kod nastupa kroz Italiju. Nije tajna da prodor kroz Italiju, ima
za pozadinu sprecavanje dolaska na vlast komunista
(i kasnije vrlo jakih i uticajnih). Upravo Italija,
Amerikanci u njoj i Katolicka crkva, cine "teren"
za spasavanje kljucnog dela sistema-nacistickih
vodja (sposobnih profesionalaca, ukljucujuci orga-
nizatore masovnih likvidacija, propagande, finan-
sija, inzenjere, oficire, ...).
Iako, vrlo verovatno, "operacija Odesa" nije for-
malno- dokumentovano postavljena, bila je efikasna.
Medjutim, "operacija Gladio" ima ciljeve, organiza-ciju, dokumenta, ukljucujuci grb (lako naci).
Organizacija je jedan od stvarnih elemenata "hlad-nog" rata-neobjavljenog, ali ne manje realnog.
Zbog svega, Pavelic je sapsen, kao i desetine hiljada nacista, fasista i ustasa. Prema nekim
izvorima, samo u SAD, utociste je naslo preko
50.000 nacista, ratnih zlocinaca.
Britansko i Cherchilovo delovanje na tlu Jugosla-
vije (zadnje dvoriste), ukljucujuci "projekat Tito"
(govor na engleskom, pred kraljicom, posle 48-e
nekima govori) svakako ne pocinje niti se zavrsava
Pavelicem (Stepincem, ....), a ni "danasnjima".
Dok mi sanjamo i pricamo o promenama, Britanci i
Amerikanci rade "konstantama".
S. Savic
Preporuke:
0
0
8
sreda, 18 novembar 2009 07:28
savremenik
Pop Draganović, koji je prije rata bio jedan od organizatora ustaškog pokreta u Sarajevu, živio je u Italiji u emigraciji. Bio je jedan od važnijih djelatnika u organizaciji Sveti Jerolim, čije je sjedište bilo u blizini jugosl. granice. Bavili su se, između ostalog i prebacivanjem ustaških zločinaca u inostranstvo. Bio je, koliko mi je poznato, 1967. namamljen i kidnapovan i prebačen preko jugo granice u jednom kamionu lednjači (naravno, nezaleđen). Poslije objavljivanja njegove izjave u sarajevskom listu Oslobođenje (iste godine), bio je stavljen u kućni pritvor u malom mjestu Stup, nedaleko od Sarajeva (u kome je oveća katolička crkva), gdje je proveo ostatak života, ali ne obavljajući nikakav crkveni posao.
Preporuke:
0
0
9
sreda, 18 novembar 2009 11:30
Svetozar Maksimović
"Zapadne demokratije ih stvorile, one ih i spašavale"- Kada su 50-tih od Rusa tražili da pokažu Hitlerovo telo, ovi su odgovorili: "Nije kod nas, on je u Južnoj Americi, pitajte Amerikance". Rusi su pronašli njegovog dvojnika. FBI je objavio dokumenta nakon 60 godina, kako je preko Španije napustio Evropu.
Preporuke:
0
0
10
sreda, 18 novembar 2009 15:14
dragan
Ovaj istoričar (malo je mlad kada pomislim na tradiciju i istoriju Gordog Albiona) kaže jednu misao koja me brine, da katolicizam i komunizam nikako ne mogu zajedno, odnosno nemaju ničeg zajedničkog a nacizam i komunizam imaju.To zvuči isto kao i stav koji sve češće propagiraju brojni politički činovnici evropske birokratije, da su zločini nacista i komunista isti. Znači, ništa nije gotovo, borba se nastavlja. Mi smo (SFRJ, SRJ, R Srbija) od komunista otklizali u naciste-fašiste, i bićemo kažnjavani dok nas ne očiste sa ovog dela Levanta i nasele neki kulturniji narod. Nadam se da će se to desiti pre nego neko ponovo krene da reši pitanje komunističkog istoka, za koji ja i meni slični znamo da više ne postoji (bar ne kao komunistički), ali, ko će to da objasni Bžežinskom, Olbrajtovoj & učenicima.
.jpg)
Ali ipak, najvažniji dio mi je u ovo trenutku pitanje Vatikana i njegova uloga u svemu. Da Vatikan nije znao šta rade njihovi svećenici, stvarno je glupo. Uostalom sam Pije 12 je sa oduševljenjem dočekivao nacističke i ustaške glavešine.
Samo bih volio da ovo neko kaže nekim našim crkvenim velikodostojnicima i političarima koji bi nas rado utjerali sve u vatikanski tor. Sve zbog evro-atlanto-eko integracija.
„....ljudi poput Draganovića, koji je bio toliko povezan sa ustašama da mi je teško zamisliti da je uopće bio svećenik! On je bio toliko korumpiran, zao, pohlepan da ne možete vjerovati da je istovremeno bio monsinjor!”, kaže Walters
Rimokatolički svećenik - zločinac, monsinjor Krunoslav Draganović se 1967. godine iz izbeglištva nesmetano vratio u Titovu Jugoslaviju i u Sarajevu održao konferenciju za štampu na kojoj je hvalio demokratizaciju i humanizovanje života u zemlji pod Titovom vlašću. Nastavio je mirno da živi u socijalističkoj Jugoslaviji, vredno radeći na svom poslu kao rimokatolički svećenik, a usto i monsinjor i umro je u socijalističkoj Jugoslaviji 1982. godine. Nikada nije odgovarao za svoja nedela.
Kardinala Alojzija Stepinca, čija uloga za vreme Nezavisne Državne Hrvatske je dobro poznata, rehabilitovao je hrvatski Sabor 1992.g., a rimski papa Jovan Pavle II ga je proglasio blaženim 1998.g. Još samo jedan stepenik u rimokatoličkom kalendaru i postaće svetac. Sada se aktivno priprema i proglašenje rimskog pape Pija XII za blaženog. Jevreji aktivno i energično protestuju, Srbi i SPC – ne.
Na predstojećoj sahrani srpskog patrijarha Pavla će nesumnjivo prisustvovati i visoka delegacija Rimokatoličke crkve, koja će uz skrušene poglede i sa skromnim, tužnim osmehom na licima izraziti sućut zbog velikog gubitka SPC, uz želje za dalje razvijanje odnosa.
Već se uveliko priča o vremenu i programu posete rimskog pape Benedikta XVI Srbiji.
Jednom reči: idila jedna!
"Da Vatikan nije znao šta rade njihovi svećenici, stvarno je glupo. Uostalom sam Pije 12 je sa oduševljenjem dočekivao nacističke i ustaške glavešine."
Naravno da je znao. Kao što zna sadašnji papa koga i zašto prima kad prima hrvatskog pevača Tompsona. Jer, što bi Papa primao tamo nekog pevača, da je on za njega samo pevač - to je kao kad bi Barak Obama primio u zvaničnu posetu, recimo, nekog običnog političara iz neke obične zemlje,nekog ko je sto nivoa po rangu ispod njega. Ako prima takvog, onda mu se daje odgovarajući značaj, itekako.
"Već se uveliko priča o vremenu i programu posete rimskog pape Benedikta XVI Srbiji."
Neke se posete na kraju moraju odraditi, takav je svet u kom živimo. Ali, ono što meni veoma smeta u tome jesu osmesi, neopisiva sreća i razdraganost naših političara u takvim susretima, kao da to nisu zvaničnici koji su o Srbima i Srbiji pre samo nekoliko godina govorili sve najgore, kroz najcrnju propagandu i gnusne laži, i odobravali bombardovanje civilnih ciljeva. Nigde ni trunke dostojanstva, uzdržanosti, SVESTI o tome ko se i zašto mora primiti, kad već mora. Ne, oni se ponašaju kao šiparice koje su nekim čudom dospele u društvo svojih idola.
“Pisac ovih redaka(Simcic)imao je priliku malo kasnije prevesti na talijanski izvještaj sarajevskog nadbiskupa Smiljana Čekade o slučaju Draganovića. Nadbiskupa je pozvao na razgovor Džemal Bijedić, predsjednik BH, i tražio je od njega da osobno jamči za Draganovića (koga su odlučili pustiti na »kontroliranu« slobodu) da neće bježati iz Jugoslavije, da neće ništa pisati i govoriti o načinu kako je bio doveden u Jugoslaviju i da će spriječiti da se tiska knjiga o Bleiburgu. Tako je bilo odlučeno na posebnoj sjednici Vijeća Republika pod predsjedništvom Tita. Po pričanju Bijedića nadbiskupu Čekadi, na toj sjednici nastala je pat-pozicija: predstavnici Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine bili su protiv procesa i smrtne osude, što bi izazvalo negativne reakcije u zemlji i u svijetu, dok su predstavnici Srbije, Crne Gore i Makedonije bili za proces. Odlučio je Tito koji je želio popraviti sliku svoga režima u svjetskoj javnosti i poboljšati odnose s Vatikanom.Čekada je odgovorio da ne može donijeti nikakvu odluku dok ne vidi Draganovića i govori s njime. Bijedić ga je otpratio u susjednu sobu gdje je bio Draganović i ostavio ih je same. Nakon pozdrava i pitanja, je li se vratio svojevoljno i slobodno u domovinu, na što je Draganović odgovorio niječno, Čekada mu je iznio uvjete za »kontroliranu« slobodu, koje mu je postavio Bijedić, i pitao ga može li osobno garantirati za njega računajući da će poštivati preuzete obveze. Ukoliko Draganović ne bi poštivao te obveze, platio bi osobno sam nadbiskup i sjemenište bi bilo zatvoreno. Nakon kratkog razmišljanja Draganović je dao svoj pristanak, a Čekada je pred Bijedićem dao svoje jamstvo; tako je za Draganovića nastupio novi period života."
Mislim da je svaki komentar suvisan.
vanjem, prikrivanjem (i sopstvenih nacista) doveli
do rasta nacizma i Hitlera. Dok su odredjeni (a
uticajni) britanski krugovi u nacizmu videli branu
od komunizma u jacanju (posebno posle neuspele
vojne intervencije protiv revolucije, pod komandom
Cherchila), Amerikanci su videli visestruku korist-
i anti-komunizam i nesumnjivi rat, kao najveci
izvor prihoda i jacanja SAD.
U ratu, kad je Hitler bombardovao Englesku (jer
nije htela [nije ni smela, javno] da mu se pridru-
zi) Cherchil ubedjuje Ruzvelta da stvore koaliciju
sa SSSR-om i "puste" da komunisti iskrvare i za
njih. Nije tajna da je otvaranje drugog fronta
dve godine odlagano, da su krseni svi dogovori
i pisana dokumenta - ugovori, kod nastupa kroz Italiju. Nije tajna da prodor kroz Italiju, ima
za pozadinu sprecavanje dolaska na vlast komunista
(i kasnije vrlo jakih i uticajnih). Upravo Italija,
Amerikanci u njoj i Katolicka crkva, cine "teren"
za spasavanje kljucnog dela sistema-nacistickih
vodja (sposobnih profesionalaca, ukljucujuci orga-
nizatore masovnih likvidacija, propagande, finan-
sija, inzenjere, oficire, ...).
Iako, vrlo verovatno, "operacija Odesa" nije for-
malno- dokumentovano postavljena, bila je efikasna.
Medjutim, "operacija Gladio" ima ciljeve, organiza-ciju, dokumenta, ukljucujuci grb (lako naci).
Organizacija je jedan od stvarnih elemenata "hlad-nog" rata-neobjavljenog, ali ne manje realnog.
Zbog svega, Pavelic je sapsen, kao i desetine hiljada nacista, fasista i ustasa. Prema nekim
izvorima, samo u SAD, utociste je naslo preko
50.000 nacista, ratnih zlocinaca.
Britansko i Cherchilovo delovanje na tlu Jugosla-
vije (zadnje dvoriste), ukljucujuci "projekat Tito"
(govor na engleskom, pred kraljicom, posle 48-e
nekima govori) svakako ne pocinje niti se zavrsava
Pavelicem (Stepincem, ....), a ni "danasnjima".
Dok mi sanjamo i pricamo o promenama, Britanci i
Amerikanci rade "konstantama".
S. Savic