Početna strana > Prenosimo > Suton jedne političke koncepcije
Prenosimo

Suton jedne političke koncepcije

PDF Štampa El. pošta
Slobodan Divjak   
petak, 31. jul 2009.

(Politika, 31.07.2009)

Po svemu sudeći, politička strategija koja je insistirala na nespojivosti borbe za odbranu Kosova sa politikom ulaska Srbije u EU suočava se sa vlastitim porazom. Jer činjenice su sve tvrdoglavije, opipljivije i nepomerivije: sve je više visokih evropskih i američkih zvaničnika koji ističu da ulazak Srbije u EU neće biti uslovljavan njenim priznanjem nezavisnosti Kosova.

Koncepciju koja samu sebe naziva liberalnom i prograđanskom i koja i sama, danas i ovde, postaje svesna svoga neuspeha, od samog početka obeležavala su dva velika nedostatka.

Prvi se sastojao u njenoj političkoj naivnosti, tj. u odsustvu svakog smisla za realpolitiku čije je osnovno pravilo – ako nešto hoćeš da promeniš u sferi politike prvo treba da dođeš na vlast ili,što je u demokratskim društvima isto, da pridobiješ većinu biračkog tela. Misliti da se vlast može osvojiti pozivom građanima da se što pre odreknu 15 odstovlastite teritorije za koju se vezuje uspomena na borbu za sloboduznačilo je prikloniti se antipolitičkoj utopiji i time samomarginalizaciji. Taj i takav poziv, pošto je protivan zdravom razumu, izazvao bi odbojnost ogromne većine građana u svakoj zemlji modernog sveta, a ne samo na ,,brdovitom Balkanu”. Borba za očuvanje teritorijalnog integriteta ne može nikad biti pogrešna; pogrešan samo može biti način na koji se ona vodi.

Drugi bitan nedostatak političke strategije koja je posredi nije toliko pragmatične koliko principijelne prirode. On je povezan sa njenim neadekvatnim shvatanjem odnosa između moderne države i nacije, ma koliko se njeni glavni akteri kleli u svoju liberalnu i modernu orijentaciju. Naime, posle prvih liberalnih revolucija u Americi i Francuskoj, država i nacija su sinonimi, utoliko što svi državljani ovih zemalja postaju pripadnici iste nacionalnosti, američke,odnosno francuske bez obzira na svoju kulturno-etničku i polnu pripadnost. Otuda i pojam država-nacija kao proizvod pomenutih revolucija, kojim se ističe identičnost države i nacije kao osnove građanske države. Time nacija, pošto se više ne zasniva na pojmu etničke pripadnosti, postaje eminentno državljansko-teritorijalna kategorija. Odbrana državne teritorije tako biva ugrađena u samu definiciju liberalizma kao eminentno modernog koncepta.

Usled ovakvog državno-političkog identiteta pomenutih liberalnih država, u njima, u principu gledano, ne mogu postojati manjinska prava, pa otuda ni partije sa etničkim predznakom niti ,,etnički cenzusi”. Naravno, u nemalom broju evropskih modernih država postoje do određene mere odstupanja od pomenutog shvatanja nacije, utoliko što se u njima, zahvaljujući pritisku istorijske realnosti, priznaju ne samo individualna već i manjinska prava. Ali ni u jednoj od njih, osim u retkim specijalnim slučajevima, ne odobravaju se autonomije na etničkoj osnovi. Posmatrano iz evropske perspektive, regionalizacija i etničke autonomije predstavljaju bitno različite pojmove. Regionalizacija implicira decentralizaciju vlasti, dok etničke autonomije nužno vuku ka getoizaciji manjina, njihovom odsecanju od šireg društva i u krajnjoj liniji secesijama. Nijedan istinski liberal ne bi se zalagao za konstituisanje etničkih autonomija jer su one relikt države koja počiva na kulturno-etničkom poimanju nacije. Za razliku od toga, pristalice strategije o kojoj je reč ispoljavale su krajnje nekritičku popustljivost prema zahtevima pomenutog tipa. Doduše, u poslednje vreme, u njihovim redovima dolazi do samootrežnjenja. Više se eksplicitno ne ističe stav da nezavisnost Kosova treba što pre priznati kako bismo što pre ušli u Evropu; štaviše, borba za očuvanje teritorijalnog integriteta počinje da se označava kao jedan od strateških ciljeva njihove politike. Ali ovi znaci samootrežnjenja, koje svakako treba pozdraviti, nagoveštavaju suton političke koncepcije po kojoj je odustajanje od Kosova glavni uslov za vođenje proevropske politike. Pokazalo se da borba za Kosovo na pravno-politički i diplomatski način nikako ne znači povratak u Miloševićevo doba. Štaviše, ispostavilo se da bez te i takve borbe proevropske snage ne mogu pobediti na ovim prostorima.

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner