Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Vučićevo manipulisanje liderima Srba u RS - i njihovo (ne)voljno pristajanje na to
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Vučićevo manipulisanje liderima Srba u RS - i njihovo (ne)voljno pristajanje na to

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Durmanović   
ponedeljak, 05. mart 2018.

Kako odmiče mandat Aleksandra Vučića na mestu predsednika Srbije, tako se srpski političari u Republici Srpskoj gotovo utrkuju u iskazivanju lojalnosti što lično Vučiću, što njegovoj politici u Srbiji, pri čemu predsednik Srpske Milorad Dodik ubedljivo prednjači. Dodikova privrženost Vučiću nekada prelazi u čisto udvorištvo, a poslednji primer datira sa uručenja najvišeg ordena Srpske Vučiću iz Dodikovih ruku. Orden nije uručen na Dan RS 9. januara u Banjaluci, gde Vučić nije ni bio prisutan "zbog ranije preuzetih obaveza" - kako je sam saopštio - već povodom Dana državnosti Srbije u Beogradu. Pa i ta ceremonija prošla bi rutinski da je Dodik u jednom trenutku nije začinio i krajnje ličnom porukom. Poštapajući se Vučićevom najčešće izgovaranom rečenicom da "Srbija ceni teritorijalni integritet BiH i poštuje Dejtonski sporazum, a da voli Republiku Srpsku", Dodik je rekao da "mi to čitamo na najbolji način i to je deo naše emocije koju imamo prema Srbiji i Vama lično" 1.

S obzirom da Dodik govori kao predsednik RS, što bi trebalo da znači i u ime većine građana Srpske, ispada da i svi ti građani osećaju istu emociju i prema Vučiću "lično"!? Da je tako, javnost u Srpskoj bi već odavno bila preplavljena istraživanjima ili barem nekakvim anketama iz kojih bi se takav stav većine građana RS mogao jasno iščitati, ali, prosto, toga nije bilo. Još ako se, recimo, prisetimo da je referendum o Danu RS, pre oko godinu i po dana, održan mimo Vučićeve volje, moglo bi se slobodno reći da velika većina građana RS nikako ne bi poklonila ni svoje političko poverenje Vučiću, a kamoli svoje emocije. Te emocije su svakako vezane za državu Srbiju, ali stavljati znak jednakosti između Srbije i Vučića - a i svih ranijih srpskih vođa, počev od Slobodana Miloševića do Tomislava Nikolića - ni matematički nije bilo izvodljivo. Tako da nije teško zaključiti da Dodikovo obraćanje Vučiću prelazi u lično udvorištvo.

Predsednik vodeće opozicione stranke SDS-a, Vukota Govedarica bio je uzdržaniji u čestitki Vučiću za Dan državnsti Srbije, ali ni on ne krije da ima veliko poverenje u Vučića. "(....)Imajući u vidu herojsku i mučeničku prošlost naših predaka, koji su postavili temelje moderne Srbije, nije teško zaključiti da sa Vama na čelu, svi zajedno moramo povesti naš narod u dostojanstvenu budućnost", napisao je Govedarica Vučiću 2. Ovakva poruka, kao i neke ranije slične Dodikove, upućuju da vodeći srpski političari svoju politiku ne misle da grade mnogo drugačije nego što to Vučić čini u Srbiji. Politika u RS uvek se manje-više naslanjala na politiku državnog vrha Srbije, ko god da je bio na tom vrhu, ali davanje prvenstva Vučiću u odlučivanju o pitanjima od vitalnog značaja za RS ukazuje da vodeći srpski političari u RS nemaju ni dovoljno samouverenosti, niti sasvim sklopljenu sliku sopstvenog strateškog političkog delovanja u RS i BiH.

Sem ako zaista ne smatraju da je, recimo, Briselski sporazum Beograda i Prištine - kao jedan od najvažnijih Vučićevih poteza - vrhunac Vučićeve političke umešnosti u pravcu građenja "dostojanstvene budućnosti"? Ili možda misle da je to tek Vučićev "mudar" taktički potez kojim bi se kupilo političko vreme do ulaska srpskog naroda u "dostojanstvenu budućnost"? No, ako se ima u vidu da i Vučić i Dačić svako malo govore da su oni ispunili gotovo sve svoje obaveze iz Briselskog sporazuma - pri čemu su "integrisanje" srpskog sudstva i policije na severu Kosova u sistem koji gradi vlada u Prištini među najkrupnijima - a da Albanci i ne pomišljaju da započnu sa formiranjem Zajednice srpskih opština, onda nije teško zaključiti da je srpski narod, u najmanju ruku, podaleko od dostojanstvene budućnosti.

S druge strane, Vučićeva politička budućnost ostaje neupitna sa ovakvim političkim vođama Srba u RS. Istini za volju, on sam je to prepoznao još pre nekoliko godina, pa sada samo bere plodove svoga političkog rada sa srpskim političarima u Srpskoj. Ljuto zavađene vođe dva politička bloka - prvog koji predvodi Dodikov SNSD i drugog koji predvodi SDS - Vučić bi najpre ostavljao da se iscrpe najžešćim optužbama za "kriminal" i "izdaju", da bi ih onda on smirivao, i to kad sam proceni da je vreme za njegov nastup.

Tako je Dodika sasvim "pripitomio" kada je ovaj povukao svoju odluku da raspiše referendum o Sudu i Tužilaštvu BiH. Dalje, početne nade SDS-a da će Vučić pomoći u raskrinkavanju "Dodikovog kriminala", sam Vučić je vešto amortizovao, što je bilo najjasnije i najočitije u dva primera. Tako je pre nešto više od dve godine, Savez za promene saopštenjem za javnost otvoreno zatražio od Vučića da, praktično, poništi odluku o useljenju "Mtela"(firme kćerke "Telekoma Srbija") u zgradu u Banjaluci koja je "nastala na kriminalni radnjama" u sprezi sa "vrhom vlasti RS" 3,4. Prethodno je samo delimično izmenjen ugovor o useljenju u pomenutu zgradu, ni tada ni kasnije ništa od "kriminala" nije preispitano, a "Mtel" je ostao zakupac pomenute zgrade, po ceni od oko 2,5 miliona evra godišnje . 4

A nedavnim gostovanjem u "Ćirilici", Vučić je sam prepričao kako je sprečio "zahtev vlasti BiH da uhapsi Dodika zbog neke vile", čime je oživeo priču koju je godinu i po dana ranije otvorio SzP vezanu za Dodikovu "sumnjivu" kupovinu vile na Dedinju vrednu 750.000 evra. Ovi su, opet, demantovali da su tražili hapšenje Dodika, pominjući da su iz Tužilaštva BiH godinu dana ranije tražili da nadležne institucije Srbije provere Dodikovu finansijsku transakciju prilikom kupovine vile, sumnjajuću u poreklo Dodikovog novca 5 . A ko je sve to pažljivo pratio, mogao je još pre nekoliko meseci lako da primeti da institucije Srbije nisu uopšte odgovorile na pomenuti zahtev više od pola godine, iako je to, recimo, očekivala i odbrana osumnjičenog biznismena Slobodana Pavlovića, preko čije banke je Dodik uzeo kredit za vilu .6

Ova dva primera upečatljivo govore da Vučić koristi državne resuse u Srbiji za rešavanje problema u Srpskoj onako kako mu je volja: u prvom slučaju relativno brzo doneo je rešenje ceneći kako je ono na korist "Telekoma", ne obazirući se previše na primedbe SzP-a; u drugom slučaju, stavio je obe strane - i Dodika i SzP - da se "krčkaju" na vatri koju samo on može da raspali ili ugasi: Dodika je ostavio u nekoj vrsti straha da se možda protiv njega može "nešto" naći, a SzP u nadi da će im dati to "nešto". A da je dosledan "borac protiv korupcije" - kako se predstavlja - Vučić bi do sada već mogao brzo i lako da saopšti i Dodiku i SzP-u da li tu ima nešto sporno ili nema ništa.

Naposletku, i cela priča o usvajanju zajedničke Deklaracije Srbije i RS o opstanku srpskog naroda pokazala je da predsednik Srbije nije gadljiv na manipulacije sa osnovnim pravima srpskog naroda u RS. Na stranu što nije ispoštovao datum usvajanja koji je sam odredio, već je u svega desetak dana gotovo potpuno oprečno govorio o jednom od najvažnijih razloga kojim je obrazložio probijanje roka. "Želeo bih da dobijem širu međunarodnu podršku, a ne široku međunarodnu osudu", rekao je Vučić tobože "kriveći sebe" što Deklaracija nije usvojena 15. februara . 7 "Da li ćemo naići na odobravanje kod svih u međunarodnoj zajednici? Da budem iskren, nisam naročito ni zainteresovan", istakao je Vučić deset dana kasnije 8 , s neskrivenom namerom da se prikaže nepokolebljivim.

Ovakvo Vučićevo (samo)prikazivanje - malo tamo, malo ovamo - nije, naravno, nikakva novost, ali još jednom upečatljivo govori o njegovom "konzistentnom" političkom delovanju. Doduše, sa srpskim političarima u Srpskoj mu se to može, jer se ni većina "doajena" srpske političke scene u Srpskoj do sada nije mnogo drugačije ponašala. Dovoljno je prisetiti se prenosa nadležnosti RS na nivo BiH u periodu 2000-2005. godina, u čemu su učestvovali i SNSD i SDS i PDP - ko više ko manje - a zatim i jednodušnog pristanka Milorada Dodika, Mladena Ivanića, Mladena Bosića i Dragana Čavića na "aprilski paket" ustavnih promena 2006. godine, kojim je zatim propao samo zbog protivljenja Harisa Silajdžića i nekolicine disidenata SDA, nezadovoljnih što u pomenutom paketu nema još malo više centralizovane BiH nego što je bilo predviđeno pomenutim "paketom".

Tada su jedino radikali, među kojima i Vučić, bili protiv tog "paketa", ali, evo, 12 godina posle, Vučić i njegovi naprednjaci ključni su zagovornici "pravno obavezujućeg sporazuma" Srbije sa samoproglašenim Kosovom, u zamenu za "garancije da će Srbija postati član EU 2025. godine". Vučić je, dakle, uveliko promenio i političku ćud i dlaku, a ne treba previše sumnjati da će se lično potruditi da nešto slično učine i srpski političari u RS zarad "evropskog puta" BiH. Ako mu to bude zatrebalo za ostvarenje njegove "političke vizije". 

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner