Hronika | |||
Staro Gracko: Parastosom pred spomen-pločom postradalih 14 srpskih žetelaca obeleženo dve decenije od ovog još nekažnjenog zločina |
utorak, 23. jul 2019. | |
Danas je u selu Staro Gracko kod Lipljana obeleženo 20 godina od ubistva 14 srpskih žetelaca. “Obeležavanje spomena njihovog stradanja nije samo trenutak kada ćemo ih žaliti i oplakivati, već je prilika da obnovimo svoj kosovski zavet”, poručio je u svojoj besedi Episkop Raško-prizrenski Teodosije koji je služio parastos postradalim žeteocima u centru sela, kod spomen ploče zajedno sa parohom lipljanskim protojerejem-stavroforom Srđanom Stankovićem i sveštenstvom.
“Obeležavanje spomena njihovog stradanja nije samo trenutak kada ćemo ih žaliti i oplakivati, već je prilika da obnovimo svoj kosovski zavet i obavezu da nećemo svoje davati tuđinu, da nećemo spuštati svoju glavu pred nepravdom, lažima i pretnjama. Krv mučenika uvek je bila seme hrišćana kroz vekove. Tamo gde su hrišćani najviše stradali, pravda i istina Božija, pre ili kasnije, pobedile su prolaznu silu ovoga sveta”, poručio je Vladika Teodosije. Nakon parastosa i polaganja venaca, okupljenima su se obratili zamenik direktora Kancelarije za KiM Petar Petković i gradonačelnik Gračanice Srđan Popović. “Od ovog strašnog zločina zlatno klasje u Starom Gracku rađa pšenicu boje krvi i tako će biti sve dok ne budu privedeni licu pravde svi oni koji su počinili ovaj zločin, bilo da je reč o nalogodavcima ili ubicama. Ovaj zločin predstavlja neizbrisivu mrlju na obrazu međunarodne zajednice koja do današnjeg dana nije ništa učinila da se on rasvetli. Od njih smo pre 20 godina čuli kako će prevrnuti svaki kamen i pronaći ubice, od toga je ostalo samo golo obećanje”, kazao je Petković. “Prošlo je dvadeset predugih godina od strašnog zločina, a svi mi zajedno još čekamo pravdu i nikada ne smemo i nećemo odustati od nje. To je najvažnije poruka, to je snažno osećanje, to je pogled u normalniju budućnost svih nas”, rekao je gradonačelnik Gračanice. Na parastosu je pročitano pismo Njegove Svetosti Patrijarha Irineja koji iz opravdanog razloga nije mogao da prisustvuje parastosu, kao i pismo ministra za zajednice i povratak u ostavci Dalibora Jevtića. Pored članova porodica stradalih, parastosu su prisustvovali i preostali Srbi u Starom Gracku i predstavnici lokalnih srpskih institucija na Kosovu i Metohiji.
Pre dve decenije, na današnji dan, tokom žetve na svojim njivama ubijeni su Milovan Jovanović, Jovica i Rade Živić, Andrija Odalović, Slobodan, Mile, Novica i Momir Janićijević, Stanimir i Boško Đekić, Saša i Ljubiša Cvejić, Nikola Stojanović i Miodrag Tepsić. Specijalno tužilaštvo u Prištini u maju 2017. godine obustavilo je istragu o ovom zločinu. U Starom Gracku danas živi oko 200 Srba, a pre 1999. godine bilo ih je više od 500. Beseda episkopa raško-prizrenskog Teodosija Okupili smo se danas ovde u mučeničkom Starom Gracku da bismo molitveno obeležili dvadesetu godišnjicu od mučkog ubistva 14.oro Srba, meštana ovog sela. Tog 23. jula 1999. godine i pored prisustva međunarodne vojne i civilne misije na Kosovu i Metohiji, pripadnici tzv. OVK streljali su na polju i potom masakrirali ove novomučenike samo zato što su bili pravoslavni Srbi. Izašli su da požanju svoje žito na njive, a Gospod ih je primio kao nevine žrtve u žitnice Gospodnje zajedno sa brojnim mučenicima i novomučenicima koji su krvlju posvedočili svoju vernost Bogu i svetosavskom rodu. Najmlađi među njima Novica Janićijević imao je samo 17 godina. Svake godine se redovno ovde molitveno okupljamo i podsetimo se da za ovaj mučki zločin do sada niko nije odgovarao. „Specijalno tužilaštvo u Prištini“je maja 2017. godine čak obustavilo istragu povodom ovog nezapamćenog zločina tobože zbog nedostatka dokaza iako je poznato britanski KFOR izvršio detaljnu istragu, identifikovao počinioce i svoje rezultate istrage predao misiji UN gde im se navodno gubi trag. Možemo samo da postavimo pitanje kome je stalo da se počinioci ovog kukavičkog nedela poštede suda i zašto, evo već 20. godina njihova nevina krv vapije iz ove plodne kosovske zemlje tražeći pravdu. Počiniocima ovog zločina kao da nije bilo dovoljno što su pobili nevine ljude, već su nekoliko godina kasnije minirali groblje na kome su sahranjeni, a potom i brutalno porušili ovu spomen ploču na kojoj su ispisana njihova imena. Ovo nije ni prvi ni poslednji slučaj da se oni kojima savest nije mirna pokušavaju obračunati i sa pokojnicima iako njihov spomen i dalje živi i živeće, a sud Božiji neće ostaviti bez odgovora one koji misle da se zločin zločinom može sakriti.
Ipak, ostajemo u nadi da savest velikih moćnika u svetu nije sasvim ugasla i da će možda novi specijalni sud za zločine OVK konačno rasvetliti ovaj i brojne druge nerešene posleratne zločine nad Srbima koji su počinjeni ne u ratu, već u vreme međunarodno garantovanog mira. Iako to ne bi vratilo naše postradale žeteoce svojim porodicama kojima tako mnogo nedostaju, barem bi im pravda ublažila njihov bol i svima drugima pokazala da se ne može graditi društvo na nepravdi i skrivanju zločina. Kao hrišćani i deca Svetog Save duboko znamo i verujemo da su naši novomučenici Starog Gracka, zajedno sa o. Haritonom i o. Stefanom i brojnim drugim nevinim žrtvama kojima čak ni kosti nisu pronađene živi u Hristu i živeće večno. Obeležavanje spomena njihovog stradanja zato nije samo trenutak kada ćemo ih ponovo ožaliti, već kada ćemo uzveličati Gospoda koji se tako čudesno proslavio u svojim svetim mučenicima, ali i prilika da obnovimo svoj kosovski zavet i obavezu da nećemo svoje davati tuđinu i da nećemo spuštati svoju glavu pred nepravdom, lažima i pretnjama. Krv mučenička uvek je bila seme hrišćana kroz vekove i tamo gde su hrišćani najviše stradali pravda i istina Božija pre ili kasnije pobedili su prolaznu silu ovoga sveta. Ovi sveti prostori dali su mnogo takvim mučenika, od Sv. Flora i Lavra koji ovde nedaleko postradaše u trećem veku, do brojnih mučenika osmanskog vremena, a posebno novoproslavljenih mučenika Sv. Bosiljke, Sv. Grigorija monaha i Vasilija pekara i drugih, znanih i neznanih koji zajedno sa kosovskim junacima čijim kostima su posejane kosovske njive predstavljaju zalog novog života i koji žive u naručju Božijem i mole se za nas. Zato im pevamo „Večan spomen“jer oni koji u Hristu umreše, večno će živeti u njemu. Bog da im podari večni spomen, rajska naselja među svetima, a oni da se mole za nas da ustrajemo u očuvanju onoga što su nam naši sveti preci ostavili u zavet. (Eparhija raško-prizrenska i kosovsko-metohijska) |