Diplomatija Borisa Tadića kojoj rukovodi Vuk Jeremić je u poslednjih najmanje godinu dana, a pogotovo nakon 17. februara 2008. g., na nebrojen način de fakto priznala nezavisnost Kosova da su ovakve izjave u najmanju ruku licemerne. Namerna ili slučajna neefikasnost gospodina Jeremića se možda najbolje može videti na činjeničnom stanju da u poslednjih godinu dana srpska diplomatija nije imala ni jedan jedini uspeh uključujući i odluku GS Ujedinjenih Nacija o mišljenju MSP u Hagu jer se i tu radi o čistom mlaćenju prazne slame i de fakto davanju Šiptarima još vremena da utvrde svoju nezavisnost. Nakon svake diplomatske posete nekoj prestonici ista ta zemlja ili prizna Kosovo ili bar prizna kosovarske pasoše. A najveći biser tadićevske diplomatije koju sprovodi Vuk Jeremić je dogovor Beograda i Podgorice o vremenu kada će Crna Gora da prizna Kosovo. Dakle, američko ministarstvo spoljnih poslova Borisove Srbije uveliko ostvaruje sve svoje usvojene petogodišnje zadatke.