Hronika | |||
Vladimir Kršljanin: Hitno formirati Vladu nacionalnog spasa |
subota, 11. septembar 2010. | |
(povodom neslavnog kraja „odbrane Kosova mirnim i diplomatskim sredstvima“) Srbija je jedna od kolevki evropske civilizacije. Srbija je jedan od temelja hrišćanskih i slobodarskih vrednosti. Današnje srpske vlasti hoće da preplivaju Atlantik. Ali udavili se se već u Lamanšu. I neka su. Srbija je dakle bez vlasti. Srbija ne postoji kao država. Poslednji je čas da se rodoljubi u Srbiji kako dolikuje postave prema toj činjenici i da se organizuju, kako bi sprečili da sa atlantskim davljenicima ne potone i cela Srbija. Vilijam Hejg je naredio, a Tadić i Ketrin Ešton su izvršili. Još jednu žrtvu Molohu, najspremnijem da guta baš srpske glave. I teritorije. I principe. A još se ni mastilo nije osušilo na Blerovom priznanju: ubedio sam Klintona; i ja bih to opet, sa zadovoljstvom! On bi, ali je i deci jasno da on to više nikada neće moći. Dokle će našom krvlju hraniti Moloha sa Blerovim likom? Dokle će izdavati Srbiju i ogromnu većinu čovečanstva, predvođenu Rusijom i Kinom, spremnu da nam pomogne? Ko još veruje u EU šarenu lažu, na putu ka kojoj treba da umru vojska, industrija, poljoprivreda i stotine hiljada Srba? Na putu ka kojoj Srbija treba da izgubi sve teritorije. I dušu. I da pod okriljem EU sedne za sto pregovora sa najokorelijim ubicama, teroristima i narkobosovima, navodnim rukovodiocima „države“ koju Tadić nikada neće priznati. Sa takvima se ne pregovara, čak i kada se države međusobno priznaju. A čin priznanja je između ostalog i preduslov da se sa rukovodiocima neke države uopšte može razgovarati. Sada se i iz aviona vidi kakva je uloga namenjena „evropskoj“ vladi Srbije – da legitimiše i amnestira zločine protiv Srbije. I zločine uopšte. Činjenica da Boris Tadić „nikada neće priznati nezavisnost Kosova“, više nema težinu veću od slične izjave bilo kog pojedinca. Ali je važna činjenica da srpski narod i istorija nikada ne mogu priznati posledice angloameričkih zločina i saučesništva srpskih izdajnika. Niko nema pravo da potpiše kapitulaciju. A najvažnije je da narod što pre progovori, a da se svi stručni ljudi odmah mobilišu da daju svoj doprinos opstanku i časti otadžbine! |