Početna strana > Hronika > Miroslav Lazanski: Srbi u Sibiru
Hronika

Miroslav Lazanski: Srbi u Sibiru

PDF Štampa El. pošta
subota, 19. novembar 2011.

Među Srbima na Kosovu aktuelan je vic: „Nas i Rusa 140.022.000”

Jedan od novijih viceva među Albancima na Kosovu glasi ovako: Jednog jutra u nekom zabačenom selu između Đakovice i Prizrena hodžu budi žena: „Zamisli, konačno je stigla struja, imamo i grejanje, a napolju kamion odnosi smeće!” Hodža odmah ustaje i kaže ženi:„Do đavola, brzo mi donesi pušku, Srbija se vratila”.

No, među Srbima na Kosovu aktuelan je vic druge vrste: „Nas i Rusa 140.022.000”. Onih 22.000 verovatno su svi oni koji su zatražili rusko državljanstvo. Što bi značilo da su Srbi sa severa Kosova za evropske integracije, ako prihvate da budu ruska enklava na severu Kosova. Nešto kao oblast Kalinjingrada koja nije fizički povezana sa majčicom Rusijom, ali jeste teritorija Rusije. Pre Drugog svetskog rata to područje se zvalo Istočna Pruska sa glavnim gradom Kenigsbergom i tu su živeli Nemci, odnosno Prusi, koji su pred nadiranjem Crvene armije pobegli u Nemačku. I sada je oblast koju su Prusi nekada nastanjivali Rusija. Nema Prusa ima Rusa.

Kako Srbe na Zapadu oduvek gledaju i doživljavaju kao ruske Pruse - znate ono dobri su vojnici, em su pravoslavci, em oduvek su voleli Ruse, pa je Rusija stala uz Srbiju u Prvom svetskom ratu, pa su vojnici Crvene armije ginuli u borbama za oslobođenje Beograda od nacista, pa Rusi nas nikada nisu bombardovali, a neki drugi jesu i to više puta - teoretski je sasvim moguće da sever Kosova postane još jedna ruska enklava. Jer, i po Ustavu SFRJ iz 1974. godine narodi Jugoslavije imaju pravo na samoodređenje do otcepljenja, ali ne i narodnosti. Naime, pravo na napuštanje Jugoslavije pomenuto je samo u preambuli Ustava SFRJ iz 1974, pa čak i tamo u jednoj opštoj formulaciji koja se ne odnosi na republike već na narode. Čak je i Badinterova komisija 1991. godine dala mišljenje da autonomne republike SFRJ nemaju pravo na sopstvenu državu. Kako su Srbi na severu Kosova narod, a ne narodnost, onda oni imaju i po Badinteru pravo da se otcepe od Kosova. Hoće li se pripojiti Srbiji ili Rusiji, naravno, njihov je izbor. Svaka ptica svome jatu leti. Srpski, ili ruski Komonvelt?

Član 1. oba međunarodna pakta o ljudskim pravima od 16. decembra 1966. godine glasi: „Svi narodi imaju pravo na samoopredeljenje. Oni slobodno odlučuju o svom političkom statusu i u slobodi oblikuju svoj ekonomski, socijalni i kulturni razvoj”. Ko je onda na Kosovu narod koji treba da odlučuje o sebi? Da li su to svi stanovnici južne srpske pokrajine? Ili samo albanski stanovnici Kosova? Šta se dešava ako stanovništvo neke oblasti posle nekog vremena želi da promeni svoju državnu pripadnost? Da li se tada povlače i nove državne granice?

Kosovo je i dalje nesigurno područje za Srbe, Kosovo je tragičan momenat savremene istorije, povratak srpskih izbeglica nije čak ni simboličan jer većina Albanaca nije spremna da ga prihvati. Kosovo je klasičan primer neuspešnog eksperimenta međunarodne kontrole jedne oblasti. No, i pored svega toga, službeni Vašington i dalje insistira na „teritorijalnoj celovitosti države Kosovo”. Zapravo, Amerika ima dugu i sumornu tradiciju da sve ulaže u svoju trenutnu opsesiju, jer Kosovo je očito balkanska opsesija Amerike, ne zamarajući se razmišljanjima šta se sve može desiti kasnije. Istorijski primeri ove tendencije su oživljavanje i podržavanje sicilijanske mafije kako bi se borila protiv Musolinija, snabdevanje i pomaganje mudžahedina u Avganistanu protiv Sovjeta, podržavanje ekstremnih desničarskih grupa u Nikaragvi i Hondurasu. Tokom rata 1999. razne grupe OVK prihvatile su sa zahvalnošću sve što su im CIA i SAS dali, a sada se bore ne samo za svoju etničku skupinu, već i za svoje bankarske račune.

Srbi na Kosovu kao da su izgubili poverenje u sve one koji bi trebalo da im garantuju zaštitu, 11 godina od Kumanovskog sporazuma nasilje protiv njih ne prestaje. Posledica svega toga i jeste zahtev oko 22.000 Srba sa Kosova da dobiju rusko državljanstvo. Dakle, ako sever Kosova ne postane ruska enklava na Balkanu, druga je mogućnost da se svi Srbi iz tog područja isele u Rusiju. Kada smo već 2002. godine tajno u Rusiju izvezli više od 50 kg obogaćenog uranijuma iz Vinče, a celu tu noćnu operaciju nadgledali su Amerikanci, tako možemo i sada da organizujemo vazdušni most do Rusije za sve Srbe koji to žele. Rusi će poslati avione, Amerikanci će platiti gorivo i dnevnice, Turci će izgraditi kuće za Srbe u Rusiji, a to će Turcima platiti Nemci jer imaju pare. I svi će biti zadovoljni.

Osim Kineza. Naime, neki Rusi predlažu da se Srbi sa severa Kosova nasele istočno od Urala, dakle u Sibir. A to je područje gde su nekada vladali kineski carevi. Ako se Srbi dosele u Sibir, eto ruskih Prusa u tom području. A Srbi sa severa Kosova biće verovatno ponosni, eto njih između Rusa i Kineza. Šta to znači za državu Srbiju od 7,1 milion stanovnika druga je priča. Autoritet države, etika vlasti, kriza države kao garanta budućnosti kosovskih Srba, takođe, posebna je priča.

Jedno je sigurno, budućnost kosovskih Srba ne daje više smisao njihovoj sadašnjosti...

(Politika)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner