петак, 03. мај 2024.
 Ћирилица | Latinica

Нови број

Тема: Светска економска криза и Србија (II)
Банер

Претходни бројеви

Банер

Пронађите НСПМ на

&

Нове књиге

Банер

Едиција "Политички живот"

Ђорђе Вукадиновић: Од немила до недрага

Банер
Банер
Банер

Часопис НСПМ или појединачне текстове можете купити и у електронској форми na Central and Eastern European Online Library

Банер
Банер
Коме је до морала у политици, нека иде у НСПМ

О етничком идентитету „српскохрватског“ језика

Kоментари (99) COMMENTS_ARE_CLOSED
1 уторак, 25 август 2009 21:33
Philologus
Autor teksta je, prema podacima sa vlastitog sajta, diplomirao na istoriji (na urbanoj topografiji), a potom je u Litvaniji(!) doktorirao na Vuku Karadzicu. Izmedju i posle toga stoje usavrsavanja na Centralnoevropskom univertizetu u Budimpesti (poznatijem kao Sorosev). Domaca boljka: svi smo strucni za sve, a jos ako smo negde u svetu nase kompetencije narastaju na kub.
Препоруке:
0
0
2 уторак, 25 август 2009 21:35
Umjesto šećera, na kraju popismo pelin jer se opet protura teza da mi u Hrvatskoj govorimo srpskim jezikom.

I pjesmica za laku noć! Napisao ju je Džore Držić. I to u 15. stoljeću.

Našla 'e hrabra djevojčica u travici speći,
prjeđe ga je poljubila negli probudila.
Na junaku su zlate ostroge,
a na djevojci tanka košulja;
i zadješe se zlate ostroge
za djevojčinu tanku košulju.
LIjepa je svila, još ljepša vila,
lijep mi je cvijet, još ljepši svijet;
a junak se strijelja iz rožanca luka,
djevojka ga bljula i(z) zelena luga,
strjelice mu brala, na konja ih dala.

Pjesmica je objavljena na 130. stranici knjige "Hrvanja hrvatskoga." Napisao ju je, a tko bi drugi, najveći hrvatski jezikoslovac Stjepan Babić.

Ima još...

"Oče naš, koji jesi na nebesih, sveti se ime tvoje, pridi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja. Kako na nebu i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše, kako i mi otpušćamo dužnikom našim. I ne uvedi nas u napast, da oslobodi nas oda zla." (Očenaš iz 1595. godine).

Očenaš je objavljen na 96. stranici knjižice "Razmišljanja o Bogu i patnji". Napisao ju je, a tko bi drugi, najveći hrvatski jezikoslovac Stjepan Babić.


Dakle, Hrvati nisu Srbima uzeli jezik. Je li bilo obrnuto? Zaključite sami...
Препоруке:
0
0
3 уторак, 25 август 2009 21:36
Prilažem i tekst što ga je hrvatski čitatelj Politike objavio na njihovu forumu!

"Draga moja Lela, ono o čemu ja govorim za to postoje argumenti.Govorim o tome kako neki postovi ovdje govore o nekakvom nepostojećem hrvatskom jeziku. Ponovit ću, a to je lako provjerljivo, prva hrvatska gramatika izašla je 1604 g. u Rimu. Pa ako je hrvatska gramatika izašla dva i pol stoljeća prije nego li srpska, ja bi logički izveo zaključak da je srpski jezik inačica hrvatskog. Što se tiče kulturnih razdoblja koja u srbijanskoj kulturi ne postoje (renesansa, barok), ponovit ću da nije srpski narod kriv što je 500 godina bio pod okupacijom Turaka, ali mora se reagirati na to što se taj nedostatak sadržaja u srpskoj kulturi pokušava nadomjestiti krađom Držića, Gundulića, Marulića,Boškovića tj. svega onoga što je dio hrvatske kulture..."
Препоруке:
0
0
4 уторак, 25 август 2009 21:48
влкс
Ово ми делује као најцрња повјесна пропаганда!
Спомињање неких Влаха у етничком смислу у 15,16 веку је подржавање идеја академика Филиповића! Овакву бесмислицу нисам очекивао да ћу прочитати на овом сајту.
Мисли овог аутора да су сви Срби из Херцеговине су смешне.
Истина: босански краљеви-Срби
босанско племство- у 80 посто случајева српско
босански краљеви у интитулацији спомињу само један народ-српски
црногорска династија Петровић-Његош- потомци досељеника из Зенице(!) у Црну Гору
Препоруке:
0
0
5 уторак, 25 август 2009 21:49
Petrushin
Zasto je Jure na srpskom Djuradj?

Nisam Jure, ovdje Djuradj!;o))
Препоруке:
0
0
6 уторак, 25 август 2009 22:27
Jedan ogorceni Pancevac
@DS

dokle cete da nam otimate kulturnu bastinu Srba - katolika, uglavnom Dubrovcana ali i iz drugih jadranskih gradova. Shvatite da vam necemo dopustiti da svojatate nase velikane, Srbe - katolike koji su se jasno opredelili da su Srbi. Medju njima najvazniji su: Ivan Gundulic, Valtazar Bogisic, Rudjer Boskovic, dum Ivan Stojanovic, Antun Fabris, Lujo Bakotic, Ignjat Bakotic, Medo Pucic, Matija Ban, braca Vojnovic i plejada ostalih cuvenih Srba - katolika. Pre nekoliko godina pokrenuta je inicijativa da se na Filoloskom fakultetu u Beogradu osnuje Katedra za proucavanje knjizevnosti Srba - katolika iz Primorja. Krajnje je vreme da se ta ideja ostvari. Uopste ne treba da nas zanima sta o tome misle Hrvati. Nase je da cuvamo kulturnu bastinu za koju se zna da je srpska. A istorija Dubrovnika jeste deo srpske istorije.
Препоруке:
0
0
7 уторак, 25 август 2009 22:38
Стева Надрљански
Господине DŠ, забили сте себи аутогол тиме што цитирате Дубровчане као круцијални доказ о хрватском подријетлу штокавштине. Наиме, Дубровчани себе нигде и никад не зову Хрватима, нити свој језик хрватским, а јасна и апсолутна одељеност њиховог говора (идентичног говору околине Републике, која је у то доба, као што се добро зна, "шизматичка") од далматинске чакавштине, сведочи да са историјским хрватством они немају ништа, сем верске мржње против горе поменутих шизматика, што ипак није сметало да се многи од њих у 19. и 20. веку јавно декларишу као Срби (па чак и католички свештеници међу њима; прочитајте мало дубровачку историју тог доба). Дакле, то што су Дубровчани данас Хрвати, највише захваљујући црквеној идентификацији, не значи да су били и у доба славних Палмотића, Држића, Менчетића, Цријевића, Ђурђевића, Гундулића, па све до Луја и Ива Војновића. Шта они имају заједничко са језиком Марка Марулића, правим хрватским језиком који ви данас уопште не разумете?
Уосталом, сви хрватски илирци (сем Бабукића, чини ми се) били су кајкавци: тај данашњи "хрватски" они су морали учити. Читајте мало Гајеве чланке из раног доба, биће вам све јасно, ако желите. Какве везе има језик "Балада Петрице Керемпуха" са данашњим "хрватским"?
Молитва Господња коју наводите идентична је српском говору тог доба, али се ви језиком очигледно не бавите, иначе је не би овако тријумфално наводили на своју штету. То што је неко у 16. веку католик, не мора значити и да је Хрват. Лепо је што сада баштините и ту традицију, али она у историјском смислу није хрватска (као што ни Тесла није хрватски научењак само зато што се родио у данашњој Кроацији). Пада ми на ум сличан покушај похрваћења: "хрватске народне песме" које је приредио И. Броз 90-их година 19. века биле су пуне песама о српским јунацима, у типичном српском епском десетерцу. Знате ли где је ова брука изазвала у то доба највише негодовања? У ондашњем Дубровнику.
Препоруке:
0
0
8 уторак, 25 август 2009 23:04
Стева Надрљански
Сем тога, та се фамозна граматика из 1604. (Бартол Кашић, не?) и не назива хрватском, већ илирском, а и сам писац спомиње негде "наша српска слова". Јагић ову граматику назива недвосмислено српском, као што Хекторовић бугарштице које је забележио назива српским.
Ваљда зато што је хрватство за њих било нешто сасвим друго.
Препоруке:
0
0
9 уторак, 25 август 2009 23:34
Gospodinu Nadrljanskom

Kao prvo, ja sam citirao i Očenaš koji nije samo molitva Dubrovčana, stoga vaša teorija, koja je ionako na najklimavijim nogama, pada u more zabluda koje nosite sa sobom.

Hrvati su i štokavci, kao što su i Srbi, samo hrvatski standardni jezik nije prekinuo nit razvoja prihvaćanjem Vukova pravopisa, dok je srpski naglavačke promijenjen jer se dobro zna kakvim ste jezikom do tada govorili. Te kako i danas neki Srbi žale što nije prihvaćen govor koji je zagovarao neki svećenik. Ne mogu se sada sjetiti prezimena.

Jednostavno se uzelo u obzir da većina Hrvata, osobito oni u Dalmaciji, Slavoniji, Bosni i Hercegovini, govore štokavski i da nema razloga da se ne prihvati Vukova reforma koja nije predstavljala, opet da ponovim, novu stranicu u razvoju hrvatskoga jezika. Samo smo prihvatili jednu od dvije mogućnosti.

Tako danas Srbi Pupovac, Stanimirović i Gajica, vodeće ličnosti SDSS-a govore čistim hrvatskim jezikom.

Tako danas nema zbora da je Dražen Petrović, podrijetlom Srbin, hrvatski košarkaš, kao što je i Tesla hrvatski znastvenik.
Препоруке:
0
0
10 среда, 26 август 2009 06:14
Владислав Б. Сотировић
За сваку похвалу је чињеница да се наша српска браћа којима је матерњи језик српски штокавски сва три изговора (екавски, ијекавски и икавски) а која живе на просторима бивше НДХ још увек нису однародила, тј. похрватила или побошњачила. Као доказ да управо матерњи језик одређује и национални идентитет су управо Срби који бране "хрватски" језик у коментарима овог чланка и који очито перфектно читају и српски језик и екевицу и што је најбитније српску ћирилицу. Они су нам и круцијални доказ да Старчевић, Павелић, Тито и Туђман ипак у суштини нису успели у својим пакленим плановима похрваћивања римокатоличких Срба штокаваца. Матерњи језик, наречје и писмо су ипак неизбрисиви и незаменљиви без обзира што је неко "Хрват" српског матерњег језика. Стога, у даљим коментарима очекујемо још више цитата од дубровачких аутора (нарочито из дела Џиве Гундулића) на аутентичном српском језику.
Препоруке:
0
0
11 среда, 26 август 2009 07:10
Jasna Simonović
DŠ, nisam poznavalac istorije jezika, niti mi je važno da li su "Hrvati", "Srbi" ili "Sloveni" (uslovno rečeno) nekada govorili staroslovenski jezik ili latinski...
Nije mi važno ni kako će ko jezik nazvati...Ionako ljudi koji žele da se razumeju, a zabrljaju na svom jeziku, pređu na engleski, pa gotovo!
Jeste mi važno što se "moj zvanični" srpski jezik "tera da krvavi noge" trnovitom cestom po kojoj se već "iskrvarili slični jezici", pa se ogranićava u svom razvoju... A jezik je živ, jer ljudi su živi!
I kao osobi koja poštuje i voli svoje korene iz "Hrvatske", kakav god njen status bio u vreme mojih konkretnih predaka, jeste mi važno što iza toga što ste napisali da je Tesla "hrvatski znanstvenik" niste napisali da je bio Srpske pravoslavne veroispovesti...Jer, u mome spomenaru iz gimnazije doslovce piše:
"Tesla: Ponosim se što je sve što sam uradio delo jednoga Srbina"...
Kako se "Božja reč" uklapa u priču o jeziku?
Препоруке:
0
0
12 среда, 26 август 2009 07:43
Mislilac
@DS
Srbi nisu bili 500 godina pod Turcima. Srpska despotovina pala je 1459.(Beograd 1521.) onda je bio period slobode dela nase zemlje za vreme slavnog Eugena Savojskog od 1718. do 1739. Zatim za vreme Prvog srpskog ustanka ponovo dolazi sloboda koja 1813. biva ugusena, a vec od kneza Milosa Obrenovica, a narocito hatiserifa iz 1830. Srbija (uza) je fakticki slobodna iako formalno jos deo Turske. Tako da bi samo za neke juzne delove kao npr. za Kosovo moglo da se kaze da su bili 500 godina.
Sto se baroka tice imali su ga Srbi koji su kao i vi ziveli u Austriji a to je bio jedan znacajan broj.
Sto se tice Dubrovnika, on je u srednjem veku granica izmedju dve srpske oblasti Travunije i Zahumlja iako sam grad nikada nije bio u srednjevekovnoj Srbiji (ali ni u Hrvatskoj) vec je uvek bio nezavistan. Sto se tice stanovnika Dubrovnika oni i nisu bili Sloveni vec su romanskog porekla, a kao takve ih izmedju ostalog vidi i bosanski ban Mateja Ninoslav. Sticajem istoriskih okolnosti Dubrovnik je pripao Hrvatskoj, i ne brinite, nece vise biti pokusaja njegovog osvajanja i bombardovanja kao 90ih. Mada to generalno i nije krivica Srbije vec "gospode" iz Crne Gore koja je tamo jos uvek na vlasti.
Sto se tice kradje istorije toga ima na svim stranama. Npr. Seselj, iskompleksiran zbog svog hrvatskog porekla, izmislja kako su svi Hrvati sem onih iz Istre i Zagorja pokatoliceni Srbi. Sa druge strani brojni vasi intelektualci smatraju Kotromanice Hrvatima, a neki cak Vojislavljevice(?!).
Na kraju malo o srednjevekovnoj Bosni. Ona je u ranom srednjem veku naizmenicno bila u sastavu Hrvatske (za vreme Tomislava i Petra Kresimira) i Srbije (za vreme Petra Gojnikovica, Caslava Klonimirovica i Bodina). Nakon toga ona postaje nezavisna drzava ciji su vladari (banovi) bili Srbi, pa tako i Mateja Ninoslav stanovnistvo svoje zemlje naziva Srbima, a Tvrtko se kraljem krunisao u manastiru Mileseva gde su mosti Svetog Save. Jedini Hrvati koji su bili na celu Bosne su bili Subici.
Препоруке:
0
0
13 среда, 26 август 2009 08:49
необизантинац
Тезу да је босански језик другачији језик од српског у потпуности подржавам. Заиста не желим да кажем Алах уместо Бог, мезар уместо гроб, аваз уместо вест, бујрум уместо изволте и сл.
Да су у Босни некад живели Срби сведочи и чињеница (поред оне и да данас живе) да је бан Матеј Нинослав то писао по путним исправама оног времена (саветујем читање занимљивог чланка на википедији и тумачење које даје бошњачка верзија). Но занимљиво је напоменути да биограф Стефана Лазаревића, Константин Филозоф, у свом мало познатом делу Сказаније изложено о писменима, наводи Босански језик као један од 7 словенских језика.
Дакле, нека живи босански језик, та химера оријентално-словенско-западњачких речи, тај најбољи показатељ безличности бошњака и далеко му грозна кућа од нашег матерњег Српског језика.
Препоруке:
0
0
14 среда, 26 август 2009 09:00
Стева Надрљански
Поштовани DŠ, нисте се, нажалост, осврнули ни на шта од оног што сам горе изнео, једноставно сте то прогласили заблудама. У реду. Пошто сте се дотакли једино Оченаша, сложио бих се да то није молитва само Дубровчана (ко то спори?!), али се и не ради о томе, него о језику којим је написан (преведен), а то је уједно и језик дубровачког залеђа. У остатку Далмације, нарочито западно од Цетине, који недвосмислено могу звати ононвремено хрватским, таквог језика тада нема. Просто.
Међутим, што се тиче развоја српског говора, ту сте ствари скроз измешали, по чему се и види да вам ово није јача страна. Срби су овим језиком одувек ГОВОРИЛИ, а то о чему ви пишете тиче се КЊИЖЕВНОГ СТАНДАРДА, тј. књижевног језика, писаног језика, који је до Вука имао три гране: "високи" (црквенословенски), "средњи" (славеносрпски) и "ниски" (народни). Вукова реформа је значила прихватање овог последњег као стандардног књижевног, а није се тицала "говора", како ви то наивно замишљате.
Што се тиче католика штокаваца у Славонији, Босни итд., поновићу оно што сам рекао: то што су они данас Хрвати, не значи да су били и онда. Све до 19. века хрватско име њима није домаће, о чему сведоче национално свеснији Хрвати, нарочито путописци. Ви тај језик можете називати како желите, то вам бранити не могу, али он у историјском смислу једноставно није "етнички хрватски". Уосталом, огроман број поменутог католичког штокавског становништва, нарочито у зап. Херцеговини и Славонији, јесте српског порекла, а о томе има милион сведочанстава. Поред тога, ни ти се крајеви никад нису звали Хрватском, сећате се? "Хрватска, Славонија и Далмација". Како год да се окрене, штокавштина је Хрватима била периферна појава, а њеним прихватањем избавили су се од изолације коју би им донео чакавски, а нарочито кајкавски, близак словеначком.
Што се тиче Србина који је одрастао у Загребу, он говори том похрваћеном варијантом српског, којом нису говорили његови родитељи. А може, као и већина пургера, и кајкавски.
Препоруке:
0
0
15 среда, 26 август 2009 09:17
Стева Надрљански
А што се тиче Тесле, како би хрватски знанственик могао бити син православног свештеника, који је цео живот провео у "иностранству"? Само зато што се родио на простору данашње Хрватске (не и државе)? И то у селу које је отада двапут спаљивано заједно са црквом (тад се још ваљда нису били сетили његовог "хрватства")! Да није и његов језик хрватски? Да није тако и са Миланковићем? А Петровићи су Хрвати јер су се тако јасно определили, па нека им, не спорим.
Занимљиво би било чути и ваше научно објашњење како то да нас двојица као говорници ДВА РАЗЛИЧИТА ЈЕЗИКА наш дијалог остварујемо без преводиоца. То је ствар нечувена у историји филологије.
П. С. Упознао сам једног хрватског бранитеља из Вуковара (данас чувена домољубна обитељ), који је, вративши се из изгнанства у родној им западној Херцеговини, запао у страшну кризу идентитета, јер је тамо непобитно утврдио да је њихова породица српског порекла. Било ми га је некако жао: клао се са Србима на Трпињској цести, а онда...
Шта га знам ја, највећи кољач у Пребиловцима презивао се Јовановић. Проблем језика, између осталог, има свој корен и у оваквим стварима.
Препоруке:
0
0
16 среда, 26 август 2009 09:27
Павле
Поштовани г-дине ДШ,
из изјаве "Tako danas nema zbora da je Dražen Petrović, podrijetlom Srbin, hrvatski košarkaš, kao što je i Tesla hrvatski znastvenik." могао би да се изведе закључак да уколико би неким чудом Лијепа Ваша постала део нпр Немачке, да би и поменути Тесла био немачки знанственик.
Препоруке:
0
0
17 среда, 26 август 2009 10:41
брм
Стева надрљански и ДШ мада наизглед на супротним позицијама су у праву - обојица... ми заборављамо да је језик основна одредница народа а не некакво генетско порекло...па се слажем са констатацијом коментатора о Власима...ко говори српски тај је Србин...неколико векова међу најумнијиим људима је постојала идеја конституисања једног моћног јужнословенског народа - испрва асимилацијом свих етничких и језичких група у највећи - српски, па је и политика језичког уједначавања вођена у складу с тим... не заборавимо да је то тада била политика католичке цркве..тек припајањем Далмације и касније Босне Аустрији почео је да се форсира парцијални хрватски идентитет.. .
данас се пројектује садашња потпуно обрнута ситуација у прошлост (као да је тако било)...сада се језици измишљају и умножавају, народ се парцелизује, традиционални идентитети се релативизују....да би се лакше владало завађеним племенима
Препоруке:
0
0
18 среда, 26 август 2009 10:55
Газда Груја
Уз одређену критичку дистанцу (и обавезну проверу извора), могла би овој теми да помогне и књига "Тајне Вукове реформе", Милослава Самарџића. Има је на мрежи у .пдф формату, лако се нађе.
Омаж српској лудости.
Уколико су наводи из те књиге тачни, тојест.
Препоруке:
0
0
19 среда, 26 август 2009 10:56
Jasna Simonović
Mislim da je baš lepota svakog jezika, a svakako "Srpskog jezika" da zadrži što više sinonima, posebno iz "razumljivih" jezika...Zašto da srpski jezik čini ono što "slični jezici" rade terajući narod u svoje jezičke atare...
Zašto generacije koje dolaze ne bi znale da je znanstvenik i naučnik isto...Ili "zavisna" i "neovisna"...
Dalje, zašto ono što odražava neki identitet ovog trenutka ne bi krasilo nečiji govor, kad se umetne u lepotu rečenice...Pa iz toga će generacije koje dolaze saznavati da su se ljudi oduvek "mešali"...(pogotovo što pisana reč često dobije neki novi početak kroz naučnu razgranatost, a nema svako tu mož da dohvati svaku granu ako se ne popne na vrh drveta!)...
Ne mogu ni da zamislim nijedne stepenice bez "basamaka", nijedan "basamak" bez "gelendera", nijedan "gelender" bez nečije ruke...Pa, ako je svet usvojio npr. našu reč "vampir", zašto ne bi i reč "inat" dobila svoj neprevodivi identitet...Slažete li se znalci srpskog i drugih sličnih jezika da ovu reč lansiramo u orbitu....ćirilicom i latinicom svakako?
Препоруке:
0
0
20 среда, 26 август 2009 11:02
Jedan ogorceni Pancevac
Ovo sto je naveo g. Nadrljanski nije jedini slucaj. Ja znam za jos jedan koji dokazuje da je vecina danasnjih Hrvata srpskog jezika zapravo srpskog etnickog porekla. Elem, jedan stariji gospodin sa Krka je jednom prilikom cistio svoju kucu, koju je sagradio jos njegov pradeda. I tako, dosao on do odzaka. Cisteci odzak nasao je zazidanu pravoslavnu ikonu Sv. Ilije. Videvsi to, odmah se stropostao. Shvatio je da je njegov pradeda bio Srbin pravoslavne vere. I tako je covek zapao u krizu identiteta. Cuo sam da se posle potpuno povukao i da ne komunicira ni sa kim.
Препоруке:
0
0
21 среда, 26 август 2009 11:23
влкс
@mislioce
Коначно се слажемо око Босне.
Само што имамо и елемент да и друга страна може да каже у прилог Босне јер су босански владари па и властела често мењали веру. Ипак, много,много више доказа у прилог наше тезе. Презимена првих властелина који су на подрчју Босне примили ислам су српска.(!)
Тако да је смешна теза Хрвата и Сотировића да су Срби ијекавци преплавили целу Босну из Херцеговине. И још теза да се икавица причала до Дрине. Како онда муслимани по источној Босни причају чисту ијекавицу?
Препоруке:
0
0
22 среда, 26 август 2009 11:51
Teofilo Stivenson
Postovani DS,

Od 'sitnica i krupnica jezikoslovnih' zabradiste u eugenetiku. Kao onomad kad smo razgovarali o 'crnogorskom jeziku', kada ste nas sa ostrascenim istomisljenikom ubedjivali o poreklu Srba, Hrvata i ostalih naroda sa ovih prostora.

Da li zaista mislite da je Vlaho Stulli recimo dozivljavao sebe kao pripadnika hrvatske nacije u danasnjem smislu te reci ili na nacin na koji su u moderno vreme, par vekova posle Stullija, na Zapadu dozivljavali sebe gradjani nacionalnih drzava? O Srbima katolicima, Dubrovcanima i italijanizovanim Dalmatincima necu ni da pocinjem jer su to prethodni komentatori vec pokrili.

Mozete li da nam kazete sta je tacno kriterijum kojim se rukovodite? Drazen Petrovic i Stojko Vrankovic su mozda Hrvati. Uostalom, mahali su sahovnicom ispred UN dok su u Gospicu, Osijeku, Zadru Hrvati odvodili Srbe na mesto konacnog resenja srpskog 'problema'. Ali nisam siguran da su hrvatskim jezikom govorili do momenta kad su poceli da podrzavaju Tudjmanovu Hrvatsku. A o (preostalim) Srbima u Vukovaru samo jedno: Pitajte ih kojim jezikom dolaze pre utakmice protiv Francuza, u Beogradu, a ne u 'maticnoj drzavi' u kojoj sapatom razgovaraju u sopstvenim kucama.

Teslu mozete da zaboravite. Niti je bio hrvatski drzavljanin niti je tim jezikom govorio. Izuzev ako i Vi ne verujete u postmodernisticku aproprijaciju istorije? I Milosa Obilica kao Tacijevog cukundedu? To onda nije istorija, ni nauka, vec ima drugo ime.
Препоруке:
0
0
23 среда, 26 август 2009 14:20
брм
још нешто
Карло чешки, владар (западног) Римског царства и цар Душан српски настављач (источног) Римског цартсва без проблема су се дописивали и разумели, свесни да су тренутно владари готово свог познатог света, јер су говорили истим језиком. Управо из тог разлога су сматрали један другог припадницима истог народа. Узгред, маштали су о уједињењу Римског цартсва, чијим по „једним оком у глави“ су владали. Од тог времена до данас њихови архинепријатељи Немци, остали су Немци по народности јер мање више сви и даље говоре истим језиком, а од готово сваког сада завађеног племена Карловог и Душановог народа настали су народи са својим посебним језицима.
од извора два путића...ми (и једни и други и трећи и ...) смо изабрали овај а Немци онај...тренд се само наставља - Немци остају Немци а ми се приближавамо статусу и бројности амеба.. а све почиње и завршава са језиком
Препоруке:
0
0
24 среда, 26 август 2009 14:47
Baš ste se raspisali…

Vladislav sipa velikosrpske fraze iz rukava, ali o jeziku nema pojma. Ja sam ćirilicu naučio godinu dana prije no što smo ju obrađivali u osnovnoj školi. Kao što sam već kao odrastao čovjek naučio rusku, ukrajinsku, bugarsku, bjelorusku, mongolsku ćirilicu. Jezik je moja najveća ljubav, stoga se ne želim spuštati na politikantske razine onih koji stalno sanjanju Miha(j)ilovića i Pavelića. Svatko neka radi što hoće, ali meni je stvarnost milija od noćnih mora.

Ne ćemo valjda reći da je Jennifer López portorikanska pjevačica? Ona je američka pjevačica! Tako je Tesla hrvatski znanstvenik, dok je Vladan Desnica hrvatski pisac. Jasno, obojica su Srbi.

Misliocu poruka da me ne zamara je li hrvatski zapravo srpski. Ja sam u kontaktu s najvećim hrvatskim jezikoslovcima koj su više puta jasno objasnili da o tomu nema ni govora. Ne zamara me čiji je Dubrovnik jer Očenaš, koji je bjelodani dokaz da su Hrvati imali svoj štokavski i u 16. stoljeću, ne laže.

Nadrljanski politizira i previše se bavi time tko je Hrvat, gdje žive Srbi, a to rade oni kojima nije do istine. Da vidimo što kaže hrvatski akademik Stjepan Babić…

«Kad sam saznao da naš današnji Očenaš glavninom svojega jezičnoga izraza potječe s kraja 16. stoljeća, kako je zapisan u rječniku Fausta Vrančića iz 1595., napisao sam: «Očenaš je tako za mene postao izrazom povijesti hrvatskoga književnoga jezika. Moli se s neznatnim izmjenama najmanje četiri stotine godina. Postao je za mene dokazom da nikakva prijeloma u razvoju hrvatskoga književnoga jezika polovicom 18. stoljeća nije bilo. Nekoliko sam puta navodio Očenaš kao dokaz toj tvrdnji».
Препоруке:
0
0
25 среда, 26 август 2009 14:54
Evo još nekih dokaza o apsurdnosti nasrtaja na hrvatski jezik…

Rafo Bogišić u časopisu Jeziku napisao je članak «Naziv hrvatski u dubrovačkih pisaca» i dokazao su se ti pisci zvali Hrvatima.

Spominjete da su se neki Dubrovčani u 19. i 20. stoljeću deklarirali Srbima. To je istina, neki jesu, ali mi govorimo o 16. stoljeću!

Marulić jest bio čakavski književnik, ali je upotrebljavao i štokavske riječi. S vremenom čakavski književni jezik dao je neka svoja obilježja hrvatskomu književnomu jeziku štokavske stilizacije.

Hrvati nikada nisu uzeli štokavsko narječje i stavili ga kao svoj književni jezik, za razliku od Srba, nego su postupno pretvorili čakavski književni jezik u hrvatski književni jezik štokavske stilizacije.

Gramatika iz 1604. godine naziva se ilirskom zato jer su se štokavski hrvatski krajevi zvali ilirskima. Hrvatsko ime bilo je tada suženo. U Rimu je osnovan Zavod sv. Jeronima za ilirske pokrajine, a svi znamo da je bio namijenjen Hrvatima. «Naša srpska slova» spominju se u gramatici, ali tu se misli na srpsku ćirilicu.

Srbi su pisali crkvenoslavenski i u 19.s toljeću mislili da je ruski crkveni jezik pravi srpski jezik. Iz Rusije su dovodili učitelje s bukvarima. Vuk nije uzeo dotadašnje srpske književne jezike nego je zavičajni govor postavio na razinu književnoga jezika. A Hrvati su tradicijom izgrađivali jezik još od kraja 15. stoljeća. Početak današnjega hrvatskoga jezika jesu pjesme Šiška Menčetića, Džore Držića i pjesnika Ranjinina zbornika.

Hrvati su odabrali fonetski pravopis, prema Vuku, i izjednačili padeže. Ništa drugo jer je sve ostalo bilo izgrađeno do tada. Treba reći da Vuk bez hrvatskih rječnika (Stulijev rječnik 1806., Mikaljin iz 18. stoljeća itd.) ne bi mogao napisati svoj rječnik!
Препоруке:
0
0
26 среда, 26 август 2009 14:57
Jovanović nije isključivo srpsko prezime, a usto dodajem da je prvi stradali hrvatski branitelj bio Josip Jović.

Što kažu drugi forumaši...

"I pojašnjenje prezimena Jović onima koji misle da su Srbi svi svuda.
Jović je arbanaško prezime ( porijeklo albanskih katolika) i dolaze u okolicu Zadra sa onom poznatom većom grupom. Pleme Jovića se od Zadra vraća i naseljava kod Imotskog kao graničari. Danas su već potpuno kroatizirani. Sa Srbima nemaju veze a albanski korijen prezimena im ne znam napamet."

"Dalje,što se tiče Hrvata koji imaju prezimena Jović,Jovanović mislim
da su ih dobili na sličan način kao i Srbi...
Koliko sam ja čitao Šimunovića i kod nas ima jedan dio prezimena
koji potiču iz starohebrejskog i grčkog(a ovaj tip imena/prezimena definitivno jeste tog porijekla..pogledaj sam imena npr.crkvenih velikodostojnika..Joanidis,Vasilos,Mihailo itidd..itd...)
Nije to teško za objasniti jer i kod nas je Bizant imao jak utjecaj kroz značajan period vremena...
Osim toga ako bi usporedio imena hrvatskog plemića iz doba od porie tisuću
godina vidio bi značajne razlike...ili bolje rečeno dosta imena koja se danas ne koriste kod nas...Hrvatski vladari su uvijek imali i nraodno ime npr
Dmitar Zvonimir,i pazi sad Krešimir Mihajlo...
Sve je to dio starog narodnog nasljeđa..Kasniji utjecaji su,mahom sa zapada,
doveli do toga da se ta imena manje koriste..no nisu ih potuno dokinuli,brame ne do doba kada su se formirlala prezimena...
Što se tiče Srba koji imaju prezimena koja se baziraju na imenima koja
su gotovo apsolutno raširena među Hrvatima najvjerovatnije mi je da se radi
o katolicima koji su za Turske vladavine prešli na pravoslavlje..."

"Ali! nemoguće je samo na osnovu prezimena zaključivati o nekavom porijeklu njegovog nosioca. Onda bi i Turci mogli reći za Srbe koji se zovu Terzić, Samardžić, Tufegdžić, (H)ajduković, (H)adžić i slično - da su Turci porijeklom."
Препоруке:
0
0
27 среда, 26 август 2009 15:05
Srpski jezik
Zabg cega se u Kanadi ili Americi ne govori kanadski ili americki jezik i zasto se na egleskim govornim podrucjima ne insistira da se tamoznji jezik ne zove samo po geografskim/ drzavnim granicama vec i po narecjima?
Zasto se u Kveneku (Kanada) ne kaze da se govori kvebeski umesto francuskog?

Hocu da kazem, Srbi su "dozvolili" uz pomoc mocnika da im Hrvati ukradu jezik (nemocni da ga sami naprave-uoblice). Tako danas imamo ne samo hrvatski vec i crnogorski, bosnjacki, (uskoro) vojvodjanski itd. umesto samo jednog pravog istorijskipostojeceg jezika "srpskog".
Препоруке:
0
0
28 среда, 26 август 2009 15:12
Стева Надрљански
Газда Грујо, поменута књига о Вуковој реформи тешко да може бити добра референца за изучавање овог проблема. Иако у њој има доста истинитих података, они су обезвређени вулгарном идеолошком интерпретацијом. Лоше је кад се човеку свуда привиђа ватиканско-масонско-аустријска завера. Та књига није ништа друго него идеолошки парњак неумерене вуколатрије која је владала све до недавно.
Ко хоће овим да се бави, мора ићи на изворе, нема друге. Ко неће, боље да чита неострашћене текстве попут Мешиног "За и против Вука", као и зборник текстова Вукових противника (како се то још увек вулгарно каже), који је приредио Мирослав Јовановић: "Против Вука : српска грађанска интелигенција 18. и 19. века о језику и његовој реформи".
П. С. Вук Караџић има данас веома лош статус у Хрватској, највише због оног "Срби сви и свуда", тј. што је штокавце католике сматрао "Србима римскога закона" (што није само резултат ондашњих схватања о повезаности народа и језика, него и његовог увида да нпр. Шокци немају хрватску националну самосвест). Парадокс је у томе што би Хрвати илирци веома тешко без њега и његових следбеника успели да напусте кајкавштину.
П. П. С. Ваља приметити да се национални препород у данашњих Хрвата назива управо илирским, а не хрватским. Требало је доста времена да се национално одреде, што Србима ипак није био никакав проблем.
Препоруке:
0
0
29 среда, 26 август 2009 16:26
Теодор
Поздрав аутору г. Сотировићу и коментаторима (посебно г. Стеви Надрљанском). Господина Теофила Стивенсона молим да ме упути на било коју референцу у вези са "апропријацијом историје".
Ех, када би се Хрвати досетили да и ћирилицу прогласе својом (које се ионако листом одрекосмо - чак и господин Стивенсон), можда би смо тек онда схватили како смо остали без дубровачке и остале историјске, научне и културне баштине у њиховој лијепој.
Препоруке:
0
0
30 среда, 26 август 2009 18:00
Jedan ogorceni Pancevac
Ljudi ne smemo vise nigde popustati. Moramo braniti svoju kulturu organizovano i efikasno. Dospeli smo u situaciju da dokazujemo ono sto je notorno nase a sto se kod drugih modernih naroda podrazumeva. Moravmo vratiti Srbe - katolike u svoju kulturnu bastinu. Ako to ne budemo cinili nase nacionalno bice ce i dalje da se kruni a Hrvati ce i dalje da nas potkradaju. Da li znate sta se sprema u Crnoj Gori? To vise tamo ni ne krije. Predvidjeno je da Miras sa svojom sektom kada preotme infrastrukturu Mitropolije Crnogorsko-primorske (uz pomoc Milovog bezboznickog rezima) sklopi uniju s Vatikanom, koja bi posle tu novu crkvu stavila pod jurisdikciju zagrebacke nadbiskupije. Ako bi se to desilo, pojavio bi se ovaj DS koji bi nas uveravao kako su Crnogorci oduvek bili Hrvati, kao sto sada izmislja bajke o Dubrovcanima Hrvatima. U pamet se braco Srbi!
Препоруке:
0
0
31 среда, 26 август 2009 18:14
Milan Stamenkovic, Nis
@brm

da je car Dusan pristao da predje na katolicanstvo kako mu je, koliko ja znam, nudila Papska drzava danas Hrvati ne bi postojali...eh. Svi bismo danas bili Srbi katolicke veroispovesti.
Препоруке:
0
0
32 среда, 26 август 2009 18:40
Газда Груја
@ гос`н Стева

Зато и рекох "уз обавезну критичку дистанцу" и "проверу извора" - читајући "Тајне..." и сам сам видео те идеолошке коментаре и нису ми се допали, стога сам посумњао у аутентичност ; све што не следи ригидну логику и правац задат првим постулатом баш штрчи, делује провидно, зар не?

Али, оно што сам могао да проверим за једно послеподне брзе претраге (изненадили би сте се колико цитираних извора из те књиге има на мрежи) дало му је за право бар 60 одсто. А то је, ако не релевантно, а оно, бар, илустративно. Зар не?

Мене, кад смо код тога, веома интересује што се за основу српског језика не узе неки говор из Пашалука, рецимо из његове средине, а не са саме границе и/или заграничја, зашто је пренебрегнут став Цркве по питању "реформе" и посебно, да ли је истина да је онај руски официр послао депешу у Петроград Цару да је Вук аустријски обавештајац.
Препоруке:
0
0
33 среда, 26 август 2009 18:52
Michael Shaskevich
Dragi Vladislave,
Pogledaj:
www.srpska-banka.com
Tamo je Statut Srpske banke, d.d. Zagreb gde stoji da je jezik Srpske Banke srpski sa cirilicnom pismom.
Takodje medju dioncarima ces mozda naci svoje rodjake i prijatelje, uglavnom pokojne.
Niko nije proucavao odnos trzista i jezika (zasto engleski osvaja?)
U balkanskoj svadji pobedice engleski.
Odnos jezika i nataliteta ( zasto planina osvaja, spanski prodire u USA?)
Veliki pisci stvaraju jezik - kojim jezikom je pisao Ivo Andric?
Elita vuce na gore a planina na dole.
Mesani brakovi, ima ih oko dva miliona.
Da li se mali jezici mogu da odrze? Zajednici jezik od Crnog Mora do Triglava ima vise izgleda na buducnost nego jezik od Kuca do Vasojevica.
Nije bila greska stvaranje Juigoslavije - to je velika zamisao. Greska je bila prestolnica u Beogradu - duhovna, gospodska, prestolnica je grad koje je i svetski poznat, koji nikada nije bio ni turski ni mletacki, a to je grad koji ti sam na vise mesta spominjes.
Svakojaki zlocini se pripisuju Srbima i Hrvatima a nikada nijedan zlocin se nije pripisao Jugoslovenima.
Jugosloven je dobio Nobelovu nagradu a Srbi i Hrvati dobjaju godine u Hagu.
Jugosloveni su gospoda a Srbi i Hrvati - citaj komentare koje ti salju.
Препоруке:
0
0
34 среда, 26 август 2009 19:28
Владислав Б. Сотировић
Поштовани Михаел,

Иво Андрић и Меша Селимовић су експлицитно писали на СРПСКОМ језику и само на српском што су и један и други јавно потврђивали. Меша Селимовић је чак, да не би било забуне поводом баш овог питања, оставио и експлицитан тестамент у коме црно на бело пише да је он Србин, да је писао на српском језику и да се његова писана заоставштина има сматрати српском. Муслимани су иначе на самом почетку рата у БиХ срушили споменик Иви Андрићу код Вишеграда (ваљда зато што се изјашњавао као Бошњак и писао босанским језиком!).

Што се тиче Николе Тесле, Хрвати су му и кућу и читаво село спалили за време НДХ (ваљда зато што се изјашњавао као Хрват!).

Што се тиче Југословена, баш су они починили највеће злочине после Хрвата и Бошњака над Србима у Другом светском рату и након њега (овде мислим на оне са црвеним петокракама).
Препоруке:
0
0
35 среда, 26 август 2009 19:41
Hroboatos
U tekstu ima svega. Autor je iz petnih žila upro da dokaže i pokaže...što ? Da smo mi Hrvati njekomu "uzeli" jezik ? Da je ime jezika bilo ovo ili ono ? Da je pravopis ....? Ne kužim, stoga njekoliko ispravaka (ne da mi se pisati disertacije o tričarijama): 1. teze rane slavistike i Vuka Karadžića o štokavštini kao navodno srpskome "jeziku" opovrgnute su. Sama je štokavština heterogeno narječje, s dosta raslojenosti i poveznica s drugima narječjima, čakavskim i torlačkim. U predturskome razdoblju dosta je jasna razlika između zapadne (hrvatske i bosanske) i istočne, srpsko-crnogorske štokavštine. Zapadna je imala tri akcenta, istočna dva. U samoj staroj BiH sjever je bio šćakavski, jug štokavski, a zapad i središte ikavski, te istok jekavski. Zapadna štokavština nije bila do Drine, nego nešto istočnije od crte poveznice rijeka Bosne i Neretve, s Dubrovnikom i zaleđem zapadnoštokavskim. Konfesionalno i etnički, zapadni su štokavci bili katolici, Hrvati i Bosanci (što god ovo značilo 1450.). To be cont.
Препоруке:
0
0
36 среда, 26 август 2009 21:07
Vladislav B. Sotirović
Poštovani Hroboatos,

da su Hrvati uzeli srpski narodni govor za svoj književni jezik je jasno i glasno napisao i priznao sam Ljudevit Gaj 1846. g. u članku "Čije je kolo?". Sam članak možete naći u sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu ukoliko nije namerno uklonjen kao što su npr. uklonjena mnoga dokumenta iz Dubrovačkog arhiva u kojima se jezik Dubrovčana naziva "lingua serviana" (u više od 60 dokumenata dok je "lingua croata" spominje samo u 5).

Vukovi stavovi o štokavskom jeziku kao eminentno srpskom nisu njegovi već vodećih otaca slavistike koji su izvor prvog reda i koje niko nije opovrgao jer se izvori prvog reda ne mogu opovrgavati. To što takvo činjenično stanje ne odgovara hrvatskim jezikoslovcima i političarima koji su jedini "opovrgli" Vuka je razumljivo jer nije slatko biti onaj koji uzme tudju stvar pa je onda proglasi svojom. Latinoamerikanci to nisu učinili sa španskim jezikom jer su imali i još imaju minimum savesti da ne preimenuju tudj jezik kojim se služe.
Препоруке:
0
0
37 среда, 26 август 2009 22:01
Sotiroviću bi bilo bolje da je pročitao sve komentare. Onda bi primijetio što sam napisao...

Hrvati su odabrali fonetski pravopis, prema Vuku, i izjednačili padeže. Ništa drugo jer je sve ostalo bilo izgrađeno do tada. Treba reći da Vuk bez hrvatskih rječnika (Stulijev rječnik 1806., Mikaljin iz 18. stoljeća itd.) ne bi mogao napisati svoj rječnik!

I Gaj je živio u 19. stoljeću, a njegovo se lingvističko znanje ne može mjeriti s onim današnjih hrvatskih jezikoslovaca.

Inače, Hroboatos je sve tako lijepo objasnio, ali vi i dalje politizirate o tomu tko je što pisao, kao što Nadrljanski govori da nisu Hrvati jer su Iliri. I jer su ovo, ono, desno, lijevo...
Препоруке:
0
0
38 среда, 26 август 2009 22:23
влкс
@hroboatos
Испадосте већи Србин од Сотировића који рече да се икавицом говорило до Дрине.
@Sotirović
По вама ми испадосмо неки Цигани(Власи), ијекавци који ето, сваких 500 година одлуче да промене демографију Балкана. Једном речју, катастрофа! Узмите карту Босне из 1910. и видећете да су Срби живели по целој Босни и да су чинили 44 посто укупног становништва. Па, како то кад су сви дошли из Херцеговине?
По мом виђењу да не буде да само оспоравам, источну Босну су исто насељавали Срби. Срби се нису сељакали из некаквих југоисточних области већ само у оквиру данашње државе Босне. На то указује чињеница да огромна већина Срба и Муслимана прича ијекавицом. Муслимани би морали по вама, пошто су они ту били и пре Турака, причати икавицом али они то не чине. Зашто?
Препоруке:
0
0
39 среда, 26 август 2009 22:53
Стева Надрљански
Помало ми већ постаје смешна ова научна фантастика. Да, Јовићи су чак и арбанашког порекла, само да не би били српског... Само да се још сетимо корена...
А корен овог проблема је што данашње чињенично стање националног опредељења, које свој корен има у 19. веку, преносимо на векове којима је то било непознато; па ако су Дубровчани данас несумњиво Хрвати, то су наводно били и у средњем веку. Исто важи и за Далматинце, Шокце... Неким чудом су чак и Јањевци на Косову постали Хрвати, само зато што су римокатолици, а језик хрватски, иако се и не разликује од говора суседних српских села. Као и увек, у питању је политички, а не научни разлог. Ако неко хоће државу, мора имати и језик и све остало што уз то иде. Наравно, вредни хрватски језикословци развили су своју теоријску језичку тврђаву до максимума, и на томе им треба честитати; за разлику од њих, неки наши су српски језик све до краја прошлог миленијума звали српскохрватским, показујући да је и њима политички моменат важнији од научног. На крају, не марим што Хрвати свој језик називају својим националним именом (иако се књиж. српски и хрватски разликују много мање него књиж. српски и било који српски дијалекат), али ми тешко пада безобразлук доказивања да смо ми свој језик узели у ствари од њих, иако су га илирци морали учити, и то најпре од својих српских другова (попут Огњеслава Утјешеновића Острожинског). Гај је у почетку био наиван, није знао да ћемо га ми данас овако безобразно цитирати, иначе би био можда опрезнији (иако ни он није Хрват "по крви").
Ако је Петар Прерадовић постао католик, значи ли то да је аутоматски постао и Хрват, а његов матерњи језик (мајке Српкиње) хрватски, без обзира што данас припада хрватском културном наслеђу?
Ако већ национална припадност спада у домен опредељења, то тешко да може важити за језик. Како то, понављам, да Срби и Хрвати комуницирају без преводиоца, што нигде на свету не постоји?!
Некај ту не штима!
Препоруке:
0
0
40 среда, 26 август 2009 23:08
Владислав Б. Сотировић
ДШ,

Хрвати су у време Лјудевита Гаја узели српски говорни језик за свој књижевни. Хрвати су до тада као матерњим језиком говорили чакавским и кајкавским (овај други је аутохтоно био крањски тј. словеначки). Дакле, консултујте самог Гаја (иначе Немца) од кога је позајмио књижевни језик за Хрвате. Иначе, Хрвати су уникатна нација у Европи јер званично по њиховим језикословцима (нпр. Могуш)говоре ТРИ матерња језика: чакавски, кајкавски и штокавски. Срби као и све друге природне етнонације користе само ЈЕДАН матерњи језик а то је штокавски. Успут, могли бисте да прочитате списе и Деркоса и Драшковића. О мегаломанији једног другог Немца, иначе великог Хрвата - Витезовића, неком другом приликом.
Препоруке:
0
0
41 среда, 26 август 2009 23:22
влкс
@DŠ
Сад прелазим на вас ДШ!
Џенифер Лопез је Порториканка. Сама је признала да сматра за најбољи албум свој последњи, на ком пева на шпанском. Зашто? Нормално, жени боље звучи њен матерњи језик јер га боље осећа и разуме. Она је Американка само у погледу држављанства које поседује.
Тесла је био рођен кад на вашу жалост Хрватска као држава није постојала. Те стога је он имао држављанство Аустро-Угарске. По вама би Аустријанци и Угари могли да присвајају Теслу. По вама би Ђура Јакшић био мађарски песник. По вама би Ј.Ј. Змај био Мађар. И ви сада мени кажете:`` Па не, они су Срби јер су њихова родна места данас у Србији.`` Ја кажем: ``Па, онда је и бан Јелачић Србин.``
Шта сада ДШ? Подигли сте споменик у центру Загреба Србину. Немогуће!
Реците само одакле је тај Оче наш?
Идемо даље. Српска црква се користила црквеним. Српски народ је користио у говору свој српски језик. Српски представник барока Гаврил Стефановић Венцловић је већ почетком 18. века писао народним језиком. Тако да не стоји ваша тврдња да нико до Вука није писао српским (народним) језиком.
Аргумент за Терзиће,Самарџиће је смешан јер се ту ради о именима занимања. О каквом утицају Бизанта на католике говорите?
Препоруке:
0
0
42 среда, 26 август 2009 23:23
Стева Надрљански
Дојадио сам сам себи, али изгледа да се друкчије не може. Опет, дакле, Тесла. Поштовани DŠ рече горе да су Срби, љубоморни због недостатка ренесансе и барока (ваљда онда и рококоа, бидермајера... нарочито овде код нас у негдањој Карловачкој митрополији!), приморани да краду - и то од Хрвата. Иако нисам поносан на та наша барокна и бидермајерска слепа црева, морам рећи да су нам као узор ту пре свега служили Швабе и Маџари, а да у то доба за Рвате нисмо ни знали, јер они комшије католици који су тада зборили језиком сличним нашим себе тим именом нису називали.
Хоћу рећи, ако је Тесла хрватски знанственик, да ли је и он говорио хрватским језиком? Да ли је његов отац, прота Милутин, такође говорио хрватски? А мати Ђука (Георгина), такође дете православног свештеника, рођена сестра владике Николаја Мандића? Да ли је и тај владика, пошто се родио на територији авнојевске Хрватске, био говорник хрватског језика? И тако даље, и тако ближе.
За Десницу се слажем да је хрватски књижевник, јер је цео живот провео на подручју поменуте данашње авнојевске Хрватске, али значи ли то да није српски? А по чему би се то његов језик разликовао од језика његовог земљака Матавуља, за којег вероватно не бисте баш рекли да је хрватски писац?
Шта тек да кажем за Ива Ћипика? Ако се декларисао као Србин, иако католик, где му припада језик?
Збрка!
Препоруке:
0
0
43 среда, 26 август 2009 23:59
Hroboatos
Poštovani g. Sotiroviću (usput-bio bi red da stavite i moj drugi komentar);

1. nitko nije uklonio Gajev tekst napisan nakon prepirke Ante Starčevića i "Srbskog dnevnika". Dapače, taj je tekst pretiskan u "Polemikama u hrvatskoj književnosti", izašlima 1986. u 10 svezaka. Nikakve urote ni skrivanja nema, a Gajev je komentar zanimljiv jedino što oslikava njegovo stanje uoči društvenoga i političkoga pada. To njegovo mišljenje nisu podržali ostali predvodnici Ilirskoga pokreta (braća Mažuranići, Babukić, Šulek, Kukuljević,...nitko).

2. točno je da se u njekim dokumnentima u i iz Dubrovnika spominje "lingua serviana" (o čem je pisao i B. Nedeljković). No, to je fraza koja se spominje jedino i isključivo na latinskome i talijanskom jeziku, a nikad na hrvatskom (ili srpskom- možete ga zvati i južnoslavenski, baš me briga). I kao takva jednostavno je prepisivana, bilo od stranaca, bilo domaćina, i to u surječju komunikacije sa slavenskim zaleđem, gdje je za strance i "presentere" strancima bilo potpuno nevažno kako se zove jezik- i prije 1600. Poljak pater Hoško je smatrao da bi općeslavenski jezik trebao biti "hrvatski" (odgovor na vatikanski upit)- dakle, i za Moskovljane i Bugare. Tako se možemo razbacivati imenom jezika koliko hoćemo, nabrajati ovo i ono (npr. to da hrvatskim svoj jezik zove oko trećine dubrovačkih pisaca iz doba 1500. do 1800., a srpskim- nijedan). No, važnije je što je sadržaj tog i takvoga jezika, od Vatikanskog hrvatskoga molitvenika iz 1400. i Akademijinoga iz 1450.

3. granica zapadne i istočne štokavštine je takva kakva je bila, i nitko ne spori snažan srpski utjecaj u onom što je danas Podrinje, Romanija i istočniji dio Hercegovine. Taj je utjecaj išao i zapadnije, te ga je bilo i u Vrhbosni i Milima, na Tvrtkovu dvoru, preko importiranih srpskih pisara. No, to ne mijenja opću sliku jezičnih značajki starih Bošnjana. Ni konfesionalnu, ako ćemo i o tom.
Препоруке:
0
0
44 четвртак, 27 август 2009 00:47
влкс
@hroboatos
Како то да данас ти ваши Бошњани(чији би потомци требало да буду Муслимани из централне Босне) уопште не причају икавицом?
Препоруке:
0
0
45 четвртак, 27 август 2009 03:09
Јозеф К.
Oтац кошаркаша Петровића био је из Црне Горе, војни официр на раду у Шибенику у време када су се они родили. И то није била никаква непознаница људима који су тада пратили кошарку. Стога моје чуђење да Д.Петровића, ДШ (са својих позиција) није назвао црногорцем (у Миловом и дукљанском смислу) већ, гле чуда, србином.
Препоруке:
0
0
46 четвртак, 27 август 2009 09:36
брм
зар се не види из ове хрватско српске полемике (ДШ хробоштавећ "против" осталих)колико смо исти...каква страст за парцелизацијом, измишљањем и преувеличавањем разлика, својатањем заједничке баштине...шта је лоше по Србе уколико и Хрвати баштине и поносе се својим земљаком (Теслом, Десницом, Ћипиком, Григором Витезом о0миљеним песником мог детињства и сл) а шта по Хрвате што је Штросмајерова родна кућа уредно обележена и Петроварадинци (Новосађани) се поносе и њиме?..наравно лоше је то што се одмах побија "друга страна" заједничког - да су етнички Срби/Хрвати (Тесла православни Хрват Цинцарског порекла и сличне глупости)...слично је и са дубровачк0м културом - нису нам Хрвати криви што је МИ не баштинимо, а за сваку похвалу је што је они баштине и негују..ВЕЋИНА КОМЕНТАТОРА СЕ нпр. СЛОЖИЛА ДА СРБИ БАШ И НИСУ ИМАЛИ БАРОК - а истовремено наглашавају српски карактер Дубровника и Боке...па како је Гундулић Србин а Трипо Кокоља није?
и једни и други цитирају Вука и великане дубровника и Далмације од хуманизма до 20 века истргнуто из контекста..Њихова животна мисија је било конституисање ЈЕДНОГ моћног народа и стандардизација једног језика у циљу стварања стабилне државе и културе, а не међуплеменска надгорњавања..
узгред Југословество 20 века које неки овде величају је све супротно томе
Препоруке:
0
0
47 четвртак, 27 август 2009 11:47
Budući da se ne tolerira ostavljanje internetskih adresa, stavit ću samo nekoliko odlomaka genijalnoga feljtona o Krleži, u koji bismo i mi ovdje stali. Lako ćete ga pronaći kada nekoliko rečenica stavite u pretraživač!

Povijest kao krvožedna zvijer

U vrućici svoje još uvijek adolescencije, kao Saint-Just koji vodi zaneseni
rat protiv Autoriteta, sa svojom golemom intelektualnom energijom, s
Hrvatskim bogom Marsom u grudima, sa svojim nesretnim kerempuhovskim,
kajkavskim domobranima koji još od Wallensteina, preko Jelačića do Potioreka
i Borojevića ginu za neke tuđe zastave i interese, sa senzibilitetom za
bijedu zagrebačkih blatnih predgrađa, s prezirom prema malograđanskom
kampanilizmu zagrebačkih salona - Krleža nije mogao postati ništa drugo nego
komunist i koliko god to danas zvučalo u najmanju ruku neobično, taj izbor
tada je bio moralni imperativ

RANI RADOVI: Miroslav Krleža štampao je svoj prvijenac Legenda nepunih
mjesec dana prije Matoševe smrti. Godina je Četrnaesta. Smjena epohâ kada je
započela karijera jednog od najvećih evropskih pisaca i Svjetski rat.

Jakobinski nervozno zaljubljen u ideju Slobode, s vizurama Pešte, Beča,
Pariza i Mletaka u katalogu svojih uspomena, već suočen s tupošću
zagrebačkog i beogradskog provincijalizma, sa svim simptomima buntovnog
individualističkog temperamenta, Krleža je u svojoj dvadeset i prvoj godini,
krajem 1915. mobiliziran u austro-ugarsku vojsku.

U novembru 1918. na svečanosti upriličenoj povodom dolaska srpske vojske u
Zagreb napravio je skandal. U gotovo nadrealnom oportunizmu, austro-ugarski
potpukovnik, budući maršal Nezavisne države Hrvatske Slavko Kvaternik drži
zdravice srpskim oficirima i Narodnom Jedinstvu, isti Kvaternik iz godine
1915. kada su se na Terazijama njihali Srbijanci i kada se to magare od
čovjeka dalo fotografirati sa cigaretom u ustima pod vješalima.
Препоруке:
0
0
48 четвртак, 27 август 2009 13:01
Hroboatos
Budući da je referencirani tekst mješavina mišljenja i podataka (i "podataka") iz hrpe područja, osvrnut ću se samo na neke. Ne da mi se ni raspisivati nekakve lingvističke rasprave, a koga zanima literatura (hrvatska) o tom pitanju, može potražiti djela Radoslava Katičića: "Novi jezikoslovni ogledi"; "Na kroatističkim raskrižjima"; zatim prvu knjigu edicije "Povijest hrvatskoga jezika"-
http://www.hrt.hr/index.php?id=76&tx_ttnews%5Btt_news%5D=40045&cHash=377b3cda2c ), te knjigu Zlatka Vincea: Putovima hrvatskoga književnoga jezika.

Njekoliko odmah vidljivih pogrješaka ili površnih tumačenja:

a)Jagić o Kašićevoj gramatici da je to navodno gramatika "srpskog narodnog jezika". Citat je točan, no Jagić je izvalio besmislicu, i to dok je bio profesor u Ruskome carstvu (Odesa, Petrograd) i predstavljao se kao "Srbin iz Varaždina" (Jagić je prošao bar 5 takvih metamorfoza, što dosta govori o njegovu karakteru). Kašićeva gramatika iz 1604. slovnica je čakavsko-štokavska, po opisu prikaz jezične mješavine koju nikada nitko nije govorio, nego je rani Kašićev pokušaj opisa idioma s kojim se susretao u životu i s kojima je odrastao. Ima i novoštokavske padeže, i čakavsku akcentuaciju, čakavski izostanak jotacije itd.

2) jezik u Hrvatskoj nije nazivan srpsko-hrvatskim ili slično. Hrvatski sabor jest 1861. (ne 1867.) predložio naziv "jugoslavenski", no taj je prijedlog kancelar Mažuranić prebrisao i napisao samo "hrvatski". To nije prošlo na Bečkom dvoru, pa je Sabor ostao bez službenoga naziva jezika do Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. i 1873., kad je jezik u Hrvatskoj i službeno nazvan- hrvatski.
Препоруке:
0
0
49 четвртак, 27 август 2009 13:05
Teofilo Stivenson
@ Teodor

Guilty as charged. Od jedne gospodje, koja vise zna o ovim spravama sam naucio (bas na NSPM) da koriscenjem ovog pisma (tacno, ni cirilice ni gajevice) mogu da svom omiljenom sajtu ustedim neki cent. Mozda je to greska. Mozda je lakse neke stvari citirati u originalu. Mozda je greska i to sto se javljam sa onog kompjutera 'koji mi prvi padne pod ruku', u neredovnim vremenskim razmacima. Guilty as charged, gospodine. Prihvatam kritiku. Nisam se odrekao cirilice.

Aproprijacija je postmoderni izraz i tice se citiranja postojecih sadrzaja - vrlo je cesto je povezana sa parodijom i pastisom i prisutna je u postmodernoj kulturi od fotografije do Pinconovih romana i od filmova brace Koen, Tarantina, do dokumentaraca Erola Morisa. Ako hocete reference, procitajte bilo koga iz postmodernog kanona, mozda F. Jamesona. Ima i drugih, boljih. Sto se istorijske aproprijacije tice, to je izraz kojim aludiram na drugosrbijansko postmodernizovanje izdaje, aproprijaciju antifasizma, na crnogorski jezik i bosansko, hrvatsko, kosovsko i vojvodjansko potiranje srpskog nacionalnog identiteta - s tim sto ovde ne govorimo o parodiji ili pastisu vec o zatiranju citavog jednog naroda - srpskog - i njegovog istorijskog pamcenja - koje polako, ali sigurno nestaje u humusu istorije. Ovo sto citamo, cesto i na stranicama NSPM, je jasan put u nestanak Srba i Srbije sa prostora na kojima smo vekovima ziveli.

Sto se diskusije o srpskom jeziku i pismu tice jos jedna napomena: Vuk je kao uzor za poslednje slovo srpske azbuke uzeo hebrejsko slovo shesh koje se pise vrlo slicno. Uzeo ga je od naroda koji je posle cetiri hiljade godina uspeo da sacuva svoj govorni i pisani jezik, ivrit, a ne od jedinog balkanskog naroda, koji je tamo, na civilizovanom severu, vise Zagreba, tamo gde je po Krlezi odavno prestao Balkan, s kraja 19 veka stampao magazin pod recitim naslovom - Antisemita. Toliko o jeziku, civilizaciji, i o autorskim pravima. Ili cemo o Petrovicima? Zaista: Malo ih je.
Препоруке:
0
0
50 четвртак, 27 август 2009 14:43
Nije prvi put da se na NSPM-u, a to rade isključivo pojedinci kojima su iz ruke izbijeni svi argumenti, spominje časopis Antisemit.

Nikada čuo, ali pretpostavit ćemo da je to istina. Kakve veze ima Antisemit s velikom većinom hrvatskoga naroda? Toliko nas je malo da ne bismo mogli iskorijeniti ni pseću populaciju u Hrvatskoj, a kamoli ozbiljnije naštetiti nekomu narodu.

A ako ćemo o Židovima, onda se treba podsjetiti kako su završili Židovi u Nedićevoj državi. Govori li to išta o Srbima? Ništa, bolesnika ima na svim stranama, ali kada ste već mašili mača...
Препоруке:
0
0
51 четвртак, 27 август 2009 14:59
Дијете Грујица
Заиста не знам шта бих могао додати свему овоме.А и паметно је препустити људима који више знају о нечему да се тиме и баве.Моје запажање је општије и мрачно...Ако је одбрана Српства спала на коментаре на понеком нормалном форуму или е-магазину...нема нам спаса.
Ништа ново нећу рећи.Срби су у рату до нестајања (Срба) али Србија и њена "елита" није.Она видим масовно летује на "нашем" мору.Од естрадњака па до министара и вајних портпарола МУП-а (уз секси фотографије испред хрватске заставе).Волео бих да видим и министарске па и фотке других јавних srbijanskih djelatnika а још више бих волео да их чујем.Да ли и они као нпр. Neda Ukraden, Milos Vasic, Aljosa Vuckovic...чим пређу границу пређу и на хрватски (или искварени српски да парафразирам оног панонског...) и забораве разлику између "ч" и "ћ"?
Ево...чак и од присећања на све те јавне ликове ми је зло.Таман кад помислите да је цена Србије достигла дно, излети нова екипа која је спремна да и себе и нас прода још јефтиније.(Или је то иста екипа које никако да се ослободимо?)Извините али...фуј!
За Хрвате немам шта да кажем осим да им је будућност светла.Када сте тако инвентивни у измишљању славне прошлости и када нема лажи превелике да прође онда је то једноставно тако.Њима је бар стало.
Што се "оченашева" тиче, све ми је мање битно на ком језику су писани.Гледајући све ово, да је имао ко да их чује већ би се појавио.Остају ми још ванземаљци.
Препоруке:
0
0
52 четвртак, 27 август 2009 15:57
Teofilo Stivenson
Nikad cuo? Neki su o staroj stampi na tom prostoru pisali u predratnim novinama (pre rata 1991). Znam ljude. A koja/cija je populacija iskorenjena nema smisla ovde diskutovati. Uostalom, nisam se latio maca, vec jednog slova, shesh, koje sigurno nismo pozajmili iz izvora o kojima pisete. Znaci: Taj, jedan argument stoji. Niste ga opovrgnuli.

O logorima necemo da me ne biste poducavali istoriji. Dovoljno to, pisuci o 'Nedicevom logoru' i ignorisuci 'radni logor' u NDH cine drugosrbijanski mediji i ovdasnji politicari. Zato Vi verovatno svoju zemlju smatrate slobodnom, a te medije i ljude u mojoj - pristojnim. A ja - ne.
Препоруке:
0
0
53 четвртак, 27 август 2009 16:37
koekude
Документоване књиге Проф. Лазе М. Костића :

- Крађа српског језика

адреса : http://www.scribd.com/doc/17073864/-

- Насилно присвајање дубровачке културе

адреса : http://www.scribd.com/doc/17079515/-

- Католички Срби

адреса : http://www.scribd.com/doc/17078750/-

- Спорне територије Срба и Хрвата

адреса : http://www.scribd.com/doc/17748212/-


Кнез Медо Пуцић :

Споменици србски од 1395. до 1425. - Писма републике дубровачке

адреса : http://www.scribd.com/doc/17142088/-1395-1423-
Препоруке:
0
0
54 четвртак, 27 август 2009 17:22
Cetinjanin
Srbi i dalje po starom, ocekuju da svi okolo prihvatimo ucenje SANUa kako smo od njih potekli. Sada se pojavljuju argumetni tipa u Argentini kazu da govore spanski itd. Pa dobro ako cemo tako sto vi za sebe nebiste rijekli da je vas jezik crnogorski??? Narocito posto je Vuk Karadzic za osnovu srpskoga uzeo crnogorski...
Препоруке:
0
0
55 четвртак, 27 август 2009 17:31
Hroboatos
Autor Sotirović zatim piše o raznim stvarima o kojima bi se, kad bi to čovjek htio pošteno odraditi, morale napisati/pročitati knjižurine. A ovo su ipak samo komentari.

Već rekoh da su pojmovi "hrvatski" i "ilirski" rabljeni kao istoznačnice u povijesti i filologiji. Da ne nabrajam sve živo, navest ću samo stav slovenskoga slavista Matije Murka, profesora Karlova sveučilišta u Pragu, iz djela "Značenje reformacije u južnoslavenskim zemljama", "Die Bedeutung der Reformation...", Prag 1927. "Odustajem od daljnjih navoda i priloga za hrvatsko ime u 16. do 18. stoljeća, jer već dosada izneseni dovoljnim su dokazom, da se ime ilirsko, slovinsko i hrvatsko upotrebljavalo kao sinonim".

Glede pak Vuka Karadžića, on je proveo svoju reformu na temelju proučavanja pučkih govora i hrvatske jezične baštine (Stulli, Belostenec, Jambrešić, Došen, Kačić,..). Kasniji je razvitak srpskoga jezika išao više-manje u modernizaciji rječnika, njegovoj urbanizaciji itd. Karadžićevi su protivnici, a i suvremenici koji nisu imali takve jezične koncepcije, kasnije demonizirani (Miloš Svetić, Milovan Vidaković,...) ili prikazivani kao da se radi o Vukovim pristašama (Njegoš, Jovan St. Popović)- iako ovi to, u zbilji, nisu bili.

Na hrvatski je jezik VK utjecao poglavito u periodu tzv. hrvatskih vukovaca ili daničićevaca (Maretić, Broz, Iveković, Divković,...), i to u pogledu pravopisa (fonemski mjesto morfonemskoga), te izjednačavanja padeža u množini (DLI isti- no to je zabilježeno još u Kašićevoj gramatici iz 1604., a hrvatski su autori pisali i ovako i onako). Fonemski pravopis je izvorno dominantan hrvatski pravopis (vidjeti T. Maretić: Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima, 1889., 410+ stranica, u kojima obrađuje 95 pisaca od 1495. (Bernardin Splićanin) do 1833. (Grga Čevapović)).
I sami vukovci nisu uzeli sam Vukov pravopis (odčepiti, a ne otčepiti; pisat ću, a ne pisaću; Goethe, a ne Gete; letci, a ne leci, kronika, a ne hronika..).
Препоруке:
0
0
56 четвртак, 27 август 2009 18:55
Владислав Б. Сотировић
FRANJO RAČKI O SRBIMA I SLOVENIMA

Najveći hrvatski povijesničar 19. stoljeća je bio dr. Franjo Rački. Rođen je u Fužinama 25. XII 1828. g. a umro u Zagrebu 13. II 1894. g. Evo šta on piše o poreklu Hrvata u svom čuvenom delu Povijest Slavena, na stanicama 6 i 7: «U početku nazivahu se Slaveni domaćim imenom SRBI, to jest rođaci, a stranci, specijalno Nemci zvali ih Vendima ili Vindima. Pod tim imenom zovu Slovene i Grci i Rimljani još od 7 stoljeća pre Hrista. Širenjem Rimskog Carstva, Rimljani dobivahu tačnije podatke o Vendima to jest Srbima, a kad je uništena stara Rimska država, nestade starog domaćeg imena SRB, kao obćenita svemu rodu, te se ono zadrža kod Polabskih i Južnih Srba.« Sve ovo dokazuje i pokazuje da su Srbi najstariji narod od svih Slovena i da je ime Srbin hiljade godina starije od imena Sloven. Ime Srbin citiraju povijesničari na hiljade godina pre Hrista, a ime Sloven je postalo tek u 5 veku posle Hrista.

Ovo tvrđenje hrvata Račkog potvrđuju i drugi znanstvenici. Čuveni čehoslovački povijesničar, Jan Dobrovski takođe tvrdi da su se svi Sloveni pre seoba nazivali grupnim imenom SRBI. Ruski naučnik Veltman je decidan da je u drevnim vremenima ime SRBIN bilo zajedničko svim Slovenima. Nemački etnograf Zering kaže da je prvo opšte ime svih Slovena bilo SERBLI, što znači ujedinjeni.
Препоруке:
0
0
57 четвртак, 27 август 2009 19:19
Владислав Б. Сотировић
Цетињанину,

Вук није узео за српски књижевни језик никакав црногорски већ свој рођени матерњи језик који је сам називао српским јер је то и био и јер су га тако сви тадашњи слависти називали. Нису ни САНУ ни Добровски ни Копитар ни Миклошич ни многи други криви што је Вук био пореклом из Херцег-Црне Горе исто као и Милошевић или Радован Караџић. Питај књаза и краља Николу Петровића Његоша као и самог владику Његоша на ком језику су писали а рођени су и живели и писали само у Црној Гори. На крају, црногорска народна химна у оригиналу гласи "Ој свијетла српска зоро, мајко наша Црна Горо". Фалсификовање повести се ипак на крају не исплати.
Препоруке:
0
0
58 четвртак, 27 август 2009 19:29
Теодор
Господине Стивенсон, хвала на одговору. Коришћење латинице никакако ми се није уклапало у "идеологију" ваших заиста сјајних коментара. Чини ми се да наш национални идентитет ипак много више зависи од нас, него од њих. Хајде онда да им не петоколонашимо, па нек кошта шта кошта.
Препоруке:
0
0
59 четвртак, 27 август 2009 19:48
Teofilo mene uči povijesti, kao da ja ne znam kakav je bio režim u tzv. NDH.

I usto ima problem s razumijevanjem teksta jer sam naglasio da je budala bilo na svim južnoslavenskim stranama.

Teofilo i misli umjesto mene. Ja ću samo reći da su Srbija i Hrvatska dvije banana-države. Naša je malo naprednija, ali u blatu kao i Teofilova.

Otvorio sam i Kostićevo životno djelo o "krađi" srpskoga jezika. Vrijedi pročitati, ali autor ga je napisao 1964. godine.

Ja mislim da je pedesetak godina bilo dovoljno da se shvati da Hrvati nisu "tati", barem kada se radi o jeziku.

No vidjet ću što o tomu kaže prof. Kostić...
Препоруке:
0
0
60 четвртак, 27 август 2009 21:46
Petrushin
Evo malo izvoda iz danasnjih stampanih hrvatskih bajki:

Knjiga se zove "Croatia in the Early Middle Ages: A Cultural Survey"

Evo par citata:



...the Croats from cities and fortified places where they lived together with the Romans drew attention to themselves side by side with the latter, as for instance in 998 on the occasion of the solemn reception of the Doge Pietro II Orseolo at Osor, according to the report of John The Deacon, in which participated 'OMNES DE FINITIMISTAM ROMANORUM QUAM [bSCLAVORUM CASTELLIS CONVIENTES'


/Sclavorum/ je dalje u tekstu preveden kao /Hrvatska/


Pa onda kaze:


1177. People of Zadar received Pope Alexander III (1159-1181) 'CUM IMENSIS LAUDIBUS CANTICIS ALTISONE RESONANTI BUS IN EORUM SCLAVICA LINGUA' i.e. in the Croatian language


Iako jasno kaze "Sclavica lingua" oni bezocno prevode "hrvatski jezik"?

I tako sve redom dok nisu ispisali 624 strana "croatistike"!

Ako su Hrvati zasto ih zovu Croati?

To je odlika samo podcinjenih naroda da se drugacije zovu na stranim jezicima!

Isto je sa Montenegrinima/Montenegrom - jos jedan pojam potcinjenih koji su prihvatili strani naziv!
Препоруке:
0
0
61 четвртак, 27 август 2009 22:35
Стева Надрљански
Поштовани Hroboatos, како се то често људима дешава, своје знање сте ипак пружили ван граница науке, највише тиме што тако лаконски тврдите да је Караџић своју реформу темељио на хрватским (ако су били хрватски!) ауторима 18. века, што у преводу треба да значи да је српски књижевни стандард, уз малу дораду, у ствари мање-више копија хрватског (?!). Ја бих заиста волео да је та реформа била "књишкија", а не таква као што јесте, простонародна, на нашу несрећу; међутим, ако се Вук на лексикографском нивоу и користио ту и тамо постојећим ИЛИРСКИМ речницима, цела реформа је била заснована на српском народном говору, и то у ограниченом језичком подручју, као што се добро зна.
Даље, термини "словински", "илирски" и "хорватски" тешко да могу бити синоними увек и свуда; мени се чини да се ту ради и о колебању у питању идентитета. Срби су себе увек звали Србима, а Хрвати - и Словинцима и Илирима... не спорим да су данашњи Хрвати наследници те баштине, али спорим да је она увек и свуда у сваком смислу вековима била хрватска. Тим пре што су и неки Срби, као одјек панславистичких и панилирских идеја, понекад помињали "илирски језик" (нпр. Павле Соларић).
Потом, нема одговора на моје питање о Теслином језику (за кога поштовани DŠ без двојбе тврди да је хрватски научник) - хрватски или не? Ако да, зашто? Питах и за Прерадовића: ако спада у хрватску књижевност, да ли му је и језик постао хрватски оног часа кад је напустио предачку веру (што ваљда у модерним интерпретацијама треба да значи и да је постао Хрват?). А Сава Мркаљ из Сјеничака, потоњи монах Јулијан, истински реформатор кирилице? Да ли је довољно да нечије географско порекло спада у границе ДАНАШЊЕ Хрватске, па да и он буде због тога говорник хрватског језика?
Чисто ме занима ова логика.
Препоруке:
0
0
62 петак, 28 август 2009 09:44
Petrušin izgubio dodir sa stvarnošću!

"Hrvatska" je u mnogim jezicima "Croatia" zato jer je suglasnički skup "hrv" vrlo teško izgovoriti, osobito govornicima romanskih jezika. Usto mnogi od njih ne izgovaraju glas "h" i stoga je on "zamijenjen" s prihvatljivijim "k".

Hrvatsku u "originalu" zovu Letonci, Litavci, Estonci, Mađari, Turci te pripadnici slavenskih naroda.
Препоруке:
0
0
63 петак, 28 август 2009 10:16
влкс
Љути ме незнање које људи овде демострирају незнајући за српски барок. Ово је са Википедије о Гаврилу Стефановићу Венцловићу(српски барок).Да није можда и он Хрват?

``За Гаврила Стефановића Венцловића се слабо зна. Још мање се зна да је он у српску азбуку увео слова ћ, ђ и џ, и радио на поправци правописа добрих стотину година пре Вука, па је тако био претеча и Доситеја Обрадовића и Вука Караџића. Скоро да се не зна да је Гаврил за собом оставио 20 хиљада страница рукописа од којих је 7 хиљада на славено-сербском, а 9 хиљада на народном српском језику. Како су највећи део његове пастве чинили граничари - шајкаши и њихове породице, почео је да записује своје проповеди онако како их је и говорио. Тако су настале збирке његових проповеди "Мач духовни" од којих су сачуване две, од укупно три књиге.

Веома је важно рећи да је Венцловић, за потребе својих проповеди, преводио Свето писмо на народни језик. Тако је настао обимнији део његове заоставштине, који се датира у париод од 1732. до 1746. године. Очигледно је да Венцловићев стил и језик у проповедима има своје порекло и да је то, у правом смислу речи, библијски стил.

Више од сто година пре Вука Караџића и Ђуре Даничића, Венцловић је преводио - парафразирао, односно на народни језик преводио и препричавао библијске текстове, и користио их као потку за своје проповеди.

"У Венцловићевом обимном делу налази се, у ствари један слободан, али ванредно песнички и успео превод готово целе Библије , и када би се ти одломци расути у виду цитата и парафраза скупили и систематизовали, ми бисмо схватили да смо имали један класичан превод Светог писма стотину и више година пре појаве Вуковог и Даничићевог, а на истом уметничком нивоу. И то на језику тачном и готово исто тако чистом као што је био језик двојице наших класичних преводилаца Библије..."``

Дакле, није све почело од Вука. Да не спомињем још и Захарија Орфелина, још једног представника барока у Срба.
Препоруке:
0
0
64 петак, 28 август 2009 11:12
Gospodin Nadrljanski opterećuje se tricama i kučinama...

Uopće me ne zanima Teslin jezik. Budući da je rođen u Hrvatskoj, ima pravo na hrvatsko državljanstvo i ja ga smatram hrvatskim znanstvenikom.

Tesla se nikada nije odrekao svoje hrvatske domovine i nikada nije podržavao velikosrpski koncept.

I da, Ivo Andrić bosanski je književnik. Za mene je potpuno nebitno je li Hrvat (a jest), je li pisao srpskim jezikom itd.
Препоруке:
0
0
65 петак, 28 август 2009 11:33
Petrušine, isti princip vrijedi i za Crnu Goru.

Teško je izgovoriti skup "crn", a da i ne spominjem da bi početni znak neslavenski narodi gotovo uvijek izgovarali kao "k"!

I samo ću dodati kako neki zovu Srbiju: "Sérvia" (portugalski) ili "Serbia" (španjolski; izgovara se "servija")!
Препоруке:
0
0
66 петак, 28 август 2009 12:08
брм
Ти се на ме срдиш, мили побратиме,
Велиш: Србин јеси, србско имаш име,
Твоји прадједови сви су Србљи били,
На Косову пољу модру крвцу лили,
А ти, њихов унук, за Србље, не мариш,
Већ се у Хрватсву покварену квариш!
Твој ме укор, побре, тишти, одвећ јако
И да ниесам војник, под тиском бих плако;
Ал овако знадеш, лаке су ми мисли,
И попуштам ондје, гдје би други стисли.
Изван ако хоћеш да се порвамо,
А ти седлај ноге, пак дојаши амо,
Установи мјесто, вриеме и другара,
Па ћемо разпачат, што нам срце пара,
А у циелом свиету нека спомен буде,
Да су до два брата били двије луде.

песма "Хрват или Србин" Петар Прерадовић
Препоруке:
0
0
67 петак, 28 август 2009 12:58
Стева Надрљански
Опуштено, г. DŠ. Само сам хтео да до краја изведете вашу логику, али ви не желите на то да одговарате. "То је за мене тако и тачка". Свестан сам да су ствари мало замршене и да су питања незгодна.
Но ипак то нису "трице и кучине". Питање језичке припадности рефлектовало се у истом стилу и на многа друга питања. Данас се Хрвати поносе између осталог и тиме што су први подигли устанак против фашизма, прећуткујући које су националне припадности били они који су то чинили.
Ето докле се стигне.
Ако је Тесла хрватски знанственик, да ли је онда и војвода Ђујић хрватски официр? И он се родио у данашњим границама Хрватске.
Препоруке:
0
0
68 петак, 28 август 2009 12:58
Hroboatos
@Steva Nadrljanski

Pojmovi "ilirski" i hrvatski su istoznačnice u glavnini djela od 1400. do 1850. Tako naziv ilirski/slovinski/slovenski/hrvatski za jezik ili naciju rabe u svojim djelima Marko Marulić, Tituš Brezovački, Ivan Belostenec, Hanibal Lucić, Ivan Gundulić, Junije Palmotić, Vladislav Menčetić, Fran Krsto Frankopan, Petar Zrinski, Pavao Ritter Vitezović, Matija Divković, Bartol Kašić, Pavao Posilović, Ivan Bandulavić, Stjepan Margitić,..dakle umjetnički pisci, filolozi i vjerski pisci iz sadašnjih Dubrovnika, Splita, Ozlja, Hvara, Vareša, Glamoča, Jajca, Duvna, Senja, Zagreba, Krka, Čakovca, ...Ti su auktori dio hrvatske jezične i kulturne baštine.

Točno je da se pojam "ilirski" pojavljuje i u nekim srpskim djelima, te kao oznaka i za Srbe, no to je tek od 18. stoljeća, i tek nakon kontakta s ilirskim ideologemom nastalim u područjima pod ondašnjom upravom Venecije i Habsburga, te u koliko-toliko slobodnom Dubrovniku. Osnovana je ilirska kancelarija, taj naziv rabe ponekad i Raić, Đurađ Branković, Orfelin,.., no to nije izvorno imenovanje jezika i zemlje kakvo nalazimo kod hrvatskih pisaca još 1450, 1500, 1550, 1600, 1650,..

Što se tiče Karadžićeve reforme on nije ništa "ukrao" ni "uzeo", ali se koristio hrvatskom jezičnom baštinom (Kačić, Stulli,..) u svojoj stilizaciji jezika. No, pritom je imao jasno zacrtan smjer, pa tako u tom poslu nije bio ropski prepisivač nego kreativni oblikovatelj, pa je njegov jezični tip i- u nizu crta- produžetak prijašnje hrvatske pismenosti, a u drugom pak preoblikovanje srpske baštine i njegov izvoran prinos. O granicama ovoga ili onoga u njegovu djelu postoje studije Katičića, Nataše Bašić (V.K. između politike i jezikoslovlja), te drugih koji pokazuju da je taj odnos bio dinamičan i nejednoznačan- o fonetike do sintakse i stilistike.
Препоруке:
0
0
69 петак, 28 август 2009 13:04
Teofilo Stivenson
@ vlks

Milorad Pavic, 'Barok'. Dosije i Naucna knjiga: Beograd, 1991.

@ DS

Vase ponovne (dis)kvalifikacije zaista pripadaju ne ovom, vec 'onom' veku, i ne ovom, vec prethodnom (a i onom pre njega) sistemu. Nismo dakle ni u Titovoj Jugoslaviji ni u Austrougarskoj da slusamo pridike o velikosrpskom diskursu. Od tolike Velike Srbije stvorila se etnicki cista Hrvatska (u kojoj se i dalje lome spomenici), uz nju Velika Albanija (groblja, crkve), a i drzava u kojoj, kako jedan diplomata rece, 'Treba da zive Bosanci'. Ali, poput Gebelsovog radija iz 1944, mi i dalje slusamo price o opasnosti od velikosrpske zavere. Sto je manja realna opasnost, paranoja je sve veca. A Srbi se polako unistavaju u Crnoj Gori, Raskoj oblasti, Vojvodini. Tu vrstu biblijske hipokrizije bas ne moraju i da slusaju.

Zaista, mozda bih u drugacijem kontekstu voleo da Vam spomenem da je na prostorima bivse Jugoslavije (nekom 'zajednickom' - ne ponovio se - 'kulturnom prostoru') moj najomiljeniji ekspresionisticki dramski pisac upravo Krleza. Mozda veci od Hauptmana, mozda interesantniji od Strindberga. Kao sto je neki 'pandan' Ibzenu Slovenac Cankar. Problem je u tome da i genije srpske knjizevnosti koga takodje cenim u svom opusu ima sjajan dramski tekst, 'Maska'. Tog Milosa Crnjanskog biste Vi onda verovatno diskvalifikovali kao nekog ko je (valjda za razliku od Tesle?!) prihvatio velikosrpsku ideologiju. Sta uopste znaci velikosrpska ideologija? Prepisana definicija iz Titovog uputstva za stvaranje nove vlasti?! Vase i slicne diskvalifikacije su mom narodu donele mnogo nesrece, smrti i nevidjene zlocine nad civilnim (pretezno ruralnim) stanovnistvom. I nisu nista novo. Njih, kao i diskvalifikacije mnogih srpskih pisaca, naucnika, kulturnih pregalaca ovde vec neumorno potura druga Srbija, najslabija u lancu mediokritetskih i izdajnickih politickih nomenklatura koje su mojom zemljom vladale u poslednjih sezdeset i pet godina.

Ovo je, gospodine, bar za sada, slobodna teritorija.
Препоруке:
0
0
70 петак, 28 август 2009 13:51
брм
@hroboat "Točno je da se pojam "ilirski" pojavljuje i u nekim srpskim djelima, te kao oznaka i za Srbe, no to je tek od 18. stoljeća, i tek nakon kontakta s ilirskim ideologemom nastalim u područjima pod ondašnjom upravom Venecije i Habsburga, te u koliko-toliko slobodnom Dubrovniku."
како су Срби дошли у контакт са идеологијом насталом у државама у којима су они чинили већину становништва (по свим пописима до пропасти истих) тек у 18. веку...тј. уочи пропасти две од те три државе
како неко може накднадно да "дође у контакт" са идејом у чијем стварању и прихватању је лично учествовао?...
Може лако - пројектуј садашњу ситуацију (када Срби на територији данашње Хрватске НЕ ПОСТОЈЕ) у прошлост, па ће документима упркос испасти да међу становницима Далмације, Боке и Дубровника није било Срба и да се ниједан католик није изјашњавао као Србин ...пре ће бити да је било обрнуто

одакле идеја да се у целом приморју уобичајено име за наш народ у целнини (а не заборавимо да су сви ти набројани великани радили и живели за конституисање ЈЕДНОГ моћног народа)Словини, Словени, Славени - користи у значењу Хрвата?.. тог од Дубровника јако удаљеног народа, како је рекао Маврто Орбини..зашто би неки Дубровачки госпар желео да се утопи у јако удаљени народ?
Препоруке:
0
0
71 петак, 28 август 2009 15:31
влкс
@DŠ
Хвала Вам што сте ми потврдили да су бан Јелачић и Штросмајер Срби.
Препоруке:
0
0
72 петак, 28 август 2009 16:32
Hroboatos
1. Tesla je američki izumitelj srpskoga podrijetla, kao što je Edison Amerikanac norveškoga porijekla.

2. Preradović je hrvatski pisac, i nije nikad bio srpski. Izvorno je pisao njemački, jer je svoj jezik (hrvatski, srpski) zaboravio tijekom školovanja, pa se u literaturi javio pjesmama na njemačkom, koje je onda Kukuljević prevodio na hrvatski, dok se Preradović nije "sviknuo" hrvatskomu (ne sa srpskoga, nego njemačkoga).

3. Mrkalj je srpski filolog koji nema veze s hrvatskom baštinom (za razliku od Vuka Karadžića), jedino je rođen u Hrvatskoj

4. još je nešto bilo, zaboravio sam

No, red je navesti njekoliko stvari koje srpska sredina-mislim- slabije zna jer ne prati hrvatsku literaturu o tom, a rekao bih da i nije baš zainteresirana jer se to kosi s ideološkim premisama


a) početci svjesnoga stvaranja općehrvatskoga jezičnoga standarda, pa i općejužnoslavenskoga, nalaze se u 16. stoljeću. Dvije su struje, pogleda li se unatrag, supostojale: po prvoj, općehrvatski jezik bi bio mješavina crkvenoslavenskoga i čakavsko-kajkavsko-štokavske spojevine. Začetnici su takovih pogleda hrvatski protestantski reformatori (Konzul Istranin, Dalmatin) oko 1550., sljedbenici Ozaljski krug Zrinskih i Frankopana (Frankopan, Belostenec, Ritter-Vitezović) oko 1670., a sustavni je oblik i konačni slom taj model doživio u Riječkoj školi i njezinom predvodniku Franu Kurelcu u 19. st. Po drugoj, općehrvatski, pa i opći južnoslavenski jezik, trebala bi biti vjerskim sadržajima i čakavštinom oplemenjena štokavština, a taj smjer počinje s protureformacijom, i daje djela (rječnike, gramatike, prijevod Biblije) u 17. st. (Kašić, Mikalja) i dalje, sve do pobjede Iliraca u 19. st. Prva je struja izgubila, druga pobijedila.

b) srpska je jezična situacija bitno drugačija, jer ako je kod Hrvata "problem" raslojenost po narječjima, kod Srba je rusificirani crkvenoslavenski jezik.
Препоруке:
0
0
73 петак, 28 август 2009 17:56
Petrushin
DŠ,

/Srb/ ili /Srv/ je kao lako izgovoriti, a /Hrv/ toboze nije?

Pa mogli su po tom principu da dodaju i vama vokal kao sto su to za /Serbe/ ili /Servi/ i zovu vas recimo /Horvati/ ili kao sto ste sami sebe nazivali /'Rvatima/, umjesto /Crotiae/?

Nije to zato sto se ne moze /Hrv/ reci bar priblizno kao /Rvata/ /Rvacija/ nego sto vas je papa tako prekrstio i Tocka!

Kako ono kaze Archdeacon Thomas (13v.) u svom djelu kad citira rimskog pjesnika Lukana: da su se danasnji predjeli republike Hrvatske prije dolaska Hrvata zvali /Curetia/ /Curetes/ i /Corybants/!?

Zasto Hrvati i dan-danas imaju tri-cetiri teorije o svom "podrijetlu", ako je sve tako jasno?

Sta je po tebi tacno: (fshu-)haurvata, hu-urvatha-, harvat, sar-mat, horoatos, horuatos, harauvatis...?

Na kom jeziku postoji Zvonimirova zakletva papi?

Samo na latinskom?

Na kom jeziku postoji Kresimirova zakletva papi Gregoriju?

Opet samo na latinskom?

Na kom jeziku su Hrvati mogli SAMO da napisu slovenske glasove za koje latinski nema grafema do 17. vijeka?

Na cirilici i glagoljici!

Otkad Srbi imaju grafem za slovo DJ?

Nemanjici ga jos koriste u poveljama!

Zasto su đura(đ), đorđe, đurđa, đurđevdan ... u Hrvatskoj: Jura, Juraj, Jurica, sv. Juraj ...?

Zasto u Dubrovniku i njegovom zaledju nema Jura i Jurica, nego đurđa i đurđica?

Kako su Dubrovcani pisali /đ/ a kako Splicani, Zadrani i Istrani? Svi su ga pisali razlicito i to dvografima! Zasto se neko ne usudi da uvede jedan graf?

Da nije sto je papa svima prijetio da je latinski i latinsko pismo za sve narode "Sveta krava"!?

Zasto nema slova /đ/ u ranoj i srednjojvjekovnoj glagoljici?

Kako to da Srbi prvi i jedini od Slovena uvedu grafem za glas /đ/, iako nije cisto slovenski glas?

Zasto ga ne uvede "tisucljetna kultura"?

Zato sto vam je latinski bio sluzbeni jezik skoro do juce!

A on nema slovo /đ/!

KAD JE ONO SVETI JERONIM (KRSNI SVETAC CITAVE DALMACIJE) ZVANICNO POSTAO ZA VATIKAN /SVETI/?
Препоруке:
0
0
74 петак, 28 август 2009 18:38
Petrushin
Procitajte sta kaze uvazeni hrvatski paleograf Josip Vrana u svom djelu Tko je Pisao najstarije Dubrovacke cirilske isprave*

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=21096
Препоруке:
0
0
75 петак, 28 август 2009 18:51
Petrushin
Obratite paznju na sledecu stranu:

Kaze u naslovu "Hrvatsko cirilicno pismo", a nema dana da ne jave da su nekoga ili nesto polomili zbog te iste "cirilice":

http://www.croatianhistory.net/etf/et04.html

http://www.croatianhistory.net/gif/konavs.jpg

http://www.croatianhistory.net/gif/brot2p.jpg
Препоруке:
0
0
76 петак, 28 август 2009 19:59
Petrushin
A sad probajte da nadjete na Google-u sto bolju kartu Ivana Lucica "Illyricum Hodiernum", koju je on radio 1666. u Amsterdanu, i pogledajte kuda se po tim granicama prostire Croatia: samo u predjelu Srpske Krajine do Zagreba do Istre; onda pogledajte u sred te Croatie pise toponim "Serb." - cak i tako male i jadne ima srpski toponim?!

A /Dalmacija/ se protire ... i prostire ... i prostire, a /Slavonia/ se prostire ... i prostire ... i prostire?

Idi bre begaj! :o))
Препоруке:
0
0
77 петак, 28 август 2009 20:58
Petrushin
Književnost na tlu Crne Gore i Boke Kotorske
od XVI do XVIII veka
- Miroslav Pantić


http://www.rastko.rs/rastko-cg/umjetnost/mpantic-xvi-xviii/index.html

XVI vek: Doba humanizma i renesanse (prvi dio)

http://www.rastko.rs/rastko-cg/umjetnost/mpantic-xvi-xviii/xvi.html

XVII vek: Doba baroka (drugi dio)

http://www.rastko.rs/rastko-cg/umjetnost/mpantic-xvi-xviii/xvii.html

XVIII vek: Doba prosvećenosti (treci dio)

http://www.rastko.rs/rastko-cg/umjetnost/mpantic-xvi-xviii/xviii.html
Препоруке:
0
0
78 петак, 28 август 2009 21:34
влкс
@hroboatos
Срби нису имали проблема са русифицираним језиком јер се тим језиком нису ни користили барем вербално. Писањем се бавио мали круг писаца и црквењака све до 19. века. Тај узак круг људи је и хтео да се разликује од простог народа па је писао мешавином народног(српског) и црквеног језика. Та мешавина се звала славено-српски и није била ни на који начин систематизована већ је свако писао како је хтео а већ сам у претходним коментарима показао да се почетком 18. века већ почело писати и народним језиком(српским). Већина Срба тог времена није са тим имала никакав проблем пошто је била неписмена.
Препоруке:
0
0
79 петак, 28 август 2009 22:11
Gospodine Nadrljanski, svaka čast Srbima ako su prvi podigli ustanak protiv fašizma. Potpuno nebitno jesu li to napravili oni, Hrvati ili Albanci. Najbitnije je da je vrhovni zapovjednik pobjedničke antifašističke vojske bio Hrvat Josip Broz Tito koji je stekao svjetsku slavu. Hrvati smo, time se dičimo…

Ponosimo se i Teslom, kao i Draženom Petrovićem, dičimo se i Krležom koji je bio Cincar. Barem je onomad tako govorio Ljubiši Ristiću!

Vojvoda Đujić hrvatski je oficir koji se borio za Veliku Srbiju u kojoj za Hrvate nije bilo mjesta.

Nakaradna vam je logika, gospodine Stevo!


Gospodine Stevensone, opet ću staviti tekst koji redovito ostavljam kada se treba objasniti što je to velikosrpska ideologija.

Želio bih prenijeti riječi ponajboljega hrvatskoga povjesničara, akademika Dušana Bilandžića koji je prije nekih tridesetak godina u Londonu susreo bivšega člana Miha(j)ilovićeva štaba, inače unuka Bore Stankovića, tada novinara Radija Slobodne Europe. Stankovićev ga je unuk iznenadio "priznanjem" o uzrocima poraza četničkoga pokreta.

Istaknuo je da su četnici svoju politiku bazirali na mržnji prema svim ostalim narodima na jugoslavenskim prostorima i previše bili okrenuti povijesti - caru Dušanu, sv. Savi...

Komunisti su, pak, neprestano govorili o bratstvu i jedinstvu, okretali se budućnosti! No Stankovićev je unuk poručio povjesničaru Bilandžiću da će se raspasti i komunistička Jugoslavija jer nije riješila nacionalno pitanje. Ako laže rog ("komunistički" povjesničar), ne laže Stankovićev unuk!

Petrušin nije ništa shvatio jer forsira taj «h» s kojim romanski govornici muku muče. Isti slučaj kao i u riječi «Crna». Teško se izgovara i zato se prevodi, kao što je i «Hrvatska» prilagođena stranom izgovoru. I najbolje da mi određujemo kako će nas zvati drugi narodi!

Inače, akademik Babić priprema mi tekst iz Jezika koji nedvojbeno pokazuje da su dubrovački pisci bili Hrvati!
Препоруке:
0
0
80 петак, 28 август 2009 22:59
Стева Надрљански
Добро је видети да неко износи аргументе, макар се когод с њима и не слагао...
Никако не могу да се убедим да су термини словински/илирски/хрватски апсолутни синоними. Биће да је то ретроактивна интерпретација на основу данашњег чињеничног стања: ако цео тај римокатолички књижевно-језички корпус Хрвати данас сматрају искључиво за своју „имовину“, онда то мора да је тако било одувек. Таква логика пати од очигледности конструкције. Упорно се запоставља и занемарује српски народни језички супстрат у штокавским говорима најмање до Цетине, идентичан нпр. дубровачком говору. Далеко од тога да се ради искључиво о утицају, ради се о најближем сродништву. Како се тумачи чињеница да је српски говор оног доба исти као наводни хрватски штокавски, а да је тај исти хрватски штокавски оног доба на огромној удаљености од остала два наречја (чакавског и кајкавског), као што је, уосталом, и данас? Језик по својој природи не може имати двоструко порекло: он мора имати своје исходиште у једном извору који се може идентификовати без обзира на сва каснија мешања и међуутицаје. „Штокавски хрватски“ оног времена сасвим се по свим својим границама утапа у српски (хоћу рећи – нема битну дистинктивну црту), који је исти на широком простору подалеко на исток од тих граница. Српска дијалектална раслојеност није ништа у односу на раслојеност хрватских наречја: немогуће је да таква три различита језичка подручја творе један те исти језик (сем ако се тако не договоримо). Преводилац нам не треба сад, као што нам није требао ни онда – а бојим се да хрватском ђаку из Ос(иј)ека и Чапљине за „Јудиту“ треба: не због вишеслојности израза, него због тога што различитост наречја за обичан свет готово има тежину различности језика. Свој народни говор Срби су свуда звали српски (за разлику од књижевног „словенског“), а зашто Хрвати свој зову трима (најмање) именима?!
Препоруке:
0
0
81 петак, 28 август 2009 23:34
Стева надрљански
Мени је ту очигледно колебање у идентитету, а оно траје готово до 20. века. И у то доба Дубровчани свој језик зову и српским и хрватским, како се већ ко определио – а језик исти. Биће да је неко у криву. Различитим језицима треба толмач.
Међутим, гледе општејужнословенског стандарда, за који тврдите да је хрватски „пројекат“ још из средњег века, никако не могу да се сложим. Покушавам да замислим шта би рекли Срби тог времена, од скопске Црне горе до Мориша, од Марче до Боке на ту мисао. Можда им не би био толики проблем да свој језик назову „склавинским“, али хрватским... Тачно је да се, у присусутву српскословенског као књижевног језика, нисмо бринули за стандардизацију народног (то нам није био императив), али за то и није било потребе, јер ником и не би пало на памет да ту око нечег петља; неке се ствари разумеју саме по себи.
Поново ми пада на памет Брозово издање хрватских народних песама са краја 19. века: иако се из авиона види које су „наше“, а које „ваше“, све су сврстане у хрватске, само зато што су забележене на територијама где има католика (неки од скупљача били су и Срби), макар све било у типичном епском десетерцу (који, узгред, користи данас и Томпсон) и о Краљевићу Марку. Ето, неки се Срби нпр. покатоличили, али још увек поју о њему; да ли је језик онда аутоматски постао хрватски, и да ли је песма хрватска народна (уз сво поштовање теорије о утицајима), као што сам својим очима у једном уџбенику из Титине Хрватске видео за „Мајку Југовића“, само зато што је забележена на Кордуну?!
И само да покушам разјаснити још једном: Србима је русификовани црквенословенски био проблем пре свега на нивоу књижевног језика, док око идентитета самог народног није било спора; Хрватима су њихова наречја проблем на оба нивоа, од којих је народни већи, јер се тиче проблема самопознања.
п. с. хвала за одговоре поводом Тесле, Прерадовића итд.; макар се и не слагао у свему, нешто сте ми смислено дговорили, за разлику од господина DŠ.
Препоруке:
0
0
82 петак, 28 август 2009 23:52
Hrvatski tjednik Arena (na 54. stranici, broj 2541. iz kolovoza 2009. godine) donosi ulomke iz tajnoga dnevnika Nikole Tesle, što ga je priredio Petar Vučić, pravnik i doktor političkih znanosti, do kojega je došao uz pomoć pokojne hrvatske povjesničarke dr. Ljubice Štefan.

"Sretan sam što me Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići, Draginići iz Zadra. Kao hrvatski plemići, Draginići su došli u Liku u XiV. Stoljeću i tu ostali. U Liku su moji preci došli preko Novog Vinodola.

Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići i oni su iz Novog Vinodola.

Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku Krajinu – tamo se oženio s pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Teslom, prema alatki kojom se obrađuje drvo i otuda moje prezime Tesla.

Moj djed bio je časnik u ličkoj regimenti, a moj otac poravoslavni prota…»

Inače, u podacima o svim obiteljima iz Like nigdje nije pronađeno prezime Tesla. Bio je to nadimak jednog od Teslinih predaka koji se prezivao Draginić!

Žalim, braćo Srbi, ali Tesla je i hrvatski znanstvenik i hrvatskoga podrijetla!
Препоруке:
0
0
83 субота, 29 август 2009 00:24
Јозеф К.
"Istaknuo je da su četnici svoju politiku bazirali na mržnji prema svim ostalim narodima na jugoslavenskim prostorima i previše bili okrenuti povijesti - caru Dušanu, sv. Savi..."
"Komunisti su, pak, neprestano govorili o bratstvu i jedinstvu, okretali se budućnosti!"
---
Иако се говорило "И после Тита-Тито!", веровао сам да после 1980., нико више неће присегнути оваквим паролама, а ето, дешава се. Не губите време.
Препоруке:
0
0
84 субота, 29 август 2009 00:49
Стева Надрљански
Штовани DŠ, драго ми је да понекад приметите постављена питања, али ми је недраго што афектирате па се залећете у залеђе, илити офсајд.
Мило вам је да усвојите Теслу и НОБ (што бисте ви рекли - у недостатку садржаја), јер то нешто у белом свету значи; али није небитно ко је дигао устанак - јесу Срби, наши ђедови, али не због Тита (нису за њега још били ни чули, нити за какву капејот!), него што нијесу ћели лећети сви у јаме, па су повадили ко кочеве, ко виле, ко богами и леворе, да се бране од Павелића; а Тито је после наишао и покупио премију, на нашу жалост (то није био довољно да се не спале хрватски Смиљани, и у њима хрватска православна црква, у којој је крштен хрватски знанственик, а отац био хрватски православни поп). Да ли је ту био и још неки говорник илирског језика, размишљам... Дакле, у најмању руку тајминг вам не ваља (о суштини нећу). Мада су сви говорили хрватским језичким стандардом, никако се нису разумели.
Драго ми је да сте своју логику дотерали да крајњих граница па једног (не)обичног српског попа унапредили у хрватског часника; враг му баби, да не би личких и далматинских усташа, ко би још знао за њега!
П. С. Откуд је Душан Биланџић, Србин марксиста, највећи хрватски повјесничар?! И Стјепан Бабић највећи језикословац? Ја знам најмање пет већих...
П. П. С. Опет се лепо разговарамо без преводиоца. Канда су у праву они што кажу да су срб- и хрв- у ствари исти корен.
Препоруке:
0
0
85 субота, 29 август 2009 01:06
Pridjev hrvatski u dubrovačkih i dalmatinskih pjesnika.

Prema članku: Rafo Bogišić, Narodonosni pridjev u djelima hrvatskih renesansnih pjesnika, Jezik, 5/33, Zagreb, 1986., str. 130.. 136.

Korčulanski pjesnik Ivan Vidal piše da narod Hrvata vapije i viče, a za Dubrovnik kaže: Svuda ga je puna slava, svud on slove, hrvatskih ter kruna gradov se svih zove. Dubrovčanina Nalješkovića naziva «hrvatskoga diko i slavo jezika".

Hvaranin Petar Hektorović kad je čuo da je Nalješković bolestan, pjeva: Molim te togaj rad, nemoj svi Hrvatida na te plaču sad hotjej ga parjati.

Dubrovčanin Mavro Vetranović za Hvaranina Hektoroviæa kaže da je slavan u razlikim državama, a navlaš kud jezik harvatski prohodi. Njegova vila hvali i slavi Dubrovnik: Još da znate po svijetu svak pravi, da ste sve Dalmate natekli u slavi; ne samo Dalmate, gospodo pridraga,
nego još sve Hrvate skupivši jednaga.

Petar Zoranić ima vilu Hrvaticu kojoj u usta stavlja ka po običaju hrvackom gizdavo dali počteno narešena biše.

Dominkol Zlatarić svoj prijevod Sofoklove Elektre posvećuje knezu Jurju Zrinskomu s nadom da će mu biti ugodno čitati stare Grke koji vam u vaš hrvacki jezik govore.

Zlatarić kaže da je odlučio učiniti Hrvatku Grkinju Elektru Sofoklovu. kao Hanibal Lucić koji je Ovidijevu pjesmu iz latinske odiće svukši u našu harvacku priobukal.

Marko Marulić svoju Juditu pjeva u versih harvackih.

U djelu Petra Zoranića Planine vila Hrvatica tuguje: Ah nepomnjo i nehaju jezika hrvackoga.

Zar treba većih dokaza da su se Dalmatinci i Dubrovčani ne samo osjećali Hrvatima nego su to i rekli!
Препоруке:
0
0
86 субота, 29 август 2009 01:10
Стева Надрљански
Дупло штовани DŠ, лепо просим, дајте се скоцкати! Заборавили сте тајни дневник Милутина Миланковића у којем овај тајно исповеда да је његов чукун-чукундеда због великосрпске агресије у 14. веку прешао у православље, али да није заборавио своје хрватско подријетло, него је у београдским подрумима тајно молио круницу и раноилирски Оченаш, док је за српску патријаршију спремао предлог календара; и тајне белешке вуковарског нобеловца Леополда Ружичке, где он доказује тајно хрватско хемијско подријетло еуропског пучанства диљем Франачке и Прусије, и очевидну погрјешку у свом презимену!
Препоруке:
0
0
87 субота, 29 август 2009 01:26
Jozefe, ne obmanjujte, lijepo vas molim!

Četnici su sve narode, osim Slovenaca, smatrali ili Srbima ili onima koje treba pobiti.

Molim vas i da Tita, državnika svjetskoga formata, ne miješate s "boranijom", tj. povijesnim gubitnicima!

I sada ćete reći da je Titov režim ubijao, ali ne ćete reći da je to bilo uobičajeno u ono doba jer su bila vremena kada je ljudski život vrijedio nešto više od "po' lule duhana"!

Pa da vas prosvijetlim...

Bezumna masovna ubojstva nisu tipična za Tita, tj. za Jugoslaviju. Ne znamo gotovo ništa o tome da su Amerikanci po završetku Drugoga svjetskog rata u močvarama rijeke Rajne držali milijune njemačkih zarobljenika. Za kratko vrijeme, više od milijun umrlo je od hladnoće, bolesti i gladi. Među njima bili su i prisilno mobilizirani Slovenci. Te žrtve upisane su kao "ostali gubici". Čista statistika - ili kao što je to rekao Staljin: smrt jednoga čovjeka je tragedija, a smrt milijuna statistika! Čovjek se mora upitati je li bolje umrijeti od gladi i hladnoće u otrovnim močvarama u slivu Rajne. O tome piše Kanađanin James Bacque u knjizi Planirana smrt (Der geplante Tod). SAD je brutalno primjenjivao silu, iako to nije bilo po Marshalovu planu. Nisu se upotrebljavale samo metode preodgajanja, "denacifikacije", nirnberškog suđenja i kolektivnog ispiranja mozga Nijemcima. Njihove ruke nisu bile krvave kad su se "pobrinuli" za zarobljenike močvara oko Rajne, iako su znali što čeka dva milijuna Kozaka i Rusa, ali i Slovence, Hrvate i Srbe koje su 1945. vratili Staljinu i Titu. O tome piše Nicholas Bethell u knjizi Posljednja tajna 1945. godine (Last Secret 1945).
Препоруке:
0
0
88 субота, 29 август 2009 01:37
Hroboatos
Ovdje se podkradaju čudne teze. Pa da ih razbristrimo činjenicama.

1. čakavska i štokavska narječja raznorodna su, a u srednjem razdoblju dijelom su istoga kulturnoga kruga, južnohravtskoga, u kojem sudjeluju Korčula, Hvar, Split, Dubrovnik, Kotor i još njeka mjesta. Čakavac Kašić s Paga kodificira taj zajednički jezik, čakavac Kanavelović s Korčule piše dubrovačkim tipom štokavštine, kao i Splićanin Kavanjin. Dubrovčani pak pišu miješano štokavsko-čakavski ( npr. zač, a ne zašto; brojni ikavizmi kojih je i Menčetića i 70%; čakavski i staroštokavski oblici cvitje i grozdje, bez štokavske jotacije; nema štokavskoga dočetnoga - o umjesto čakavskoga -l (misal, a ne misao; pisal, a ne pisao) nema /đ/ u poeziji (gospoje, a ne gospođe;-.). Taj je jedan kulturno i književni krug čakavsko-štokavski i ne haje ni pola posto za fantazije slavistike koje će se pojaviti 300 ili 400 godina kasnije. Štokavska narječja, srpska i muslimanska, onoga vrjemena, nemaju s njima veze jer se razlikuju i u gramatici, i rječniku, i stilistici, o pismu da ne govorimo. Govornici kosovsko-resavskoga ili zetsko-južnosandžačkoga jednostavno nemaju što s tim krugom Hvar- Korčula-Split-Dubrovnik, jer je njihov jezik, strukturno štokavski, nespojen s čakavskim (kao dubrovački), a u rječniku, frazeologiji, sintaksi.."pravoslavan" i "turski", što je i na razini razumijevanja jadranskim piscima teže razumljivo- da se i ne govori i nacionalno-kulturnome jedinstvu.

Druga je priča navodna naknadna inkorporacija hrvatske književnosti Juga u ostali dio. Ništa netočnije. Matija je Divković 1616. u frazeologiji i stilu slijedio dubrovačke uzore, bez kojih nije moguće razumijeti slavonski barok 18. st., kao ni pisce iz područja Siska, Senja, Karlovca (Krajačević, Andrijašević,..). Dubrovački je izraz nastajao pak na prijepisima glagoljskih i latiničkih lekcionara i misala iz Trogira, Senja, Splita, Zadra, Like i Krbave, Senja, ...

Jednostavno-i prije je 19. st. hrv. književnost imala jasan ocrt.
Препоруке:
0
0
89 субота, 29 август 2009 07:56
Teofilo Stivenson
@ DS

Nismo braca, gospodine. Ako tako mislite, gresite. Ako ste cinicni, niti je smesno, niti je originalno.

Nisam znao za naucnoistrazivacki pedigre 'Arene'. U mom svetu akademija i tabloidi su razgraniceni prilicno jasno. Da li je tajni dnevnik Nikole Tesle prenesen iz 'Spigla'? Oni imaju dugu tradiciju otkrivanja tajnih dnevnika, a misljenje o Srbima im je (vidite recenziju g. Antonica) poznato. Ovo jeste smesno. Ali, posaljite na B92. Mozda ce objaviti.

Sto se tice fasizma i antifasizma, ponavljam. Hrvati su kao narod tokom Drugog svetskog rata masovno ucestvovali u FASISTICKOJ revoluciji koja je pocela 10 aprila 1941 kada su prihvatili fasisticki rezim novouspostavljene drzave Ante Pavelica, NDH. O hrvatskom odusevljenju tim rezimom zorno govore arhivski snimci, neki sa doceka nacistickih trupa (v. Kusturicino 'Podzemlje'), drugi iz perioda tzv NDH (Nezavisne, ne 'Neovisne'). Hrvatska ce ostati zapamcena kao jedina drzava koja je pokusala da autohtono stanovnistvo (Srbe) istrebi. Oni su se masovno pobunili protiv NDH i nacizma, da bi danas ta ista njihova 'maticna drzava' pokusavala da njihov podvig prisvoji, njih marginalizuje, a proslost zataska. Ta proslost se ocituje u cinjenici da je Berlin pao, a Zagreb bio poslednja nacisticka prestonica u okupiranoj Evropi koja se branila od antifasistickih trupa. Nikakav Tito ne moze oprati takvu istoriju. Niti ce Srbi zaboraviti koncentracione logore. Kao sto ni oni koji su Hrvatsku na silu privodili anhtifasistickoj Evropi nece zaboraviti podivljale ustaske borce i kljucalu vodu sa prozora zgrada u hrvatskim gradovima u kojima se fanaticno branio nacizam. Jedna izjava funkiconera jugoslovenske vlade u izbeglistvu ne znaci, zaista, nista.

Zabavno je citati na koji nacin argumentujete svoje stavove. Kosarkaski konvertiti su odlucili da postanu Hrvati, Tesli je hrvatstvo otkrila Arena, Andricu ste opovrgli licni izbor, a Djujicu ste ga nametnuli. Ne cudi da CG uzima 'savetnike' za identitet iz Hrvatske.
Препоруке:
0
0
90 субота, 29 август 2009 14:09
Дијете Грујица
Јован Дучић је дефинитивно био у праву...оно о хрватској "храбрости"...Од аргумената преко "аргумената" дошли смо и до тајних дневника...Мислим, заиста...Тесла је баш тип човека који би писао тајне дневнике о свом хрватском podrijetlu...Мислим, то му је јели била опсесија...поред оноликих проналазака и идеја која се чак и са метафизиком граниче.А оно о Српству је говорио зато што се плашио за свој живот.Црна Рука, бато...
Препоруке:
0
0
91 субота, 29 август 2009 17:06
Hroboatos
Ovako: ne mogu pisati više jer je stvar preopsežna za forume (a zabranjene su poveznice). A i stvar se dosta odalečuje-u njekim vidovima- od izvornih problema u Sotirovićevu tekstu i skreće u druge staze. Napisao bih još max 2-3 posta i onda se odspojio.. Možete me naći na forumu.hr, iako tamo idem rijetko, te na forumu hercegbosna.org.

1. Narječja. Da, Hrvati imaju raslojeniju narječnu situaciju od Srba. Pa što ? Imaju i Talijani od Rusa, pa nitko ne dovodi u pitanje talijanski identitet.
Priča oko narječja potječe iz rane slavistike (Dobrovsky, Kopitar, Kollar, Šafarik, Miklosich, Jungmann, ...). Tim slavistima nije sve baš bilo jasno, pa je po Dobrovskom srpski jednak čakavskom plus štokavskom, a hrvatski mu je kajkavsko narječje plus slovenski jezik. Na to se digao Slovenac Kopitar i proglasio da je kajkavski hrvatski zapravo dio slovenskoga. Šafarik nije znao što bi, pa je oscilirao cijeloga života, a češće se ravnao po pismima. Iako nije raščistio sve, postumno, 1864., objavljena je njegova "Povijest južnoslavenskih književnosti" (napisanu kojih 30 godina ranije), u kojoj u tri sveska daje ovakov prijegled: 1) slovenska i glagoljska pismenost 2) ilirska i hrvatska, 3) srpska. Nevoljko je stavio hrvatske zajedno s "ilirskima" (čakavski i štokavski, te ćiriliski hrvatski protestanti), ni i to je naprjedak. Miklosich je, braneći slovenske, a promičući srpske interese, "zaključio" da je pravi hrvatski čakavski, da je štokavski srpski, te da je kajkavsk idio slovenskoga. Kojih 15 godina ranije, dok se borio za egzistenciju, pisao je hrvatskim biskupima da je on, kao Slovenac, samo član hrvatske nacije. Toliko o toj znanosti.

2. ime jezika. Hrvati su svoj jezik oduvijek raznoliko zvali. U povelji iz 1060. kralj Petar Krešimir IV. zove jezik "slavonski", a u povelji iz 1070. "slavenski". Kralj Tomislav ga 925. zove "slavenski" (vidjeti Codex Diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae). Marulić ga zove hrvatski i ilirski itd.
Препоруке:
0
0
92 субота, 29 август 2009 18:55
Gospodine Nadrljanski, držite se vi svojih jezikoslovaca i povjesničara jer ja sam ipak malo bolje upoznat sa situacijom u Hrvatskoj. Bilandžić (braća su mu bili su Marijan, Mate, Stipan, Frano i Josip) i Babić vrh su vrhova. Kada pročitate njihova djela, onda se javite.

Srbi jesu digli ustanak, ali bez mozga nijedan pokret ne bi uspio. Jugoslavenski je pokret otpora uspio jer je na čelu bio genijalac Josip Broz Tito. Hrvat. Ako smijem spomenuti…

Tesla je hrvatski znastvenik, ali moram priznati da nisam znao da je Teslin djed bio pop. Čuo sam da je to bio Nikolin otac. No čovjek uči dok je živ!
Препоруке:
0
0
93 субота, 29 август 2009 23:20
Hroboatos
Toliko o tom. Ne bih duljio, jer je veći dio- ne većina- tema iz izvornoga teksta na neki način dotaknuta. Kao zaključak, mislim da se hrvatski i srpski stručnjaci i strukovnjaci ne će o glavnim stvarima složiti, a to je pitanje nacionalnoga identiteta, njegova prostiranja te povijesne kristalizacije u vrjemenu. Za kraj bih naveo literaturu za koju držim da je ili vrijedna, ili bar reprezentativna za dominirajuće stavove raznih strana.

Glede jezika i njegove povijesti (uglavnom vanjske) od hrvatskih djela reprezentativna su: Zlatko Vince: "Putovima hrvatskoga književnog jezika"; Radoslav Katičić: "Novi jezikoslovni ogledi" i "Na kroatističkim raskrižjima"; Dalibor Brozović: "Hrvatski standardni jezik", Stjepan Babić: "Hrvanja hrvatskoga", te online dostupna djela, uglavnom u pdf-u, Marija Grčevića (utopkati njegovo ime i dođe se na bibliografiju). Ima toga naravno još, no,..

Od srpskih znam uglavnom njeka koja su ili pretiskivana, a možda nisam obaviješten o novijima. Dakle, to su: Pavle Ivić: "Srpski narod i njegov jezik" i "O jeziku nekadašnjem i sadašnjem"; Predrag Piper: "Osnovi slavistike"; Branislav Brborić: "O jezičkom raskolu", te niz djela Petra Milosavljevića i Miloša Kovačevića (dio je dostupan na poveznici svevlad.org ili com).

Za stariju povijest glavna su djela s hrvatske strane Tomislav Raukar: "Hrvatsko srednjovjekovlje"; Neven Budak ur: "Etnogeneza Hrvata"; Lujo Margetić: ""Dolazak" Hrvata"; Ivan Mužić: "Podrijetlo Hrvata"; te djela Katičića, Mladena Ančića, Dubravka Lovrenovića,..

Za srpski pogled to je kolektivno djelo "Istorija srpskog naroda"; Sima Ćirković: "Srbi"; te djela Rade Mihaljčića, Ferluge, Relje Novakovića, "Enciklopedija srpske istoriografije" (ur. Ćirković),...

Naravno, radi se o relativno novijim djelima, dok ona objavljivana do 1960-ih nisam navodio jer su sadržana u kasnijima.
Препоруке:
0
0
94 недеља, 30 август 2009 23:32
Стева Надрљански
Г. DŠ, известан део примера вам није добар. Ако какав Бодул Дубровник (град словенизованих Романа) назива „хрватским“, то не значи да он и јесте такав, јер језичка разлика, у оно доба већа и значајнија од етничке (да не рекнем националне), сведочи да потрагу треба упутити на друкчији траг. И код нас су некад Солун сматрали српским градом, а да се српска држава дотле којим чудом проширила (као што се хрватска проширила на увек независни Дубровник), сад би и код нас било таквих „научника“ који би његову ромејску културу гледали искључиво као српску. Успели сте да напабирчите део кроатистичких доказа (нпр. за Марулићеве версе хрвацке сте оманули, тај језик са дубровачким нема везе), али је дубровачко „склавинство“ ужасан терет за такву идеју. Што се не зову Хрватима ако јесу Хрвати, и што језик упорно зову словинским?! Наравно да тада нема националне свести у данашњем смислу, али би било природно да га зову својим националним именом. Дубровник је на крају постао „хрвацки“, али то не значи да се сва његова култура може накнадно хрватити, нарочито језик, истоветан језику суседних Срба: ако тако размишљате, онда се хрватски говорио и у православном делу Херцеговине, и у целој данашњој Црној Гори, и у Западној Србији... Мада, таквом се закључку не бих после свега ни чудио.
Наравно, знам да нећу добити одговор на ово последње. Уосталом, немогуће је таквом логиком одговорити и на питање по чему се то тако круцијално разликује језик два суседна села у нпр. Херцеговини, једног српског, другог хрватског? По чему бисте закључили да један сељак говори српски, а други хрватски? То се може учинити само накнадном националном идентификацијом, али авај – то већ нема везе с науком.
Овако могу довека: где је круцијална разлика у говору „хрвацких“ Которана у односу на Грбљане и Паштровиће, а где на нпр. Никшићане? како се зна шта је хрватско? Не ли по томе што се данас неки пишу Хрватима? Но, то је далеко од науке.
Препоруке:
0
0
95 понедељак, 31 август 2009 00:11
Стева Надрљански
Покушаћу – паки и паки - да објасним зашто ми се проблем наречја чини проблематичним за ову теорију: то је зато што је скроз неприродно да говорници који се међусобно не разумеју припадају истој етничкој групи: они могу припадати истом културном кругу, али то не значи да им језици имају исто етничко порекло. И кајкавац из Бедековшчине и чакавац са Корчуле и штокавац из Дубровника славе светог Анту и Срце Исусово, пишу овом или оном верзијом латинице, али то не значи да су истог ЕТНИЧКОГ корена; они касније стичу или не стичу исту НАЦИОНАЛНУ припадност на основу тих и других ствари, али то још не значи да су одувек припадници истог племена. Није добро национална достугнућа 19. века пројектовати на целокупну историју. Штокавац може изворног кајкавца и чакавца разумети само ако се вежба или ако се систематски бави језиком, исто као и Србин Бугарина (а припадају истом „културном кругу“); али у последњем случају нико неће тврдити да се ради о истом народу (комшије Словаке теоретски разумем на основу старословенског, практично на основу комуникације). Може бити да је ово разлог зашто извесни филолози 19. века нису данас омиљени међу Хрватима: њима је био критеријум свуда раширени српски, који им је био мерило и за све остале дистинкције које, слажем се, нису могли увек јасно да утврде.
Дакле, штокавска наречја оног доба, и српска и „муслиманска“ (није ваљда да неко верује да се наречја творе и религијски?!), иста су као нпр. дубровачка; стилистика и „граматика“ (као рационализација каснијег времена) просто не спадају у структуру језика, колико год била битна. Но, да: језици се праве и на основу проклетства малих разлика.
П. С. Још увек за мене представља енигму чињеница да лепо разговарамо без толмача.
Препоруке:
0
0
96 понедељак, 31 август 2009 21:56
По чему бисте закључили да један сељак говори српски, а други хрватски? То се може учинити само накнадном националном идентификацијом, али авај – то већ нема везе с науком.

Razlika u govorima Hrvata iz zapadne Hercegovine i Srba iz istočne Hercegovine lako je uočljiva, ali ja vam ne mogu pomoći ako ju vi ne primjećujete.

Evo vam izjave Vašeg omiljenoga pisca...

Ни један језик и ни један народ не би били ни народ ни језик када би се сводили на један дијалект и један изговор и спали на два слова и неколике речи. Језик је космос и све што је у космосу постоји и у језику. (Матија Бећковић)

I pitam se hoćete li i Kinezima braniti da se nazivaju Kinezima jer dijalekata je ondje "bezbroj"?

Dodao bih i da ja mogu sa Slovencima i Makedoncima razgovarati bez prevoditelja, stoga kako ne ću i sa braćom Srbima!
Препоруке:
0
0
97 уторак, 01 септембар 2009 02:26
Zrcadlo Mrkalj
O čemu se radi

Sasvim je věrovatno da je u početku Kopitar Vuku govorio šta i kako da radi, ali je Vuk svojom mudrošću (Srbi svi i Svuda 1849, Očitovanje o članku u Prozoru, Srbi i Hrvati 1861) uspěo da izběgne tanak led bečkih krajnjih naměra i tako svoj rad okrenuo u srpsku korist.

Vuk je svojim dělom i političkom mudrošću udario temelj moderne srpske državnosti. Usvajanjem Vukove reforme 1867. nakon Vukove smrti (1863) Srbija je pošla putem nacionalnog, duhovnog i ekonomskog razvoja koji ju je uskoro doveo u koliziju sa Bečom. Međutim, kada je Srbija 1918. godine bila na jedan mali korak do finalne realizacije Vukovog ideala, kao u zlom snu usijane jugoslověnske glave među Srbima trajno su uprskale narednih 100 godina srpske srěće. Srbija prihvata zajednicu sa Hrvatima, a jezik se prěimenuje u srpskohrvatski. Danas imamo četiri vukova jezika - četiri varijante policentričnog standardnog srpskog vukovskog jezika.

Ali, to nije sva naša nesrěća - i sad dolazi ono najinteresantnije. Među Srbima, kao da nismo dovoljno slabi, okvirno postoje dvě struje progonitelja "zlog Vuka".

Mislim da su korěni fenomena opsesije "zlim Vukom", kod najvećeg broja Srba koji su podlegli, dvojaki. Kod prve (i věrovatno neizlěčive) struje opsesivaca korěni su u patološkoj rusofiliji i patološkoj evropofobiji - bilo da je ona svěsna ili podsvěsna, a kod druge struje, u pretencioznom globalizmu i antitradicionalizmu.

Kao priměr navodim po jednog prědstavnika svake od grupa progonitelja "zlog Vuka":

Prva grupa (rusofili i evropofobi): Milosav Samardžić: Tajna Vukove reforme (ima svuda po internetu).

Druga grupa (globalisti u jagnjećoj koži sofistike): Nikola Jovanović, Društveni mit o Vuku Karadžiću (ili priča o krilatom vuku i sedmoglavim aždajama)

Šuplji su i jedni i drugi, samo je potrěbno mnogo posla, koji niko ne radi, da bi se i jednima i drugima doakalo.
Препоруке:
0
0
98 понедељак, 07 септембар 2009 21:28
Petrushin
Bas mi vas je pomalo zao, posebno sad kad budete rasparcavali svoju tisucljetnu zbog uzetih kredita!

Koja su ono ostrva vec trazena od Italijana?

Bitno je da vi imate jednu crkvu i svakog sveca zovete svuda razlicito? :o))

Sveti Vlaho je bjese van Dubrovnika /Sveti Blazo/!? :o))

Inace je Vlaho srpski izgovor starog grckog imena /Vlasios/!

Sveti Juraj je kod Srba Sveti Đurađ - potrazite sakoliko ima Đura-đa u i oko Dubrovnika!

Kako se onda na hrvatskom zove dubrovacka porodica Đurđevic, ili mjesto Sveti Đurađ kod Dubrovnika, ili ostrvo u Boki Sveti Đurađ?
Imate li vi nekog Đurađa Brankovica, Đurađa Crnojevica, Đurđevica Taru, Đuricku rijeku, Đurđeve Stupove, Đuravce, Đuraskovice, Đurkovice, Đalovice, Đorđevice, Đurđevinu...?

Sta bi sa Svetim Jeronimom?

Zasto je Papa morao da preimenuje "Papinski hrvatski zavod Svetog Jeronima" u ILIRSKI Zavod Sv. Jeronima (Collegium Hieronymianum Illyricorum)?
Ko se to zalio?

Zasto je Sveti Đurađ kod trogira postao /Sucurac/?

Zasto je najljpsa pravoslavna crkva u Zadru Svete Trojice (saradjena 812.g.) (katolicki naziv je Sveti Donat) sluzila katolicima kao stala/ostava, a danas sluzi kao koncertna dvorana?
Morali ste je i okreciti da se ne vide predivne pravoslavne ikone?

Zasto se pravoslavna crkva Svetog Teodora kod Splita (1018.g.) danas zove Gospa od Zvonika?

Zasto se na Mljetu, Korculi, Hvaru, Shipanu ... zadrzao naziv Sveti Đurađ, a ne katolicki Sveti Juraj?

Koliko je ono Zadar mijenjao puta strane od 1096-1346?

S-E-D-A-M P-U-T-A, da bi zavrsio na kraju u ruke Venecije narednih trista godina, pa Austrije stotinjak, pa Francuza ne znam koliko....!

Kako to ako su Sloveni i vasi veliki i opasni zupani vladali tom oblascu?

Zasto je crkva Svete Trojice okruglog vizantijskog oblika gradnje, ako su tamo bili ti vasi zupani i kraljevi, koje je papa podrzavao i krstavao?
Zato sto zadarske zidine niko nije nikada probio do francuzi kad su kremnuli u 'krstashke ratove'!!
Препоруке:
0
0
99 понедељак, 07 септембар 2009 21:55
Petrushin
Ako je postojala Srpska Barska Nadbiskupija (Archiepiscopus Antibarensis, regni Serviae primas) gdje su danas ti Srbi-katolici, jer nema jednog u popisu stanovnistva Crne Gore i Hrvatske?

Znate li vi koliko katolickih vjernika treba da bude, bi se dobilo zvanje NADBISKUPIJE?
Препоруке:
0
0

Анкета

Да ли ће, по вашем мишљењу, „Заједница српских општина“ на КиМ бити формирана до краја 2023. године?
 

Република Српска: Стање и перспективе

Банер
Банер
Банер
Банер
Банер
Банер