Hronika | |||
Politika: Vojvodini preti da postane agrarna pustinja |
utorak, 10. decembar 2019. | |
Novi Sad – Nekada su Vojvodinu označavali kao „žitnicu Evrope”, ali ako se ne zaustavi trend pada organske materije (humusa) u zemljištu, ona može da postane „agrarna pustinja”, upozoravaju stručnjaci Instituta za ratarstvo i povrtarstvo i odeljenja prirodnih nauka Matice srpske, koji su juče, povodom Svetskog dana zemljišta, razgovarali o različitim aspektima ovog problema na naučnom skupu „Ekološki značaj organske materije u zemljištu”. Pre pedesetak godina, Vojvodina je imala većinu obradivog zemljišta s visokim sadržajem humusa (između četiri i šest odsto), a sada tako kvalitetnog zemljišta ima tek 0,5 odsto obradivih površina, navela je dr Jordana Ninkov s Instituta za ratarstvo i povrtarstvo. A sve ispod jedan odsto smatra se, objašnjava, ogoljenim zemljištem kome su potrebne subvencije i druge mere.
Danas na polovini oranica u Vojvodini postoji, prema njenim rečima, srednji raspon sadržaja humusa (tri do pet odsto), a druga polovina ima niski sadržaj (jedan do tri odsto). „Gubimo tu organsku materiju iz zemljišta, a problem broj jedan jeste nedostatak stočnog fonda, to jest nemamo potrebne količine organskog stajnika. Osim toga, imamo još neke neadekvatne ekološke prakse, kao što je spaljivanje žetvenih ostataka, erozija zemljišta i slično”, kazala je dr Ninkov. Negativni uticaj imaju i klimatske promene. Dr Vladimir Đurđević, profesor Fizičkog fakulteta u Beogradu, kaže da postoji niz takvih negativnih uticaja jer se prinos smanjuje zbog suša i čestih problema s olujama i gradom, kao i s bolestima i štetočinama. „Kako se klima i klimatske zone pomeraju zbog globalnog zagrevanja, tako s njima dolaze i neke nove bolesti i štetočine koje su postale češće u našoj oblasti, obuhvataju veće površine, kvalitet roda. Posebno je problematično u voćarstvu i povrtarstvu zato što, pri visokim temperaturama i jakom sunčevom zračenju, često dolazi do smanjenja kvaliteta ploda, koji onda ne može na tržištu da postigne cenu. Kad je 2012. bila jedna od najjačih suša u našoj zemlji ikad, poljoprivreda je izgubila skoro dve milijarde dolara, i to je najkonkretniji mogući primer kako poljoprivreda trpi klimatske promene”, naveo je dr Đurđević. Stručnjaci navode da se mora raditi na povećanju stočnog fonda, ali da postoje i alternativne tehnike za bolje zemljište: redukovana obrada, organska poljoprivreda, zelenišno đubrenje, uspostavljanje vetrozaštitnih pojaseva, primena organskog materijala iz industrije hrane... „Poljoprivredno zemljište je neobnovljiv, doduše, smatra se i neistrošiv resurs. Međutim, u poslednje vreme imamo tendencije koje govore u pravcu degradiranja zemljišta”, kaže docent Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu dr Dragan Milić, koji je i posebni savetnik ministra poljoprivrede. Problem broj jedan jeste nedostatak stočnog fonda, to jest nemamo potrebne količine organskog stajnika, zatim spaljivanje žetvenih ostataka, erozija, promena klime Njegov savet je da se urede svi propisi, podrže sve mere i akcije koje će prvo zaustaviti degradirajuće procese, očuvati i konačno unaprediti poljoprivrednu proizvodnju. „Moramo težiti konceptu održive poljoprivrede, a ne poljoprivrede, koja je intenzivirana u pravcu narušavanja prirodnih resursa i bogatstava. U tom smislu, pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu podržava svake godine analizu plodnosti zemljišta i ta praksa i mera teče još od 2002. godine, a rade je naše poljoprivredne stanice. Iza toga, trebalo bi da se taj proces unapredi tako što će se svi ti rezultati sumirati i krenuti u preporuke i podsticajne mere za očuvanje poljoprivrednog zemljišta”, rekao je dr Milić. Prema njegovim rečima, Ministarstvo poljoprivrede radi na izradi novog zakona o poljoprivrednom zemljištu kojim će ova pitanja posebno biti uređena, kao i na zakonu o komasaciji, kojim će pitanja ukrupnjavanja i uređivanja zemljišnih teritorija biti efikasnije rešena. Govoreći o problemu stočnog fonda, naveo je da je tačno da dve trećine poljoprivredne proizvodnje potiče od biljne proizvodnje, a svega trećina od stočarske. „Poznate su tendencije poslednjih godina o opadanju broja grla stoke, što čini nepovoljan odnos između stočarske i ratarske proizvodnje, samim tim i stvaranja stajnjaka, kao jednog od načina da se očuva i obnovi organska materija. U tom smislu, postoje razne mere za podsticaj stočarske proizvodnje, međutim, to još nije dovoljno”, kaže ovaj stručnjak u oblasti poljoprivrede. (Politika) |