Kulturna politika | |||
"Tamo daleko" kao opasna pesma - odgovor Ivanu Medenici |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 11. decembar 2013. | |
Kao nezaobilazni i dokazani ideološki arbitar, on se u kulturnom dodatku Politike, uz neke male primedbe, zdušno pridružio osnovnoj ideološkoj liniji koju zastupa Ana Tasić, a svodi se na osudu provale srpskog nacionalizma i patriotskog kiča u predstavi "Srpska trilogija". Ivan Medenica nije samo govorio o opasnoj predstavi već je uneo i određenu “estetsku” inovaciju, on je sada otkrio i veliku opasnost koja preti od pevanja pesme „Tamo daleko“, koja je oličenje srpskog nacionalizma i srpske krivice za zločine počinjene u građanskom ratu vođenom nakon razbijanja socijalističke Jugoslavije. Predstava "Srpska trilogija" Sada smo pored ideološkog alarma o opasnoj predstavi koji je plasirala Ana Tasić, dobili i upozorenje o opasnom i razornom nacionalističkom delovanju pesme „Tamo daleko“. Zato je neophodno doslovno citirati ove “antologijske“ stavove Ivana Medenice. „Ni srpsko herojstvo u Prvom svetskom ratu, ni pesma Tamo daleko (kao njegov muzički izraz) nisu naravno sporni, ali jeste sporno, zapravo tendenciozno, ovakvo njegovo muzičko-scensko naglašavanje, sve sa dizanjem krešenda i kiča frontalnim rasporedom glumaca kao muških karijatida (posebno je pitanje izuzetna umetnička konvencionalnost i zastarelost ove scenske poetike). Ovde se zanemaruje to da je istorijski kontekst suštinski promenjen, da su srpski patriotizam i muzika koja ga je oličavala ukaljani ratovima iz devedesetih za koje Srbija nije jedina odgovorna ali je najodgovornija“.
Zanimljivo je mišljenje Dejana Mijača, reditelja prokazanih predstava "Kolubarska bitka" i "Valjevska bolnica", koji je povodom navođenja ovih predstava kao obrazaca patriotskog političkog pozorišta najbolje ocrtao suštinu političke manipulacije kojom se obilato služe ovi ideološki radnici u pozorišnoj kritici. ”Iako nisam delio njegove ideološke stavove, jedini koji se pristojno ponašao u odnosu na mene je upravo Dobrica Ćosić. Inače, svačije je pravo da neko delo doživljava na ovaj način, predstava je otvorena knjiga. Bilo čije mišljenje u meni nikada nije izazivalo toliki stepen besa da bih se branio ili napadao one koji hoće mojim radom da ideološki manipulišu”. Ivan Medenica je daleko od stava da je predstava otvorena knjiga, jer govoreći da su srpski patriotizam i muzika koja ga oličava ukaljani ratovima iz devedesetih, za čije je vođenje i pokretanje najodgovornija Srbija, samo demonstrira svoju ideološku zatvorenost, neobjektivnosat i isključivost. Kada bi se u Srbiji priznala njena isključiva i najveća krivica za razbijanje Jugoslavije, onda bi se možda i stvorili uslovi da se pevanje rodoljubivih pesama ne proglašava za patriotski kič i manifestaciju srpskog nacionalizma. Može se očekivati da će uskoro Ivan Medenica i njegovi ideološki istomišljenici i dekontaminatori sačiniti spisak pesama koje su okaljane ratovim iz devedesetih da se ne bi njihovim horskim izvođenjem širio opasni srpski nacionalizam. Pesma „Tamo daleko“ preživela je i mnogo teže ideološke i političke diskvalifikacije, ali ostala je istinski primer srpskog patriotizma, koji ne mogu ukaljati ni ideološki jurišnici koji se služe pseudoestetskim stavovima o opasnim predstavama i pesmama. |