U Budvi održana Centralna proslava jubileja veka oslobođenja Boke i ujedinjenja - Gore glavu srpski narode, prošli su svi okupatori, pa će proći i ovi!

 Skup je održan u prepunoj sali Mediteranskog sportskog centra. Gore glavu srpski narode, gore glavu srpski narode Boke kotorske! Prošli su svi okupatori, pa će proći i ovi! Ničija nije gorela do zore!

Naša je obaveza da slobodu stečenu 1918. godine čuvamo, zarad žrtve naših velikih i slavnih predaka, ali i zarad napretka i sreće naših potomaka, poručeno je sinoć iz Budve, gdje je održana Centralna proslava jubileja – vijeka oslobođenja Boke i ujedinjenja.

Veličanstveni skup, pod motom „Pokoljenja djela sude“, održan je u prepunoj sali Mediteranskog sportskog centra, a organizator je bio „Srpski narod Boke“.

Proslava je počela tradicionalnom himnom Crne Gore „Onamo namo“, koju je napisao kralj Nikola.

Bulatović: Upamet se, braćo!

Prvi predsjednik Crne Gore od uvođenja višepartijskog sistema i nekadašnji savezni premijer Momir Bulatović istakao je da vijek državnog ujedinjenja Boke kotorske i Crne Gore sa Srbijom u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca predstavlja  veliki datum naše prošlosti.

–Prije četiri godine, kada smo obilježavali početak Velikog rata, prisjetili smo se da je tada moćno Austro-ugarsko carstvo vojno napalo malu i iscrpljenu Srbiju. Cilj nije bio da je pobijedi i osvoji. Poklič je bio „Srbija mora umrijeti“! Isto se odnosilo i na Crnu Goru, mada nije bilo rečeno. U istoriji modernog ratovanja teško je naći sličan primjer objave rata. Srbi nisu bili dobri kao robovi, već samo kao mrtvi, podsjetio je Bulatović.

Na naš ponos, istakao je on, kralj Nikola – car junaka se nije uplašio, već je stao uz bratsku Srbiju i Rusiju i objavio rat i Austro-ugarskoj i Njemačkoj.

–Nažalost, opšte ratne prilike su dovele do crnogorskog vojničkog poraza i odluke kralja Nikole da raspusti vojsku i napusti Crnu Goru. Te, 1916. godine, Crna Gora je kao država prestala da postoji. Austro-ugarska okupacija, potpomognuta španskom groznicom i velikom glađu i sirotinjom, pokazala je jasnu namjeru da carstvu treba prostor, ali bez lokalnog stanovništva. Dolazak srpske vojske u Crnu Goru, a posebnu u  Boku Kotorsku, nije dakle mogao biti čin uništenja Crne Gore, nego njene ponovne uspostave. Istina na novim osnovama. Kada bi malo razmislili i današnji crnogorski vlastodršci bi postali svjesni – da nije bilo 1. decembra 1918. godine, ne bi bilo ni majskog referenduma iz 2006. godine i tzv. obnove državne samostalnosti Crne Gore, kazao je Bulatović.

On je ukazao na ogromne žrtve koje je odnio Prvi svjetski rat.

–Često zamišljam Srbiju u kojoj su onih 1300 kaplara ostali živi, izrodili djecu i radovali se unucima. I Crnu Goru iz koje Austro-ugari nisu internirali u Mađarsku cvijet naših muških glava, kojima se nikada nije saznalo ni broja ni strva. Kamo te lijepe sreće. Sve te žrtve zaslužuju poštovanje i zahvalnost. Šta god mi trenutno mislili, one su ugrađene u naš životni kod. One nam donose iskonski strah od ljudske gluposti i odvratne sebičnosti. One treba da upozore kuda ove dvije strašne ljudske mane mogu dovesti. Svakoga, a posebno nas u Crnoj Gori. Zato, upamet se braćo, naglasio je Bulatović.

On je osudio zabranu ulaska u Crnoj Gori istaknutim srpskim intelektualcima.

–Na našu sveukupnu sramotu, desilo se i to “čudo neviđeno” – akademiku Matiji Bećkoviću i trojici srpskih intelektualaca, profesora univerziteta zabranjem je ulazak u Crnu Goru. To se ne može otćutati. To se ne smije prećutati. Protiv takve samovolje, čistog bezakonja i strašne neznavenosti svaki odgovoran čovjek mora da digne glas. Zato vas molim da ovu moju riječ shvatite kao krik protiv bezumlja koje je zaharalo u našem državnom vrhu, kazao je Bulatović.

Krivokapić: Boka se direktno ujedinila sa Srbijom

Skup je blagoslovio protojerej Srpske pravoslavne crkve, stavrofor Momčilo Krivokapić – arhijerejski namjesnik bokokotorski.

-Prije sto godina, svaki Bokelj od Debelog brijega do Spiča znao je da nije Crnogorac, a svaki je Crnogorac znao da je Srbin, naglasio je on.

Napomenuo je da „postoje oni koji mrze sve što je srpsko, negirajući činjenice, i pri tom stvaraju fantastične teorije kao što je ona da je Sima Milutinović Sarajlija zaludio Njegoša srpstvom i kosovskim mitom, a Njegoš sve Crnogorce ubijedio da su Srbi i da su potomci kosovskih junaka“.

Podsjetio je i da priznavanjem Kosova* i ulaskom u NATO Crna Gora postaje Montenegro, te da počinje vulgarna montenegrinizacija u svim sferama.

–Od reda ljudi ne znaju da Boka nikada nije bila Crna Gora, a da su Grbalj, Budva, Maine, Braići, Bečići i Paštrovići Boka Kotorska. Boka se ujedinila sa Srbijom direktno, a ne preko Podgoričke skupštine, naglasio je otac Momčilo i poručio:

„Gore glavu srpski narode, gore glavu srpski narode Boke kotorske! Prošli su svi okupatori, pa će proći i ovi! Ničija nije gorela do zore“.

Carević: Oslobodioci ne mogu biti okupatori

Predsjednik Odbora za proslavu 100 godina oslobođenja Budve Marko Bato Carević kazao je da je ponosan na obilježavanje najslavnijeg datuma naše istorije, kada je poslije gotovo pet stotina godina tuđinske vlasti izvojevana sloboda.

On je istakao da naši preci nijesu imali dilemu da li treba da se bore za slobodu.

-Podnijeli su u tom strašnom ratu Bokelji sa svojom braćomCrnogorcima i Srbijancima ogromne žrtve zajedno sa Hercegovcima, Krajišnicima, Sremcima, Ličanima, Banijcima, Kordunašima, Bačanima, Banaćanima, Slavoncima, Bosancima, Dalmatincima i drugima. Crna Gora je u Velikom ratu izgubila oko 40 000 ljudi, oko 10 odsto od cjelokupnog broja stanovnika. Ogromna je tožrtva za tako malu zemlju. Žrtve Srbije su bile gotovo nezamislive. Skoro 28 odsto od ukupnog stanovništva je stradalo u borbama, zločinima nad civilima, a zatim od gladi i opakih bolesti, naveo je Carević.

Prema njegovim riječima, Bokelji – Novljani, Kotorani, Rišnjani, Luštičani, Grbljani, Maini, Pobori, Brajići, Paštrovići, Krivošije– pravoslavci i katolici učestovali su u velikom broju u slavnoj borbi za slobodu.

–Boka Kotorska dala je svom narodu 1900 dobrovoljaca koji su se borili u redovima crnogorske i srbijanske vojske i drugih savezničkih armija, kazao je Carević, dodajući da djelo koje su za sobom ostavili – osvojena sloboda – stoji kao izvor svjetlosti i putokaz našoj i budućim generacijama.

Poginuli naši Bokelji, dodao je on, i svi drugi iz svih srpskih krajeva koji su život položili na oltar domovine, žrtvujući svoj život za život svog naroda i slobodne države podigli su sami sebi najljepši spomenik neprolazne slave koji su se urezali u sjećanje naroda zauvijek.

Uspomena na njih živi i živjeće mnogo više u pamćenju njihovog potomstva više nego bilo koji spomenik koji im je sazidan.

–Pravedno je, pošteno i ljudski da u ovakvim prilikama, povodom slavnih jubileja,  iskažemo počast koja im pripada i da pokažemo da ih se sjećamo. Predali su nam ovu zemlju slobodnu zahvaljujući njihovoj borbi i hrabrosti. Njihovo junačko srce odbranilo je ugled malog naroda, predviđenogod strane mračnih sila da bude uništen, a njegovo ime zatrto, kazao je Carević.

Zato, istakao je on, ne pristajemo i ne prihvatamo, opasnu tezu i agresivnu propagandu po kojoj su naši preci, koji su bili i najbrojnija grupa u jedinicama srpske vojske koja je oslobodila današnju Crnu Goru, zajedno sa crnogorskim komitama, okupatori Crne Gore i Boke.

–Boka je do 1918. godine, ne voljom svojih građana, već snagom okupacije i voljom velikih sila, bila sastavni dio Austrougarske, pa su naši preci koji su na Mitrovdan 1918. godine, umaršilali u ovaj drevni grad, donoseći slobodu stali u stroj neumrlih srpskih vitezova od Kosova pa do današnjih dana. Zbog svega toga, želim da sa ove proslave, pozovem sve one koji nas duboko vrijeđaju sa proglašavanjem naših predaka za okupatore vlastite zemlje, da prestanu sa takvim ponašanjem, jer se na taj način samo unosi još jedna nova linija podjele u ionako već teško izbrazdano narodno biće. Mi poštujemo njih i njihove pretke i tražimo da oni urade isto kada smo mi u pitanju, poručio je Carević.

Vjerujem, dodao je on, da smo svi naučili veliku lekciju da je sreća i radost čovjekova mnogo više u slobodi nego u bilo čemu drugom.

–Naša je obaveza da tu slobodu čuvamo, zarad žrtve naših velikih i slavnih predaka i zarad napretka i sreće naših potomaka, kazao je Carević i zaključio: „Neka živi naša vjekovna zaštitnica Rusija i naši saveznici! Neka živi naša Boka Kotorska! Živjele naše Crna Gora i Srbija! Živjela sloboda. Neka je vječan srpski narod!“

Linta: Vječna slava ujediniteljima

-Ovaj veličanstveni skup pokazuje da su besmrtne i neprolazne vrijednosti koje su krasile naš narod kroz vjekove, a u centru kojih je uvijek bila sloboda, istakao je predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu u Skupštini Srbije Miodrag Linta.

On je naglasio da oko pitanja slobode sa Srbima nikada nije bilo pogađanja, nije bilo kompromisa, „jer smo se za nju žrtvovali kao rijetko koji narod“.

-Vi ste potomci onih koji su na pleća oborili veliku okupatorsku silu, koji su pobjedonosno umarširali u svoja sela i gradove. Bokelji, vaši preci, njih 1900 dobrovoljaca bili su elitni dio velike srpske vojske, i oni, oslobodici, ratnici- pobjednici ušli u ovaj grad koji je večeras centar celog srpstva, istakao je Linta.

Podsjetio je i da je srpska vojska prije 100 godina oslobodila i one „koji su nam se predstavljali kao braća, a koji su samo čekali povoljan trenutak da naprave genocid nad našim narodom, kao što su to uradili tokom Drugog svjetskog rata, posebno za vrijeme NDH“.

–Braćo Srbi, budite ponosi na vaše pretke! Nemojte nikada da zaboravite činjenicu: ideje oslobođenja i ujedinjenja su vječne. Onaj koji žali za okupatorom, taj teško može biti Bokelj, Crnogorac, Hercegovac, teško može biti Srbin. Budite istrajni na svom putu, izdržite i prebrodite sva iskušenja! Dosta je bilo nesloge među Srbima, mnogo nas je koštala. Budimo jedinstveni kao što je bila najveća i najbolja generacija onih velikana iz 1918. godine. Neka je svječna slava našim precima osloboditeljima i ujediniteljima! Neka vječno živi narod Crne gore i Boke, poručio je Linta.

Antić: Protiv proslave samo kvislinzi

Drago mi je što je konačno došlo vrijeme da se srpski narod Crne Gore, srpski narod Boke Kotorske uputi ka slobodi i ka demokratiji, poručio je putem video obraćanja jedan od četvorice srpskih intelektualaca kojima je zabranjen ulazak u Crnu Goru dr Čedomir Antić.

–Sila je utočište slabog, a Đukanović ne bi ovaj progon prema svima nama primenjivao da ne vidi da mu prijeti politički kraj. Uvjeren sam da ova stogodišnjica našeg oslobođenja i ujedinjenja ponovo svjedoči o velikim težnjama našeg naroda i ponovo svjedoči o njegovoj istorijskoj pobjedi. To što režim Đukanovića nastoji da promijeni istoriju, što je nemoguće, govori o tome na kojoj bi strani on i njegove pristalice bile 1914. i 1941. godine. On istorijski jeste poražen, a da li će biti poražen u budućnosti je pitanje koje se odnosi na budućnost čitavog našeg naroda, naglasio je Antić.

Napominje da oni nijesu izgradili novu crnogorsku naciju, jer znaju da, kada bi je izgradili demokratski, morali bi da je izgrade u bratstvu sa Srbima i Srbijom, a ne negirajući ih.

–Oni nijesu uspjeli ni u čemu drugom, osim da budu privezak i sluge moćnih i silnih na ovome svijetu. Upravo zato, u borbi za vaša nacionalna prava, u borbi za ravnopravnost srpskog naroda, u bori za jednu činjenicu – da je Crna Gora makar i srpska – vi imate sva prava da se pobunite, imate sva prava da izborite ravnopravnost sa drugim narodima. Želim vam srećnu stogodišnjicu oslobođenja i ujedinjenja, želim svima nama više sreće u ovom veku, i nadam se da ćemo se uskoro videti kada dođe sloboda, kada dođe demokratija i Srbin više ne bude rob, poručio je Antić.

Raković: Srbi su preživeli sve okupacije, pa će i Milovu

Putem video linka obratio se i istoričar Aleksandar Raković, kojem je takođe zabranjeno da uđe u Crnu Goru.

–Srpski narode srpske Boke i srpski narode srpske Crne Gore. Režim Đukanović-Marković pokušao je da nam zabrani da vam se obratimo na velikim svečanostima povodom srpskog oslobođenja i ujedinjenja. Kao što vidite, režim u tome nije uspio. Budimo strpljivi. Mi smo svi kao narod pregurali u bilo kojoj srpskoj zemlji i okupacije koje su trajale predugo i okupacije koje su trajale kratko. I ovaj pokušaj okupacije identiteta u Crnoj Gori i srpske Crne Gore neće biti vječan. Moja osnovna poruka je – ujedinićemo srpske zemlje i oslobodićemo srpsko more, poručio je Raković.

U bogatom kulturno-umjetničkom programu učestvovali su Ivana Žigon, Danica Crnogorčević, Vuk Kostić, Lazar Nikolić, Andrijana Rudić, hor Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo“, Pjevačko društvo „Grbalj„, Dječki hor škole za vjeronauku parohije Mainsko-brajićke, kao i a kapela sastav Srbski pravoslavni pojci.

Oni su izveli atraktivan program autentičnih pjesama koje potiču iz Prvog svjetskog rata i perioda neposredno nakon njega, kao i set izvorni pjesama iz Crne Gore i Srbije. Njihovi nastupi praćeni su burnim aplauzima.

Posebno emotivan bio je nastup grupe Kosovski božuri, koji je propraćen ovacijama.

Program su vodili poznata novinarka iz Srbije Jovana Guzijan i popularni glumac Slaviša Čurović.

Skup je završen pjesmom „Marš na Drinu“, jednom od najljepših pjesama iz Prvog svjetskog rata.

Obilježavanje vijeka oslobođenja se nastavlja 9. novembra u Kotoru svečanom akademijom, a program se završava se 11. novembra u Grblju gdje će u manastiru Podlastva biti sveta arhijerejska liturgija i parastos poginulima u ratovima 1912 – 1913. i svjetskom ratu 1914 – 1918.

(IN4S)