Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Netanjahu između Putina i Trampa
Savremeni svet

Netanjahu između Putina i Trampa

PDF Štampa El. pošta
Stanislav Tarasov   
nedelja, 04. februar 2018.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu još jednom je na kratko posetio Moskvu zbog razgovora sa predsednikom Rusije Vladimirom Putinom. To je bilo sedmo putovanje izraelskog premijera u Rusiju od pojave ruskih snaga u Siriji u septembru 2015. godine. Ovaj put, ono se desilo nakon razgovora u Davosu između Netanjahua i Trampa.

Jasno je da je svaka poseta izraelskog političara Moskvi bila prouzrokovana ne samo pitanjima razvoja bilateralnih odnosa, već i konkretnim uslovima i prilikama koje se stvaraju na Bliskom istoku. I koje se tako brzo menjaju. To što se dešava u tom regionu sveta, često indirektno, a u najvećem broju slučajeva direktno tangira interese Izraela, probleme njegove bezbednosti, što primorava, kako se izrazio ambasador Izraela u Rusiji Hari Koren, da se pokaže visok senzibilitet, i istaknu teme koje „zahtevaju razmatranje na najvišem nivou“.

Izraelski ministar Zeev Eljkin, koji je prevodio razgovor Netanjahua i Putina, izjavio je, da je glavna tema sastanaka u Moskvi bila „sprečavanje iranskog vojnog prisustva u Siriji i pretnja preciznih raketa koje Iranci sada pokušavaju da proizvedu u Libanu“. Podsećam da su se dve strane, kada se izraelski premijer našao u Rusiji, nekoliko dana nakon pojavljivanja ruskih vazdušno-kosmičkih snaga u Siriji, dogovorile oko koordinacije vojnih dejstava u sirijskom konfliktu, kako bi se izbegli slučajni okršaji vojnika dve države. On je tada izrazio i zabrinutost zbog situacije na severnoj granici svoje zemlje, gde, po njegovom mišljenju, Iran i Sirija pokušavaju da stvore drugi „teroristički front“ protiv Izraela na Golanskoj visoravni. I pozvao je ruskog predsednika da učini sve što može kako se ne bi dozvolila predaja oružja libanskom šiitskom pokretu Hezbolah, koji izvodi paljbu po izraelskoj teritoriji.

Ako bi se upoređivao program pregovora iz 2015. godine sa današnjim, ispostavilo bi se, da se ništa nije promenilo, iako su se za to vreme u regionu desili važni događaji – Vašington je označio Teheran kao „glavnog neprijatelja na Bliskom istoku“, preti da će da istupi iz nuklearnog sporazuma, pokušava da sastavi različite antiiranske koalicije što podržava i Izrael. Za to vreme Rusija ostaje u koaliciji sa Iranom i Turskom na sirijskom pravcu, proglasila je pobedu nad Islamskom državom u Siriji, i aktivno podupire proces političko-diplomatskog regulisanja sirijskog konflikta. Faktički, Netanjahu se nalazi u žrvnju između Trampa i Putina. I tu situaciju on pokušava na svaki način da izbegne.

Kako piše izraelska publikacija Mako, nakon što su SAD javno obznanile svoje vojno prisustvo u Siriji, „samim tim ne dopuštajući Rusiji i Iranu da zauzmu celokupno poprište, Izrael se našao u zatvorenom trouglu između SAD i Rusije“.  Pri tome Netanjahu, koristeći se podrškom Trampa, nastavlja da održava poverljive odnose sa Putinom. Po oceni Mako-a, „takvo aktivno involviranje Izraela je opasno, i može da skupo košta“ u slučaju ako on zauzme jednu konkretnu poziciju. Ali, postoji i druga varijanta – premijer u okolnostima komplikovanih odnosa između Vašingtona i Moskve može da istupi u ulozi svojevrsnog kanala veze među njima. I ovde se ocrtavaju različite kombinacije.

Ako Izrael pokaže delima, a ne samo na rečima, spremnost da učestvuje u razrešavanju sirijskog problema, stavi do znanja Damasku da mu nije neprijatelj, a ne samo da pod izgovorom iranskog prisustva izvodi vazdušne udare, onda bi Rusija mogla da preduzme mere uklanjanja faktora iranske pretnje po Izrael. Tim više što će u doglednoj budućnosti Moskva u Siriji da očuva svoje vojno prisustvo, postavši faktički neposredan sused Izraela. Druga je stvar ako SAD, kako piše iranska publikacija Resalat, podržavajući različite sirijske grupe, budu pokušale da pretvore Siriju u poprište nadmetanja sa Rusijom, koristeći se iranskom kartom. Takva situacija može da stvori šemu  u kojoj se sasvim prirodno može očekivati pojavljivanje u jednoj ili drugoj formi, i u najrazličitijim regionalnim kombinacijama, novih oštrih izazova za Izrael.

Putin daje do znanja Netanjahuu da Rusija nema nameru da čini štetu Izraelu, da razume i uzima u obzir njegove interese i zabrinutost, i postepeno prenosi odnose sa njim sa taktičkog na strateški nivo. Uzimajući u obzir nestabilnu i nepredvidljivu ravnotežu snaga na Bliskom istoku, sasvim je verovatno da Netanjahu to podržava. Nakon završetka susreta sa ruskim predsednikom u Moskvi, on je izjavio, da je „razgovor bio veoma dobar“ što daje osnov da se govori o dinamičnom produžetku odnosa između dve države.

Preveo sa ruskog: Nebojša Vuković

Izvor: https://regnum.ru/news/polit/2373914.html