Početna strana > Debate > Kuda ide Srbija > Problem položaja Srba u regionu
Kuda ide Srbija

Problem položaja Srba u regionu

PDF Štampa El. pošta
Čedomir Antić   
utorak, 17. avgust 2010.
(Svedok 10.8.2010)

Intervju: Čedomir Antić, istoričar i predsednik NVO Napredni klub, o političkim pravima Srba u regionu

Šta su Srbi u Crnoj Gori?

U Izveštaju je istaknuto da Srbija „očigledno ne priznaje postojanje srpskog naroda u Crnoj Gori“. Zbog čega je to tako?

Č. A: Reč je o inerciji i ličnom odnosu dela političara iz Srbije prema zemlji njihovih predaka. Srbija je decenijama koristila srpski narod kako bi branila loše, birokratske i suštinski nesrpske federativne države. Na drugoj strani crnogorske vlasti su se služile podelama među Srbima iz Crne Gore i megalomanijom dela njihovog vođstva. Tako su Srbi dovedeni u nemoguću poziciju: nemaju status pošto nisu sigurni da li su konstitutivni, autohtoni narod ili nacionalna manjina. Srbija svojom nestalnom, nepromišljenom i ličnim politikom uglavnom odmaže naporima srpskih organizacija i stranaka da poprave položaj svog narodanepromišljenom i ličnim politikom uglavnom odmaže naporima srpskih organizacija i stranaka da poprave položaj svog naroda.

Politička prava srpskog naroda u regionu su uglavnom manja nego što je to bio slučaj pretohne godine, istaknuto je u drugom po redu Izveštaju o političkim pravima srpskog naroda u regionu, koji je izradio Napredni klub (autori: Igor Jaramaz, Milan Dinić, Miloš Vulević, Miljan Premović, Čedomir Antić).

Pozitivan pomak predstavlja donošenje Zakona o dijapsori i srpskom narodu u regionu i osnivanje ustanova koje bi ovim pitanjima trebalo da se bave. Negativna je činjenica da i pored velikih reči status srpskog naroda nije vidljiv, dovoljan i stalan segment naše spoljne, regionalne niti politike prema dijaspori. Ovu činjenicu ne dokazuje samo dosadašnje nedovoljno delovanje naše države, program poseta, finansiranje projekata (pre svega retrolevičarskih, projugoslovenskih, čak nenaklonjenih prema očuvanju posebnosti srpskog naroda) već i činjenica da su davanja za programe srpskog naroda dodatno smanjena u odnosu na prošlu godinu, iako su budžetska izdvajanja za slične potrebe nacionalnih manjina u Srbiji istovremeno značajno povećana, ističe Napredni klub.

Srbija nije pokazala volju za trajnijom politikom prema Srbima u regionu. Odsustvo takve volje proizilazi iz nespremnosti pojedinih političara, krize naše nacije, pritisaka iz inostranstva, populitičkih sklonosti dela građana Srbije, činjenice da naše elite često nisu voljne da se ugledaju na druge uspešnije države, kaže u razgovoru za „Svedok“ Čedomir Antić, predsednik NK i jedan od autora Izveštaja.

Svedok: U novom Izveštaju o političkim pravima srpskog naroda u regionu izneli ste ocenu da je položaj Srba lošiji u odnosu na prethodne godine. Na osnovu čega ste došli do tog zaključka?

Čedomir Antić: Reč je o činjenicama. Prošle godine u hrvatskom saboru nije javno osporavan Erdutskin sporazum, a njime predviđena uspostava veća opština u Istočnoj Slavoniji nije označena kao obnova Srpske Krajine i revizija ratnog ishoda. Diplomata BiH nije pred sudom u Strazburu osporio ustavni princip koji garantuje srpskom narodu da neće biti preglasan prilikom izbora u državno predsedništvo. Imovina Republike Srpske nije bila ugrožena... Prošle godine većini građana Crne Gore nije ukinut jezik kojim govore i proglašen za manjinski. Konačno, i pored velikih reči i dobre zakonodavne delatnosti, prošle godine je Republika Srbija uložila više novca u programe posvećene srpskom narodu u regionu i dijaspori, dok su ove godine ta sredstva umanjena. Izdvajanja za programe nacionalnih manjina koje žive u Srbiji su istovremeno povećana.    

Kakav je položaj Srba u Srbiji?

U komentarima na internetu povodom objavljivanja Izveštaja bilo je i tvrdnji da su Srbi ugroženi i u Srbiji. Kako gledate na takve konstatacije?

Č. A: Ako misle na Kosovo i Metohiju u pravu su, ali samo delimično. Srbija vodi aktivnu, mada pogrešnu politiku prema KiM i tu je potrebno vršiti pritisak na naše vlasti, a ne opravdanim ali uzaludnim grdnjama SAD, EU i albanskih vlasti povećavati frustraciju u našoj javnosti. Posledice frustracije mogu da budu samo još veći populizam i dalje pogrešne odluke.

Ako je reč o Srbima u ostatku Srbije mislim da teškoće sa kojima se oni suočavaju nisu za poređenje sa problemima našeg naroda u regionu, čak i tamo gde je stanje dobro (u Rumuniji) ili gde je poboljšano (u Sloveniji i Makedoniji).

U kojoj susednoj zemlji su Srbi u najlošijem položaju i zbog čega?

Č. A: Formalno i stvarno u Crnoj Gori. Srpski narod je tamo lišen najvažnijih prava, neravnopravan, pod stalnim pritiskom, lišen podrške Srbije koja ne razume da su Srbi i Crnogorci danas dva naroda i da dalje istrajavanje na staroj rođačkoj, jugoslovenskoj politici samo pomaže asimilaciji srpskog naroda. Nastup režima u Podgorici podseća na mračni trijumf Tuđmanovog režima nad sopstvenim građanima druge nacionalnosti, ali u Crnoj Gori ne postoji čak ni to prilično neodrživo opravdanje nedavnog rata.

Srbi u Hrvatskoj su u nešto boljem položaju ali samo u poređenju sa vremenom Tuđmanovog režima, čije nasleđe nije prevaziđeno, osim u retorici i velikim novčanim davanjima za srpsku nacionalnu manjinu. Srbi nemaju status konstitutivnog naroda koji su imali od 1867. godine , traje srbofobna kampanja političara i medija, osporeno im je zakonom garantovano pravo na službeni jezik u pojedinim opštinama.

Međutim, najveći pritisak je na srpski narod u BiH, zato što tamo muslimanski i deo hrvatskih političara zajedno sa određenim krugovima u EU i SAD vode borbu u cilju kršenja i oduzimanja političkih prava srpskog naroda.

Prema podacima koje ste objavili, najveći deo ulaganja u Srbe u regionu dolazi od Ministarstva vera. Šta nam to govori?

Č. A: Nažalost Srbija nema iskustva u modernoj, dugoročnoj i demokratskoj nacionalnoj politici. Za deo naše političke elite tokom proteklih dvadeset godina, briga o srpskom narodu u regionu je jedna zamorna i dosadna maskarada u kojoj treba malo da se kadi, malo srbuje i tako steknu nekakvi poeni, pre svega predizborni. Uredu je što je budžetom podržana naša crkva, ali je loše što je kao najvažniji segment očuvanja identiteta u moderno vreme prepoznata vera. Zašto na taj način ne podržavaju manjine u Srbiji? Mislim da bi bili glatko odbijeni.

Posebno ste istakli da u izradi Izveštaja niste tražili niti dobili pomoć bilo koje institucije ili NVO. Zbog čega ste imali potrebu to da naglasite?

Č. A: Zato što verujem u lični integritet, snagu ideje i smaram da autori Izveštaja i članovi Naprednog kluba daju primer ne samo svojim radom, već i mnogim drugim činjenicama iz svog političkog života. U politici je najvažnija samostalnost.

Bez podrške Srbije RS će nestati

Za BiH je ocenjeno da postoji jak spojašnji pritisak da se Republika Srpska ukine, kao i da je u zapadnim medijima nastavljena kampanja protiv Srba. Šta očekujete da će se dalje desiti kada je u pitanju pritisak na RS? Kakvu reakciju očekujete od Srbije i kakva bi ona trebalo da bude?

Č. A: Republika Srpska za sada uspešno odoleva pritiscima ali je njen položaj posle svega nezavidan. Srbija je uvek insistirala na podršci Dejtonskom sporazumu, ipak novije aktivnosti naše diplomatije – Istanbulska deklaracija i smušena aktivnost oko Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici, po prvi put posle pada Miloševićevog režima ne idu u prilog učuvanja prava Republike Srpske i prava srpskog naroda. Zvanična Srbija pritom ugroženu i sve više obespravljenu Srpsku ne posmatra kao deo svog naroda u regionu, već je tretira više kao nekakvu državu čija su prava potpuna i neupitna. To nije tačno. Bez veće i potpune političke podrške Srbije, RS će vremenom nestati. Vođstvo RS je dovoljno vešto i odlučno da spreči dramatičnu propast, ali dugoročno samo snažno delovanje jedinstvene srpske nacije, delovanje koje je političko, ekonomsko i kulturno, može omogućiti opstanak Republike Srpske.

Koliko Srbija daje za svoju manjinu, u odnosu na druge susedne države?

Č. A: Podaci izneseni u ovogodišnjem Izveštaju govore da je reč o višestruko manjim iznosima. Ukoliko posmatramo direktna ulaganja u programe i projekte srpskog naroda u regionu (i dijaspori!) reč je o 20 puta manjoj sumi nego što su ulaganja Hrvatske samo u Hrvate u BiH, ili 30 puta manjim sredstvima nego to su kad je reč o budžetskim izdvajanjima Slovenije za malobrojnu slovenačku manjinu u susednim državama.

Koliko je prisutan pritisak spolja da Srbija ublaži svoju politiku prema Srbima u regionu?

Č. A: Mislim da Srbija nema tih problema. Stvari su jasne, Srbiji niko ne može da zabrani da zahteva ispunjenje ranije garantovanih i zakonima propisanih političkih prava. Problem je u činjeici da ima naših političara, u vlasti i opoziciji,  koji ne veruju u tu politiku. Neki od njih su nadahnuti evropejstvom, drugi jugoslovestvom, a ima ih i koji su srbofobični. Postoji i tendencija trgovinom prava srpskog naroda (zbog Kosova i Metohije, EU, boljeg političkog položaja...).

Da li Srbija, imajući u vidu poziciju u kojoj je danas, može da vodi nacionalnu politiku?

Č. A: Može. Ako je mogla da vodi nekakvu, za to vreme modernu nacionalnu politiku, kao siromašna i vazalna kneževina u vreme Obrenovića, ne vidim zašto ne bi mogla i danas. Nacionalna politika i odbrana identiteta i političkih prava je temelj postojanja modernog društva. Srbija neće biti dobra država dok ne počne da uspešno štiti prava svojih građana i svog naroda, za to ne postoji podsticaj sa strane, kao kad je reč o poštovanju nacionalnih i drugih manjina, ali su ova prava podjednako važna.

Koje mere Napredni klub predlaže kako bi se zaštitili Srbi u regionu?

Č. A: Miroljubive, stalne, dugoročne, umerene, odavno definisane i sa uspehom primenjene u susedstvu i širom Evrope.

(razgovor vodio: Sredoje Simić)