Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Zašto tuzlanski detonator nije upalio
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Zašto tuzlanski detonator nije upalio

PDF Štampa El. pošta
Nenad Kecmanović   
utorak, 18. februar 2014.

(Pres, 18. 2. 2014)

Onomad u emisiji „Oko“ na RTS u razgovoru o protestima u FBiH voditelj Gorislav Papić je iznio zanimljivu hipotezu. Otprilike: Obilježavanje 100-godišnjice sarajevskog atentata i 30-godišnjice sarajevske Zimske olimpijade za Sarajlije, iliti Bošnjake predstavlja vjerovatno posljednju šansu da skrenu pažnju svjetske javnosti da se BiH raspada i da isprovociraju intervenciju tzv. međunarodnog faktora. 

Iako Sarajlijama, čak i sada u jednonacionalnom sastavu, ne manjka mašte, ne vjerujem da su to smislili bez inostrane pomoći. Bez, recimo, Blerovog marketinškog maga Alistera Hamiltona, koji se već inače našao u Sarajevu da Zlatku Lagumdžiji pomogne da se zaborave sve gluposti koje je pravio još od 2010. Britanci su, znamo iz iskustva uoči početka Drugog svjetskog rata, velemajstori da naivne Balkance navedu da spontano izađu na ulice i sruše svoju nacionalnu vlast, sa paroloma „Bolje grob nego rob“, „Bolje rat nego pakt“. Ovoga puta su parole bile prilagođene savremenom kontekstu u FBiH i otprilike glasile „Bolje grob nego gladovanje“ ili „Bolje građanski rat nego opstanak RS“.

A i epilog je trebalo da bude sličan: u Bosnu bi umarširale Evropske snage za brzo reagovanje ili snage NATO-a, koje je Valentin Incko već bio neovlašćeno najavio. Britanci su u ovim poslovima, zna se, danas samo „intelidžens servis“ jedine supersile, a i za v.p. Incka je poznato da naloge dobija preko svog američkog zamjenika. Ulogu pukovnika Mirkovića igrao je tajkun Fahro Radončić, koji je do rata i sam bio sandžaklijska sirotinja, pa ima razumijevanje za narodno nezadovoljstvo.

Ali, sve to ne bi pokrenulo bošnjačke proteste da ove dvije „obljetnice“ kod „nižih slojeva socijalne stratifikacije“ (naučni naziv za siromašne) nisu izazvale nostalgiju za hrabrijim muslimanima, kojih je bilo među Mladobosancima, i boljim vaktom, kakav je bio samoupravni socijalizam. Sarajevsko-bošnjački mediji su povodom 30-godišnjice probudili sjećanja na glamur Zimske olimpijade, blistavu snježnu bjelinu grada, zlatne medalje i srebrne pahuljice, našminkane fasade, nasmiješene građane i u grad uprte oči cijele planete.

Ophrvani tim idiličnim slikama, nekoliko nena i deda telefonom se uključilo u radio-prenos protesta i tragikomično zavapilo „Kuku, šta će svijet za nas pomisliti kada vide kako razbijamo i palimo!“ Otpuštene i ostarjele radnike nekad industrijske Tuzle i Zenice Olimpijada je opet vjeroavatno podsjetila na primorska radnička odmarališta „Soda-so“ i „RMK“, te na luksuzni Hotel penzionera u Neumu, tik pored „vikendica“ drugova Branka, Munira, Milanka i drugih drugova. Kad tome još dodamo asocijacije na punu zaposlenost, društvene stanove, redovne plate, pristojne penzije, inflatorne kredite i ostale ljepote socijalizma, nije čudo što je probuđena nostalgija ojačala nezadovoljstvo aktuelnim socijalnim nedaćama. Pusti samoupravni socijalizam! Podsjetili su me na onaj stari glupi vic ... Pita Mujo Hasu: „Znaš li, ba, da za 100 KM može da se dobije automobil, televizor i hiljadarka u kešu?“ „Ma, gdje, ba?“ –razrogačio Haso oči. „Ama nigdje, al‘ jel‘de da bi bilo dobro“ – veli Haso.

Bošnjaci teško podnose što rapidno opada interesovanje svijeta za njih i njihov glavni grad. U godinama rata u Sarajevo su dolazili vodeći svjetski političari, intelektualne i estradne zvijezde, te im govorili da je Sarajevo „grad heroj“, „savjest Evrope“, „metropola multikulturalizma“. O „Kazanima“, „Velikom parku“, „Dobrovoljačkoj“, zatvorima za Srbe, mudžahedinima i etnički očišćenoj metropoli multikultaralizma tada se, po direktivi iz globalnog centra, medijski ćutalo. Sarajlije su se naivno „ufurale“ u tu priču i sebi uvrtile u glavu da su stvarno „pupak svijeta“, a i svi ostali Bošnjaci da treba samo da kukaju da su im Srbi napravili genocid, da su i Hrvati agresori, da im je međunarodna zajednica okrenula leđa, da ih je 300 hiljada pobijeno iz čista mira,  da su im svi nešto krivi i dužni - i gotov posao. Njihovo je samo da sahranjuju nove šehide u Potočarima, a 4/5 najveće finansijske pomoći u istoriji UN nastaviće da pritiču. To je stvorilo jedan parazitski mentalitet, te i danas očekuju da će im Amerika, Evropa ili Turska, odnosno Saudijska Arabija ili Pakistan, pored džamija namiriti i sve ostalo što im „fali“. Sada su ta očekivanja posustala i narodni gnjev se okrenu prema domaćoj vlasti. 

Ali, začudo, prema kantonalnim funkcionerima, koji su samo Zlatkova, Bakirova i Fahrina ispostava na lokalu, a ne, što bi bilo prirodno, protiv ovih stranačkih lidera i „državnih“ dužnosnika, koji se tri i po godine zaista samo bave time kako da međusobno i sa Hrvatima podijele entitetski komad vlasti i stvaraju politički haos na svojoj polovini FBiH. Poslije se pokazalo i zašto.

Bunt se okrenuo protiv kantona uopšte, odnosno za njihovo ukidanje, što praktično znači guranje Hrvata u centralizovani unitarni entitet. A da je ipak spontani protest iz pozadine usmjeravan ka centralizaciji ne samo FBiH nego i cijele BiH, oglasio se glavni koordinator „događanja naroda“ NVO „Udar“ sa zahtjevom „za povratak na ustav iz ‘92“, koji nije pominjao ni entitete ni kontone. Učesnicima protesta obratio se i reis Husnija Kavazović s objašnjenjem da je „Dejtonska konstitucija BiH izvor svih socijalnih problema“, pa po reis-efendiji praktično ispada da će ukidanjem  RS  Bošnjaci doći do radnih mjesta.    

Stvar su u pravcu jedinstvene BiH, pored Incka, pogurali i ostali angloamerički delegati, poput Ešdauna, Kacina, Mesića, Nataše, Sonje i dr. Ali je i Brisel, odnosno Berlin promptno reagovao na još jedan pokušaj transatlantskih saveznika da naprave nered u „evropskom dvorištu“ i učine neophodnom svoju NATO  pomoć. Najprije je v.p. Incko dobio vruću EU-šamarčinu što se petlja u Sorensenov posao. Zatim su Vučić i Milanović dobili signal da u Beogradu, odnosno Mostaru okupe lidere svoje „dijaspore“, te da se Srbija i Hrvatska, kao  garanti Dejtonskog sporazuma, konačno angažuju na stabilizaciji BiH. A, ostavljen od Vašingtona, Erdogan je jedva dočekao mig Merkelove da pošalje mnistra Davutoglua u Sarajevo da i on izmiri Bakira, Zlaju i Fahru i objasni im da je Evropi dosta jedna Ukrajina i da joj treba „mirna Bosna“.

U evropskom strahu su bile velike oči, jer u RS, kao i u H-B, tuzlanski detonator ionako ne bi upalio. Kada se pročita poruka kojom se NVO „Udar“ obraća Srbima, jasno je i zašto. „U jedinstvenoj BiH postaćete ravnopravni i suvereni građani od Save do mora ... Izaćićete iz rezervata zvanog Republika Srpska ... Oslobodićete se stigme zbog genocida u koji su vas uvukli Milošević, Karadžić i Dodik ...“ Ovako nešto mogao je da sroči samo neki sve o sve neobaviješteni stranac koji živi jako daleko od Tuzle i nikad nije ni zavirio u Srpsku. Pojma nema, ali već za koji mjesec, eto ga na popravni.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner