Početna strana > Rubrike > Politički život > Ne može se na dve stolice
Politički život

Ne može se na dve stolice

PDF Štampa El. pošta
Petar Iskenderov   
sreda, 17. mart 2010.

(Fond strateške kulture, 16.3.2010)

Predsedavajuća Evropskoj uniji Španija pozvala je da se u aprilu održi novi međunarodni susret o Bosni i Hercegovini. O tome se saznalo ovih dana u toku neformalnog susreta ministara inostranih poslova zemalja-članica EU u španskom gradu Kordobi. Na tom susretu su Španija i Italija informisali o svom viđenju budućeg balkanskog sređivanja. Pored ostalog, oni nameravaju da „do početka juna“ organizuju u Sarajevu samit EU-Balkan, na kome bi se izradila svojevrsna „mapa puta“ za sređivanje aktuelnih balkanskih problema. Zajednička špansko-italijanska inicijativa predviđa, da i „SAD, Rusija i Turska mogu biti pozvani radi učešća na tom susretu“.

Nova špansko-italijanska inicijativa o Balkanu nije ništa drugo do pokušaj da se reanimira „butmirski proces“, koji je pokrenut u oktobru 2009. godine i iste godine sahranjen. U natovskoj aviobazi „Butmir“ kod Sarajeva tada je učinjen pokušaj da se primoraju bosanske partije da revidiraju odrednice Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine, koji i do danas omogućava da se održava krhki balans snaga u Bosni i Hercegovini, koja je izgubila oko 200 hiljada ljudi u etno-građanskom ratu od 1992. do 1995. godine.

Predlozi SAD i EU o rigidnoj centralizaciji vlasti u Bosni i Hercegovini naišli su na principijelnu podršku lokalnih muslimana, koji odavno maštaju o likvidaciji bosanske Republike Srpske. Lokalni Srbi su apsolutno opravdano u tom predlogu uvideli antisrpsku politiku Zapada. A i bosanski Hrvati se sa zabrinutošću odnose prema unitarizaciji Bosne, imajući na umu nacionalistička i ekstremistička raspoloženja među bosanskim muslimanima.

I u rezultatu imamo paradoksalnu situaciju. Španija kao aktuelni predsedavajući Evropskom unijom pravično ukazuje na neophodnost udruživanja međunarodnih napora na Balkanu, ali se konkretni potezi zapadnih država na balkanskom pravcu teško mogu okvalifikovati kao konstruktivni. A i pretpostavljeno učešće Turske na balkanskom samitu nekako previše liči na spekulativni pokušaj da se odobrovolji Ankara. Jer Turci osećaju sve veće razočarenje u vezi sa upornim odbijanjem Evropske unije da je primi u svoje redove.

U evropskoj istoriji ima primera kongresa velikih država o Balkanu, koji su na decenije unapred određivali teritorijalno-državno uređenje čitavog regiona. Tako je bilo, pored ostalog, 1878. godine u Berlinu, i 1912-1913. godine u Londonu. Međutim, tada je „koncert velikih država“ zaista bio zainteresovan za stvaranje na Balkanu sistema etno-konfesionalnih struktura i protivteže. Takav sistem uspešno je stvoren i pre 15 godina u Dejtonu. Danas EU u regionu ima kudikamo koristoljubivije i jednostrane nakane. Zbog toga su perspektive „Kordobske inicijative“ i „butmirskog procesa“ uvijeni u maglu.

Politika Brisela u odnosu na Bosnu i Hercegovinu „prikopčana“ je za još jednu opasnu regionalnu krizu – kosovsku. Naširoko izreklamirani samit EU–Balkan u slovenačkom mestu Brdo kod Kranja 20. marta našao se u opasnosti da ne bude održan. U startu je bilo govora o održavanju prvog u poslednjih dvadeset godina opštebalkanskog susreta na najvišem nivou, uz učešće lidera svih država regiona. Sem toga, novo rukovodstvo Evropske unije u liku predsednika Evropskog saveta Van Rompaja i predstavnika EU za inostrane poslove i politiku bezbednosti Ketrin Ešton, ponadalo se da će samit na Brdu učiniti terenom za uspostavljanje makar preliminarnih kontakata između rukovodstava Srbije i pokrajine Kosovo. Međutim, pitanje o formatu prisustva delegacije Prištine preti da će sahraniti i te nade. Premijer Slovenije Borut Pahor već je izjavio, da je pokušaj da predstavnici Beograda i Prištine sednu za isti sto – „u određenom smislu nemoguća misija“. Pri tom su on i njegova hrvatska koleginica Jadranka Kosor obećali da će u preostalo vreme do foruma uložiti maksimalne napore kako bi „ubedili lidere Srbije da učestvuju na konferenciji ravnopravno sa zvaničnim predstavnicima Kosova“ - i tako se faktički solidarisali sa albanskim liderima Prištine. Jer šef kosovske vlade Hašim Tači neumorno ponavlja, da će učestvovati na samitu jedino u svojstvu „zvaničnog predstavnika nezavisne države“.

Nade Brisela u samit na Brdu su velike, ali je problem u tome što nastala na Balkanu samoproglašena država, samim svojim postojanjem, baca izazov ne samo Srbiji, nego i OUN. U takvim uslovima pređašnje metode ubeđivanja balkanskih lidera da sednu za pregovarački sto ne funkcionišu. Sadašnji kosovski ćorsokak – to nisu čak teški pregovori u Dejtonu 1995. godine o uređenju poratne Bosne i Hercegovine. To je najopasniji presedan u sveukupnom sistemu međunarodnog prava, koji je uspeo da odjekne na Kavkazu i koji preti da eksplodira u drugim konfliktnim regionima.

Srpski predsednik Boris Tadić je u toku pregovora sa svojim mađarskim kolegom Laslom Šojomom 14. marta potvrdio, da se principi OUN “ne mogu menjati“ i da njegova zemlja „neće učestvovati ni na jednom međunarodnom forumu, koji ne poštuje principe OUN“. Da li je moguć izlaz iz nastalog ćorsokaka? Odgovor na to pitanje su, po svoj prilici, napipali, organizovavši u jesen 2008. godine Ženevske konsultacije za sređivanje situacije na Kavkazu. Tada su OUN, OEBS i EU izradili određeni model zastupljenosti za delegacije Abhazije i Južne Osetije, koje su proglasile nezavisnost, bez konkretizacije njihovog statusa. Datom modelu odgovara i sadašnji stav Srbije. Jer rezolucija Saveta bezbednosti OUN broj 1244 od 10. juna 1999. godine dozvoljava prisustvo delegacije Prištine na međunarodnim forumima isključivo u sastavu i pod zastavom Misije OUN za pitanja privremene administracije na Kosovu.

Može li Evropska unija ispoljiti odlučnost i insistirati na takvoj odluci? Jer za to je rukovodiocima EU potrebno da odgovore na pitanje, šta je za njih važnije: punovredna saradnja sa Srbijom kao vodećom balkanskom državom, ili beskonačno udovoljavanje zahtevima kosovskih Albanaca? Sve do sada je EU očigledno davala prednost Prištini, ali postaje sve teže sedeti na dve stolice. Tim pre kada su stolice postavljene u slovenskim planinama...

„Ukoliko doživimo neuspeh, postavlja se pitanje – kakvi će biti rezultati „butmirskog procesa“ i kakva sudbina čeka Balkan?“ – oglašava se sada Borut Pahor. Odgovor je očigledan – sudbina će biti nezavidna i za Balkan, i za samu Evropsku uniju sa njenim planovima da u regionu igra konstruktivnu ulogu. Premijer bosanske Republike Srpske Milorad Dodik je u intervjuu crnogorskom listu „Dan“ 13. marta po prvi put otvoreno pozvao Prištinu i Beograd da se dogovore o podeli Kosova. „Da sam na mestu albanskih rukovodilaca ja bih žrtvovao sever Kosova zarad dugoročnog mira i razgraničenja sa Srbijom“ – izjavio je on i dodao, da je „podela Kosova jedino dugoročno rešenje, koje je dobro i za Albance“.

U nastaloj situaciji postoje ozbiljna pitanja i srpskim rukovodiocima. Jer upravo oni, bez obzira na sve što se događa na Kosovu i oko njega, nastavljaju da se mole Evropskoj uniji i kunu u vernost evrointegracijama.

A to kako će proći samit EU – Balkan 20. marta u Sloveniji predstavljaće trenutak istine i za Srbe. Na dve stolice ne može sedeti ne samo Brisel, nego i Beograd.

Petr Ahmedovič Iskenderov – stariji naučni saradnik Instituta slavяstike RAN, magistar istorijskih nauka, međunarodni komentator lista «Vremja novostjej» i radiostanice «Glas Rusije».

http://rs.fondsk.ru/article.php?id=2860

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner