Početna strana > Rubrike > Politički život > SSP između državnog interesa i stranačke politike
Politički život

SSP između državnog interesa i stranačke politike

PDF Štampa El. pošta
Dragan Petrović   
sreda, 07. maj 2008.

 

Poslednjih godina bili smo svedoci situacije u kojoj se uoči praktično svih izbora u Srbiji (parlamentarnih, predsedničkih i lokalnih) u predizbornim nadmetanjima koriste i potežu različita pitanja spoljne i unutrašnje politike. To je na neki način normalno i uobičajeno i u drugim parlamentarnim demokratijama širom Evrope i sveta. Ipak, Srbija ima specifičan odnos prema Evropskoj uniji, obzirom da naša zemlja još nije postala njena članica, i da se na tom putu nije posebno napredovalo. Svi znamo da je glavni uslov postavljen od strane zvaničnog Brisela bio «uspešna saradnja sa Haškim tribunalom». Takođe znamo da ovaj uslov nije ispunjen i pored činjenice da su Srbija i Republika Srpska do sada isporučile veliki broj haških optuženika u poslednjih osam i više godina, uključujući i najviše državne i vojne rukovodioce. Najveći broj građana Srbije je do poslednjih meseci imao afirmativan stav prema ulasku u Evropsku uniju, za razliku od stava o eventualnom ulasku u NATO (čemu se izričito protivi najveći deo populacije). Međutim, ovde veliki zaplet nastaje povodom procesa direktnog mešanja politike EU po pitanju Kosova i Metohije početkom 2008, kada se tamo šalje misija Euleks, a veći broj najznačajnijih zemalja EU priznaje de jure fantomsku državu Kosovo. Dakle, glavna rasprava i deoba nastaje u samoj vladi Srbije, među političkim strankama i u javnom mnjenju, ne po pitanju odnosa prema EU u budućnosti i načelne zainteresovanosti prema evropskim integracijama, već po pitanju konkretnog momenta i okolnosti koje se postavljaju pred ovu vladu u ostavci. Isto tako, pada u oči da su političke vođe i članovi vlade iz redova DS i G 17 Plus, proglasili vladu nenadležnom da potpiše ratifikaciju sporazuma sa Rusijom (Južni tok), pre izbora 11. maja, a da je u odnosu na sporazume sa EU smatraju nadležnom.

U isto vreme, čelnici Evropske unije iz Brisela pokušavaju da podrže «proevropske snage» u Srbiji uoči parlamentarnih izbora. Kao podrška, nudi se potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom (SSP) i olakšavanje viznog režima. (1) Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 29. aprila u Luksemburgu od strane potpredsednika vlade Srbije Božidara Đelića, uz prisustvo predsednika Srbije Borisa Tadića, izazvalo je kontradiktorne reakcije u zemlji, kako u okviru same vlade, tako i među parlamentarnim političkim strankama, ali i među samim građanima. (2) Među ključnim argumentima za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, njegove pristalice navode da je to važan korak ka pristupanju Evropskoj uniji, a u isto vreme da on jača «proevropske snage» u političkoj utakmici uoči izbora 11. maja, ili, kako kažu predstavnici DS, G 17 Plus i koalicije okupljene oko njih na čijem je čelu Boris Tadić, «da predstojeći izbori predstavljaju svojevrstan referendum za i protiv EU». U ovom trenutku i pod ovim okolnostima, protivnici potpisivanja SSP uglavnom ističu da proevropski put nije sporan, ali da sada nije najpovoljniji trenutak za to, naročito posle slanja misije EU na Kosovo i Metohiju, i činjenice da je veći broj zemalja unije već priznao fantomsku državu Kosovo. Predsednik vlade Vojsilav Koštunica, kao i svi njeni članovi iz redova DSS i Nove Srbije protive se potpisivanju SSP u ovom trenutku, što je takođe i čvrsta pozicija Srpske radikalne stranke, a u nešto blažem obliku i SPS, dok od parlamentarnih stranaka u postojećem sazivu Skupštine čin potpisivanja podržava LDP. Međutim, mišljenja sam da se i pored potpisivanja SSP na ovaj način, postojeći problem na relaciji EU – Srbija nije rešio, već da i dalje postoji, a zamka je u sledećem:

Prvo, Evropska unija pokušava da SSP proprati dodatnom odredbom da će njegova ratifikacija u zemljama EU uslediti samo posle njegove prethodne ratifikacije u Skupštini Srbije. Međutim, sama činjenica da je SSP ratifikovan u Srbiji, ne znači i početak njegove ratifikacije u Evropi. U ovom slučaju, pošto je sporazum potpisan, može doći do već viđenog razvoja situacije. Dođu li na vlast Koštunica i Nikolić, teško je očekivati da oni zbog svog stava o Kosovu odmah ratifikuju SSP. S druge strane, dođe li na vlast «demokratski blok Tadića» - čak i u slučaju da Srbija ratifikuje SSP, predstavnici EU će svoju ratifikaciju moći da uslovljavaju saradnjom sa Hagom, a možda i drugim razlozima (što znači da ga neće potvrditi u dogledno vreme). O ovome u prilog govore i natpisi u francuskoj štampi danas i juče (29. i 30. aprila) koji u prvi plan ističu da je za EU i dalje uslov za oživljavanje ovog sporazuma saradnja sa Hagom i, pre svega, isporučivanje Mladića. (3) Sve u svemu, SSP može imati istu ulogu i sudbinu koju sada ima i januarski gasni sporazum sa Rusijom – potpisan da primami birače, a potom zaboravljen. (4)

Što se viznog režima tiče, bez obzira na dobronamerne izjave Solane i Rupela čitav niz zemalja odlučno se protivi olakšavanju viznog režima sa Srbijom. Pored ostalih, u pitanju su čak i dominantne države Evropske unije, pre svega Nemačka i Francuska. Svaka od njih se rukovodi primarno svojim interesima, pa tako one sada nemaju motiva da se vizni sporazum sa Srbijom poboljša. Ove zemlje su već postigle svoj primarni željeni cilj u odnosu sa Srbijom po pitanju migranata i viznog režima, prethodnim potpisivanjem sporazuma o readmisiji, na temelju kojeg sada «čiste» svoje tlo od došljaka sa Balkana. I zvanični Berlin i Pariz već su obavestili Brisel da neće pristati na bilo kakvo pojednostavljivanje procedure izdavanja viza za državljane Srbije ili ukidanje plate za vize. Jedini ustupak prema zvaničnicima u Evropskoj uniji («prijateljima Srbije») – Solani i Rupelu učinjen je time što su zvanični Berlin i Pariz za sada pristali da ne naglašavaju svoje stavove pre 11. maja.

Bilo bi dobro za samu Srbiju da se posle izbora 11. maja, «spusti lopta» po ovim pitanjima i da se ukupna situacija detaljno proanalizira sa aspekta državnog interesa, što je naročito odgovoran zadatak buduće vlade.

(autor je naučni saradnik Instituta za političke studije u Beogradu, www.petrovicdragan.com )

Fusnote:

1. «Politika» od 9 aprila 2008, članak «Solana nudi sporazum, Holanđani blokiraju» i list «Danas» takođe od 9.aprila članak «Za potpisivanje sporazuma sa Srbijom pre izbora», kao i više drugih članaka u različitim sredstvima informisanja na navedenu temu.

2. Videti u vezi ovoga izveštaje elektronskih medija 29. aprila i dnevnih novina 30. aprila.

3. U članku u Mondu (30. april) pod naslovom «EU i Srbija potpisali sporazum kao prvi korak u međusobnom približavanju» napominje se da je za njegovo oživljavanje neophodna puna saradnja sa Hagom uključujući i isporuku Mladića, na čemu su posebno insistirali politički predstavnici Holandije i Belgije. U sličnom tonu su i izveštaji u Figaro-u (30. april) pod naslovom «Približavanje EU i Srbije je počelo». Figaro potcrtava da je ovo «podrška proevropskim snagama u Srbiji dok sa druge strane postoji jak nacionalistički blok, koji u prvi plan stavlja pitanje Kosova i Metohije». Pogledati www.lemonde.fr članak pod naslovom «Lunion Europeene et la Serbie signent un premier accord de raprochemen» i www.lefigaro.fr «Le rapproshement UE – Serbie a commence» u brojevima za 30. april

4. Videti članak u “Politici” od 30. aprila “Sporazum sa EU potpisan, Srbija podeljena”, naročito izjavu Gorana Svilanovića kojom se objašnjava da je neposredni ekonomski interes za Srbiju, od potpisivanja SSP, veoma mali, čak fiktivan. «Svilanović ističe da Srbija već uživa sve te privilegije i da ne govori istinu onaj ko kaže da u Srbiju nakon potpisivanja SSP-a dolazi još novca».

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner