Hronika | |||
Politika: Ankara u šopingu po Balkanu |
ponedeljak, 24. januar 2011. | |
Turci investiraju u strateške sektore s ciljem da povećaju privredni i politički uticaj Još 2001. godine je Ahmet Davutoglu, ministar spoljnih poslova Turske, napisao dokument naziva Strateška dubina u kome su naznačene globalne ambicije Ankare tako da se turska geopolitička pozicija mora sagledati kao sredstvo postepenog otvaranja prema svetu i preobraženja regionalnog i globalnog uticaja. Turska je kako evropska, tako i azijska, balkanska i kavkaska, srednjoistočna i mediteranska država”. Ankara ima značajnu finansijsku moć a, prema podacima Svetske banke, turska ekonomija se nalazi na 17. mestu u svetu, sa bruto domaćim proizvodom (BDP) od gotovo 465,6 milijardi evra. Turska je već investirala milione evra širom Balkana većinom se koncentrišući na telekomunikacije, transportnu infrastrukturu i sektor bankarstva. Tokom prve zvanične posete Prištini, novembra ove godine, turski premijer Tajip Erdogan je naglasio da su turske kompanije sve više uključene u transportne projekte i u sektor telekomunikacija na Kosovu, dodavši da je Turska spremna da preduzme dalje korake ka osiguranju„ stabilnosti regiona i Balkana”. „Turska je definitivno zainteresovana da investira u strateške sektore na Balkanu, kao što su telekomunikacije i aerodromi. Ovo je deo njihove privredne strategije, s ciljem dominiranja ključnim privrednim sektorima na Balkanu”, kaže Fadi Hakura, stručnjak za tursku kandidaturu za pristup EU i član londonskog instituta Chatham House. Ankara je već ostvarila ključne kupovine širom regiona. Turska firma „Limak” je dobila ugovor za upravljanje Međunarodnim aerodromom u Prištini, u periodu od 20 godina, a turske kompanije sada žele da kupe ključne udele u privatizaciji dve najveće javne kompanije u Prištini Energetskoj korporaciji Kosova i Pošti i telekomunikacijama Kosova. Dok su Makedonija i Bugarska privukle značajno interesovanje investitora iz Turske pre 2000, više od polovine turskih investicija u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu i Srbiji su ostvarene nakon 2005. Prema Ministarstvu finansija Turske, mesto za najvažnije direktne turske investicije na Balkanu je Bosna i Hercegovina. Poslednja na spisku želja je Srbija. Bez obzira na nizak nivo investicija iz Ankare, turski zvaničnici ipak naglašavaju da je Srbija za istadržava od ključne važnosti na Balkanu. Suha Umar, koji je doseptembra 2010. godine bio turski ambasador u Srbiji, objašnjava da je Beograd ključ sigurnosti celog regiona. „Ako želimo mir i stabilnost, do njih nećemo doći ako ih Srbija ne bude istinski želela. Ako želimo praviti probleme, biće nam veoma teško da ih napravimo bez Srbije. Zbog toga je Srbija ključna zemlja i Turska je to prepoznala”, kaže on. Ankara i Beograd su potpisali Sporazum o slobodnoj trgovini, koji je postao pravosnažan septembra 2010. godine, otvarajući Srbiju za turske investicije i utirući put za bezvizna putovanja državljana obe zemlje. Ankara je izabrala da ostvari značajne investicije u nemirnom, većinski muslimanskom Sandžaku, čiji mnogi stanovnici imaju rođake u Turskoj, budući da su mnogi emigrirali u Tursku tokom Balkanskih ratova kako je Otomansko carstvo počelo da slabi. To je uznemirilo neke nemuslimane u Srbiji. Profesor Darko Tanasković, stručnjak iz oblasti orijentalnih studija na Univerzitetu u Beogradu, te svojevremeno ambasador Srbije u Ankari, kaže da su turski interesi u Srbiji nesumnjivo promuslimanski. „Srbija nije povlašćen partner Turske u ovom regionu. Ta pozicija je rezervirana za BiH i Albaniju, kao i za muslimanske zajednice u ostalim državama Balkana, koje predstavljaju stalnu bazu i izvor regionalnog turskog uticaja”, kaže on. Ilir Deda, bivši izvršni direktor Kosovskog instituta za strateška istraživanja i razvoj KIPRED, u ponovnom postavljanju Turske u ulogu ključnog igrača na Kosovu, vidi još problema. „Francuske i nemačke kompanije napuštaju zemlju, dok se osnovna sredstva Kosova daju Turcima”, kaže Deda. „Dakle, prvo pitanje, koje se nameće iz navedenih okolnosti, jeste: kojim smerom će krenuti Kosovo? Da li će ići pravo u Aziju, ili u Evropu?” Abdula Hamiti, šef odseka za orijentalne studije na Univerzitetu u Prištini, ne slaže se sa Dedom, kroz tvrdnju da slobodno tržište ne poznaje ideologiju ili politiku. On misli da se na zbližavanje sa Turskom ne bi trebalo gledati kao na korak dalje od Evrope, zato što je jedan od ključnih ciljeva Ankare takođe pridruživanje EU. On upozorava da sve dok Turska ima ogromnu ekonomsku moć, Kosovo se ne bi trebalo plašiti velikog nivoa investicija turskih kompanija. Hakura, iz instituta Chatham House, veruje da je, i pored visokog nivoa investicija, te verskih i kulturoloških veza sa BiH, Albanijom i Kosovom, Turska više zainteresovana za šira tržišta, kao što su Rumunija i Bugarska. „Rumunija je najveći trgovinski partner Turske na Balkanu. BiH i Kosovo su veoma, veoma mala tržišta za turske izvoznike”, kaže on i objašnjava da su glavne turske investicije fokusirane na Srednji istok. „Sve ukupna trgovina sa Srednjim istokom iznosi 23,4 milijarde evra što je mnogo više nego sve zemlje Balkana”. Hakura se slaže da Turska želi da bude veliki igrač na Balkanu, ali naglašava da EU jeste i da će ostati najveći privredni igrač u regionu. „Proces integracije u EU je još uvek najveći prioritet za Balkan. Ovo su politička i privredna ograničenja koja će onemogućiti Turskoj da postane vodeći investitor u regionu”, kaže Hakura. Turska je podnela svoju prvu prijavu za prijem u EU članstvo 1987. godine. Pokušaji Ankare da se pridruži Uniji su stalno odbijale neke od država članica EU, navodeći razne razloge, a proces je trenutno u stanju mirovanja. Dok jedni tvrde da su interesi Turske na Balkanu i u drugim područjima odraz nastojanja Ankare da stvori alternativu EU članstvu, drugi veruju da Turska, jednostavno, produbljuje postojeće veze u regionu. Lumir Abdixiku, izvršni direktor Instituta za razvojno istraživanje u Prištini, veruje da Ankara podupire svoje postojeće interese u regionu. On naglašava da turske kompanije izvoze značajne količine dobara u region većinom zbog toga što su dobro upućeni u lokalnu privrednu situaciju. Abdixiku naglašava da su jeftiniji turski proizvodi, dostupni na Balkanu već duže vreme, te da su veoma popularni kod lokalnih kupaca zbog toga što su pristupačniji. Balkanske države predstavljaju tržišta u nastajanju, koja nude mnoge mogućnosti, a Turska je trenutno u dobroj situaciji (dato iskoristi)”. On kaže da je pad grčkih investicija u regionu omogućio Turskoj da uđe na tržište, dok se Atina bori da otplati dugove nakon globalnog ekonomskog pada. Dok turski privredni i politički uticaj, bez sumnje, raste širom Balkana, članstvo u EU predstavlja centralni cilj za sve. Izveštaj koji je, novembra 2010, objavila Evropska inicijativa za stabilnost, nezavisni i neprofitni institut za istraživanja, poredi odnose između Turske i EU sa katoličkim brakom. To znači da razvod ne dolazi u obzir. Autori izveštaja predviđaju da, čak i ako Turska ne bude pridružena EU u sledećih 10 godina, proces pridruživanja će se i dalje nastaviti. Jedino pitanje koje ostaje otvoreno jeste da li će ovaj par tada biti sretan, ili ne. Dok se balkanske države prilagođavaju, ili pripremaju za članstvo u EU, isto pitanje bi se moglo postaviti obnovljenim odnosima Turske i njenih bivših otomanskih teritorija. Turski izvoz na Balkanu Prema podacima Turskog biroa za statistiku, ukupni obim izvoza iz Turske u zemlje Balkana, uključujući Grčku, Rumuniju, Bugarsku, Albaniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Makedoniju, Crnu Goru i Srbiju, u 2008. godini procenjuje se na oko 8,17 milijardi evra. Nakon globalne ekonomske krize, ukupan izvoz u navedene zemlje je, u prošloj godini, pao na nešto više od 5,22 milijarde evra. U prvoj polovini 2010. godine, Turska je izvezla u zemlje Balkana proizvode u vrednosti od 2,57 milijardi evra. Autori: Lavdim Hamidi, Aleksandra Stanković (Politika) |