.jpg)
| Srbija i Crna Gora | |||
Etika u savremenoj Crnoj Gori |
 |
 |
 |
| sreda, 03. septembar 2008. | |
|
Ambasador Francuske u Crnoj Gori Bernar Garanš, prije nekoliko dana, uz kurtoazno-šablonske lijepe riječi upućene zemlji domaćinu, što je uobičajen diplomatski diskurs koji izražava notu pristojnosti i kulture, tipičnu za diplomatsku komunikaciju, reče kako ga zabrinjava nedostatak etike kod crnogorskih političara. Ambasador je pogodio u sred srijede, baš u temu koja je predmet razmišljanja, promišljanja i kontemplativnih analiza malog broja slobodo-mislećih i zdravo-mislećih Crnogoraca, kojima je ostao, u ovim makijavelističkim vremenima, prst obraza, što se u narodu veli. Etika u Crnoj Gori? Šta to bješe? Kakva je etika nekada bila u Crnoj Gori, a kakva je danas i da li je treba upoređivati? I pitanje koje se prirodno nameće, a koje proizilazi iz prethodnih jeste: da li je istorija jednog naroda samo zbir i anticipacija prošlih događaja, datuma i nekadašnjih autentičnih vrijednosti, prije svega etičkih (moralnih) koje treba arhivirati kao nešto arhaično i zaostalo, ne dovodeći ih u kontekst sadašnjice, ili je, Historia est magistra vite, iz čega treba izdvojiti njene najveće i potvrđene etičke vrijednosti i ugrađivati ih u temelje modernog crnogorskog društva? Etika, zajedno sa estetikom, spada u zajedničku oblast filozofije koja se naziva aksiologija ili teorija vrijednosti. Ona se bavi izučavanjem morala i pojmovima dobrog i ispravnog. Etika je omiljena disciplina svih perioda i svih škola antičke filozofije i kao takvu, teorijsku i knjišku, najbolje sam je upoznao čitajući izvanrednu dvotomnu studiju Istorija Etike, Fridriha Jodla. A ovu praktičnu, crnogorsku, "našku" etiku, kao i svi Crnogorci, počeo sam upoznavati još kroz prađedovsko-porodične naracije, nahijsko-plemenske kodekse časnog trajanja i istrajavanja, primjere čojstva i junaštva Marka Miljanova, petrovićevske ode skupo plaćanoj slobodi ... Htijeli to priznati ili ne, i koliko god to danas zvučalo patetično i nemoderno, svi smo stasavali ispod sveprisutne sijenke krutih, ali visoko moralnih, davno etabliranih istorijskih paradigmi čojstva, koje nam nisu dozvoljavale nagle eskapade). Ako je i u jednoj državi, makar deklarativno, tako snažno srasla i stopila se etika i društveno-državotvorni izraz, onda je to nekadašnja Crna Gora, u kojoj je čast bila nasledno ugrađena u genetsku strukturu njenih stanovnika. I ako je i jedan mit Crna Gora iznjedrila, te kolektivno-epski uobličila, onda je to mit o časti i slobodi koji je tvorio nadvrjedonosno nacionalno načelo, a determiniše i simboliše suštinu, smisao i cilj postojanja ali i življenja na ovim škrtim prostorima. O tome, na jedan način, govori i najveći francuski istoričar Fernan Brodel, u svom epohalnom dijelu Mediteran, za koje je dobio legiju Časti. Niko tako dugo, vjerodostojno i slojevito ne pamti i ne čuva priču o jednom narodu i njegovim semiotskim kodovima kao sam jezik. Puno je riječi u našem jeziku koje na ovaj ili onaj način govore o moralu i časti. A kako je danas? Da li je etika u toj meri dominantna u Crnoj Gori? Koji su razlozi uticali na francuskog ambasadora da se tako negativno odredi prema moralu u crnogorskoj politici? Da li je i on retrogradan i maliciozno paranoičan? Kao i ostali zdravi narodi, i Crnogorci su vjekovima u različitim državnim formama čuvali svoj osobeni tradicionalni etos koji je u svim vremenima imao nepromjenljivi karakter i kvalitet, te se nijedna vlast nije usuđivala, niti drznula da dira u tu duboko ukorjenjenu crnogorsku svetinju: etiku življenja. Čak su i ateistički komunisti, koji su ustali protiv svakolike tradicije, jedino, donekle, poštovali tu aksiološku konstantu, čijeg se vremena vlasti sjećamo sa nostalgijom i nekim reminiscentnim žalom koji svjedoči o godinama lijepog i poštenog življenja. Naravno, ništa ne treba idealizovati i treba reći da je u svim vremenima, pa i u onim herojskim, uvijek bilo odstupanja i loših primjera, ali prvo ozbiljno i organizovano odstupanje crnogoraca od svevremenskih vrijednosti časti i morala desiće se po prvi put početkom '90-tih godina 20-tog vijeka i trajaće sve do danas, rastućim intezitetom i sa tendencijom da se nastavi i u budućim decenijama. Pseudo elita koja AB revolucijom i u kordinaciji sa Miloševićem dolazi '90-te na vlast, počinje enormno da se bogati, koristeći svoj privilegovani položaj, prisvajajući na volšeban način imovinu i sredstva koja su pripadala svim građanima, to jest državi. Da bi ostali što duže na vlasti i tako imali više vremena za megalomansko i uglavnom nelegalno bogaćenje, morali su istrgnuti ugaoni kanen na kome je počivalo cjelokupno zdanje crnogorskih tradicionalnih vrijednosti. Taj ugaoni kamen je, predpostavljate, moral. On je prvi nastradao i naravno cijela konstrukcija koja se pažljivo nadograđivala vijekovima, urušila se, stropoštala se, pala. Sve je krenulo naopako. Degenerisana i obrnuta etika, stravičnom brzinom, zahvatila je cijelo društvo (univerzitet, medije, pravosuđe) i sa vlasti prešla u obični svijet. Ono što je bilo strano i nepojmljivo našem društvu, postalo je uobičajena i ustaljena svakodnevnica: pljačke, kriminal, prostitucija, droga, brutalne egzekucije ... Destruktivne anomalije političari i neki dekani pravdaju tranzicijom i fenomenima koji se dešavaju i u drugim zemljama, kao da žele reći: sve je dozvoljeno! Janusovska dvoličnost smatra se vještinom sposobne persone. Retorika crnogorskih političara obiluje metatekstualnim fenomenom koji postmodernisti nazivaju "dvostrukim kodiranjem" to jest, riječi koje jedno govore, ali znače drugo, te kamufliraju, ili prikrivaju treće. U stilu Marovića koji govori o Aristotelu, a misli na Caneta, kamuflirajući svoj udio u Zavali. Nivo etike je postao tako tragično nizak da se pitam da li je uopšte moguće govoriti o moralu u državi, u kojoj vrijedonosna uvjerenja ljudi kupujete za vreću trećerazrednog brašna ili za 30 eura. Tolika je vrijednost časti u novčanim apoenima danas u Crnoj Gori. Eto, kako je lako jedno visokomoralno i tradicionalno društvo dovesti do svoje suprotne krajnosti, gdje je nešto čega smo se do juče stidjeli, danas već kuriozitet, vrijedan divljenja. Ovdje već moramo pozvati u pomoć interdisciplinarnost sa akcentom na psihijatriji. Jungova analitička psihologija prepoznaje jedan arhetipski psihološki kompleks smješten u nesvjesnom dijelu ličnosti i obdaren stavovima koje svjesno JA odbacuje ili ne prihvata, jer ti stavovi nemaju moralni kvalitet. Taj kompleks je Jung nazvao sjenkom. Sijenka je inferiorni dio ličnosti, zbir svih ličnih i kolektivnih psihičkih sadržaja koji, zbog svojih neusklađenosti sa moralnim svjesnim stavovima, bivaju potisnuti u nesvjesno. Sjenka je, u stvari, rezervoar gdje čovjek odlaže svoje najniže porive, skaradne želje i frustracije, a u određenom momentu, kada se taj rezervoar prepuni amoralnim sadržajem, on može preći u svjesni i javni dio ličnosti. A kada bismo primjenili u nauci opšteprihvaćenu teoriju (Osfald Špengler u dijelu Propast Zapada) da je razvoj i struktura ljudske jedinke kompatibilna razvoju i strukturi jedne civilizacije, onda bi psihološka sijenka savremene Evrope bila smještena, na našu žalost, u današnjoj Crnoj Gori, zemlji u kojoj etika više ne stanuje. |
Od istog autora
Ostali članci u rubrici
- U Crnoj Gori, za sada, ništa novo
- Da, srpske su - i pomirite se s tim!
- Predsednički izbori i Crna Gora na novoj prekretnici
- Tarifa za čast ili kad se od profesora srpskog traži polaganje „crnogorskog jezika“ kao uslov za sticanje CG državljanstva
- Čemu Srbi mogu da se nadaju kada Montenegrini čak i Dritana smatraju "velikosrbinom" i "četnikom"?
- Vlada Zdravka Krivokapića uništavala svest Crnogoraca o njihovom identitetu, čak negirajući da on postoji
- "Napredni u nazadovanju" - Prilog razumevanju srpsko-crnogorskog spora
- Crna Gora u hrvatskim očima - nekad i sad
- Mitropolit Amfilohije kao svedok Božije ljubavi u besudnoj zemlji
- Sve je dobro kad se dobro svrši ili kako je Crna Gora ponovo našla sebe
Anketa
Republika Srpska: Stanje i perspektive
