Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > Euleks ante portas
Kosovo i Metohija

Euleks ante portas

PDF Štampa El. pošta
Ivana Janković   
nedelja, 26. oktobar 2008.

 


NIN, 23.10.08.

Kada bih se ja lično pitao i kada bih ja ovog trenutka odlučivao o tome, za mene nema nikakve razlike da li se međunarodne snage na Kosovu zovu UNMIK ili Euleks” rekao je gospodin Palma, lider Jedinstvene Srbije i vidno oraspoložio zamenicu američkog ambasadora u Beogradu. Ona se složila sa ovom mišlju i rekla svom domaćinu – “više od svega ohrabruje vaša podrška evropskoj budućnosti Srbije, naročito u ovom kritičnom trenutku za vašu zemlju”.
Ali za Beograd je malo komplikovanije da oraspoloži evropske sile. U Briselu, za razliku od Jagodine, vlada sasvim druga škola mišljenja; iz nekog razloga za Evropu je veoma važno kako se zovu međunarodne snage, a najvažnije je da se zovu Euleks i da nekako počnu da funkcionišu upravo pod tim imenom.

Do sada je na Kosovu raspoređena jedna petina od predviđenih 2000 policajaca, sudija i specijalnih savetnika najveće misije EU, a prvi koji su stigli našli su se u procepu između kosovskih vlasti i Unmika, ne uspevajući da tačno odrede dokle idu čije ingerencije. Sa Unmikom je bilo problema i oko imovine, koju je trebalo da nasledi nova misija, ali je toliko zapelo da je na kraju bila potrebna intervencija generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. Osim toga, Srbi na Kosovu ne žele da sarađuju sa Euleksom, pa je nađeno prelazno rešenje da se Unmik zadrži malo duže nego što je prvobitno bilo planirano, kako bi održavao vezu sa njima.
Mandat Euleksa predviđa pomoć kosovskim institucijama u pravosuđu, policiji i uspostavljanju zakona. Smernice su u Ahtisarijevom planu koji je ušao i u Ustav Kosova. Srbija je taj plan odbila i od početka formiranja evropske misije protivila se njenom dolasku. Instaliranje Euleksa nije išlo nimalo glatko, ne zbog protivljenja Srba, već zbog prilično loše organizacije i neplaniranih prepreka na koje su naišli “na terenu”, na kome su ih sačekali domaćini koji ne misle da im je u vladavini prava i razvoju institucija potrebna ikakva pomoć. Osim, naravno, finansijske.

U mučnom raspoređivanju moći, obaveza i prava, srpsko odbijanje saradnje sasvim je dobro poslužilo za žalbe da međunarodna misija ne može da se rasprostre na celoj teritoriji Kosova, jedino se u tim žalbama nije spominjalo kako ide rasprostiranje na onom delu teritorije na kome nema Srba. U međuvremenu Evropska unija se samostalno i bez srpske pomoći našla u nevolji sa novom misijom, nestrpljenje u Prištini je sve veće, a nervoza je prilično podgrejana objašnjenjima da će Ahtisarijev plan biti direktan put ka punoj nezavisnosti. Od EU se očekivalo da pre svega zaokruži kosovsku teritoriju i otvori vrata kosovskim vlastima i severno od Ibra. To nekako ne ide tako glatko, a prištinski zvaničnici vole da se žale da se tako “cepa kosovska država”.
I tu je upravo sva nevolja. Veliki je nesporazum oko toga koja se to država cepa i kako u tome učestvuje misija podrške Euleks. Srbiji nekako izgleda da je ona ostala bez dela teritorije, ali joj obično stiže odgovor da je to i zaslužila. Kosovo, međutim, smatraju albanski zaštitnici, ne može da se cepa, jer se već otcepilo od Srbije. S druge strane, Srbi koji misle da žive u Srbiji, a ne u političkom eksperimentu zvanom nezavisno Kosovo, dodatno se optužuju za nasilno cepanje države koja, istina, još ne postoji.

Misija Euleks trebalo bi da administrativno zaokruži teritoriju koju Albanci smatraju svojom novom državom i da ne bude više zabune oko granice do koje je Srbija pocepana.
Nedostatak pravne osnove na kojoj bi počivala nova država možda je problem o kome se nerado govori, ali bi Evropska unija sa olakšanjem prihvatila rešenje tog nedostatka, do koga može doći samo uz učešće Srbije. U suprotnom Kosovo će ostati teritorijalna jedinica koja pretenduje da bude država, ali koja to ipak nije. Zato bi prihvatanje Euleksa bio poželjan signal da Beograd odobrava ono što do sada nije odobravao.

Srpske vlasti pokušavaju da održe ravnotežu između Kosova i EU, ali je prostor za to sve uži. Od predsednika Tadića stigla je ponuda da je Euleks prihvatljiv ukoliko ga odobri Savet bezbednosti, ukoliko bude statusno neutralan i ne primenjuje Ahtisarijev plan. Evropske diplomate rado su prihvatile ovaj gest dobre volje, ali nije najjasnije kakvom diplomatskom akrobatikom će se pomiriti novi srpski uslov i osnovni razlog zbog koga je ustanovljena evropska misija. Savet bezbednosti nema razloga da ne prihvati nešto sa čim se Srbija slaže, a od ruskih prijatelja koji su do sad blokirali odluke o Kosovu davno je stigla poruka da neće biti veći Srbi od Srba. Ahtisarijev plan predviđa upravo ono što je Euleksu dato u zadatak, a neutralnost misije koja stiže iz Unije formalno ne mora da bude toliko sporna. Euleks sebe može i dalje da promoviše kao neutralnu misiju koja pruža jednu, takoreći, organizacionu pomoć. Jedina je mana što tu pomoć pruža institucijama koje sebe smatraju institucijama nezavisne države, a takvim ih smatraju i 22 države Evropske unije.

Iz zapadnih diplomatskih izvora stižu glasovi da je dogovor sa Beogradom na pomolu, a šef misije EU na Kosovu Iv de Kermabon potvrdio je da taj dogovor “nije mnogo daleko” i izjavio da očekuje da će do kraja zime Euleks biti raspoređen na celom Kosovu.
Istovremeno, srpske vlasti poručuju da neće odustati od Kosova, ali prištinskim zapadnim prijateljima je jasno da stabilnost mogu održati samo uz pomoć Beograda. Evropa bi za uzvrat mogla da oprosti Srbiji što ju je dodatno iziritirala nedavnim zahtevom Generalnoj skupštini UN da se o pitanju Kosova izjasni Međunarodni sud pravde. Upozorenja da to nije put koji vodi u Evropu stižu naveliko, a istovremeno se diskretno daju smernice da bi taj put mogao da vodi preko dogovora oko Euleksa.

Tako su se pitanja Kosova i Evrope, ta potpuno razdvojena pitanja kako nam lepo govore naši evropski prijatelji, na volšeban način ponovo ukrstila. Nešto otvoreniji bio je novopečeni dobitnik Nobelova nagrade za mir, Marti Ahtisari, pregovarač koji je od početka znao kako će se pregovori završiti, da “povratak Kosova u Srbiju nije izvodljiva opcija”, koji je jednostavno objasnio da će Srbija morati da promeni mišljenje o Kosovu – “Ne možete zabadati nož u leđa EU i istovremeno govoriti da hoćete da uđete u Uniju”.

Ako je nobelovac u pravu, popuštanje Euleksu samo je prva etapa u zahtevima koji će biti isporučeni Srbiji na njenom putu ka EU, koji sve izvesnije vodi preko Kosova.


Ivana Janković