Početna strana > Prenosimo > Svet sve više liči na dogovor SAD i Rusije
Prenosimo

Svet sve više liči na dogovor SAD i Rusije

PDF Štampa El. pošta
Nikolas Gvozdev   
utorak, 13. jul 2010.
The National Interest, SAD
(Standard.rs)
Taj mehanizam funkcioniše kao sat: dovoljno je da predsednici Barak Obama i Dmitrij Medvedev naprave još jedan korak u okvirima „resetovanja“ rusko-američkih odnosa, pa da se visoki predstavnik SAD uputi u posetu partnerima Vašingtona u Istočnoj Evropi i Evroaziji sa zadatkom da „obnovi poverenje“. Time se 2009. godine bavio potpredsednik DŽo Bajden, koji je u administraciji nastupao u ulozi „reosiguranika“. Pošto je prošlog leta došlo do susreta Obame sa Medvedevom u Moskvi, Bajdena su poslali u Tbilisi i Kijev. Kada je administracija donela odluku da odustane od projekta svojih prethodnika da razmeste sisteme protivraketne odbrane u Poljskoj i Češkoj, potpredsednik je posetio te dve zemlje i Rumuniju, gde je izneo uveravanja u vernost Amerike svojim obavezama i interesima u tom regionu.

 

Bajden se sada nalazi u Bagdadu, gde pokušava da ubedi međusobno konfrontirane Iračane da formiraju nacionalnu vladu, pa je zadatak obnavljanja poverenja natovaren na leđa državnog sekretara Hilari Klinton. Ona, u skladu sa Bajdenovim scenarijem, kategorično insistira da su SAD sposobne da „hodaju i žvaću žvaku istovremeno“, odnosno da rade na poboljšavanju odnosa sa Rusijom i istovremeno ne žrtvujući interese njenih suseda. Klintonova je takođe pokrenula pitanje demokratije i ljudskih prava smestivši Rusiju u kategoriju zemalja sa „čeličnim stegama“, u kojima se nalaze građanske i političke slobode.

MALIMA REČI, RUSIJI DELA

Međutim, državni sekretar odlazi u region, opterećen nepredvidljivim posledicama. U Ukrajini su izbori doveli na vlast Viktora Janukoviča, koji je lično umnogome i bio razlog za poboljšanje rusko-američkih odnosa. Novo rukovodstvo u Kijevu produžilo je rok arende za rusku Crnomorsku flotu na Krimu, zvanično odustalo od bilo kakvih namera da uđe u NATO, i počelo da aktivno obnavlja profitabilne ekonomske veze sa Rusijom. To je i dovelo do popuštanja geopolitičke napetosti između Vašingtona i Moskve na evroazijskom prostoru.

Poljska je, opet, veoma zanimljiv slučaj. Sopstveni problemi Varšave sa bezbednošću izgubili su oštrinu zahvaljujući sporazumu o vojnoj saradnji, zaključenom između SAD i Poljske, i sada, zahvaljujući značajnom otopljenju odnosa između Varšave i Moskve, koje je nastupilo posle tragične havarije u kojoj je stradalo mnogo predstavnika najvišeg rukovodstva Poljske koji su krenuli na memorijal u Katinu, poljska vlada na čelu sa premijerom Donaldom Tuskom dosledno kreće u pravcu sopstvenog „resetovanja“ odnosa sa Rusijom.

Pojedini gruzijski analitičari ispoljili su zadovoljstvo što je Klintonova za vreme svoje posete Gruziji otvoreno označila Abhaziju i Južnu Osetiju kao „okupirane“ teritorije. Međutim, reči su jeftina roba. Neka Tbilisi razgovara sa svojim kolegama sa Kipra – reči se (pa i rezolucije UN) izgovaraju već četrdeset godina, a separatistički režim na severu ostrva, uz dobranu podršku četrdeset hiljada turskih vojnika, apsolutno ne namerava nikud da ode u skorije vreme. SAD neće zasnivati svoje odnose sa Rusijom na principu teritorijalne celovitosti Gruzije, jednako kao što nikada nisu nameravale da kiparsko pitanje učine kamenom temeljcem u odnosima sa Turskom. Administracija Baraka Obame je, po svoj prilici, došla do zaključka da je fundamentalno preispitivanje geopolitičke i geoekonomske orijentacije zemalja suseda Rusije zadatak koji SAD niti mogu niti bi trebalo da pokušavaju da reše. 

NOVO PARTNERSTVO

Prvo, Vašington za to jednostavno nema resurse (a Evropa neće hteti da povuče takvo breme), a, drugo, od Moskve se i dalje traži saradnja na nizu pitanja svetske bezbednosti. Prema tome, primenjivani prilaz se promenio: ako su se ranije preduzimale aktivne mere u cilju uništavanja preostalih poluga uticaja kojima je raspolagala Rusija, sada se radi na tome da zemlje susedi sačuvaju veze sa Zapadom u dovoljnom obimu, kako bi imale prihvatljiv nivo samostalnosti i sopstvene težine u odnosima sa Rusijom. Štaviše, ponovo ignorišući molbu Gruzije da izvrši modernizaciju njene armije i zameni im ono što su izgubili u konfliktu sa Rusijom 2008. godine, administracija stavlja do znanja da neće podržavati susede Rusije u njihovoj borbi protiv Moskve ako za same SAD u toj igri nema ničega ili skoro ničega.

Naravno, u svetu nema ničeg stalnog. Putovanje Klintonove može se smatrati i znakom postojanja rezervne varijante – za slučaj ako „resetovanje“ zariba. A iz aspekta Moskve nepoželjno je, mada se može otrpeti, čak i smanjeno učešće SAD u životu Evroazije (predložena ekonomska podrška Gruziji, suženi program partnerstva sa Poljskom u oblasti protivraketne odbrane, dalje vojno prisustvo SAD u Srednjoj Aziji). Međutim, administracija deluje sa namerom da primenjuje višeciljni prilaz u ostvarivanju svog uticaja u regionu, pa je, izgleda, spremna da prihvati kao datu činjenicu resko pojačanje pozicija Moskve. Dakle, kakve god se reči izgovarale na račun „obnavljanja poverenja“, realnost se ne može prikriti.

Prevod: Rajko Dosković

 

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner