Hronika | |||
Mihailo Medenica: Srpstvo je moja parada ponosa! |
nedelja, 19. septembar 2021. | |
Ponos je kad se nebo dograbi za Prokletije, zastane da se odmori i nagleda Božije milosti. Gleda nebo i ćuti.
Iznova svakoga jutra otkad je veka, a opet se nagledati ne može, a i kako bi..? Malo je očinjeg vida, kratak je život, kuso je i nebo da se nagleda porte gospodnje… Ponos je kad ucveta i zamiriše Prizren, uzbereš ga i okitiš jelek, a on samo niče… Kolko da uzbereš tri put više nikne, sve jače i lepše zamiriše, sav se crveni, plavi i beli… Ponos je kad u šake zahvatiš čitavu Bistricu, pljusneš je onako preko lica, otvorenih očiju, a kapi se dohvate o trepavice ko ono deca o najniže grane duda… Šam- duda, eno ga ponos vekuje kraj posestrime pećke svetinje. Jedno- drugo ispovede i pričeste, ponos je to! Ponos je kad ništa u mrklome mraku ne vidiš a sve znaš gde je. Ne vidi se to očima, ne svojim, predačkim i potomačkim. Ponosnu su mi Simonidu oslepeli da mi progledamo… Ponos je to! Stotinu puta da mi spale i ruše Samodrežu- kostima i mesom svojim ću je podići iznova… Ponos je to! Gde su mi drob razdrobili- Orahovcem sam previo… Gde su mi glavu odsekli- Hoču sam stavio na ramena… Gde su mi noge prebili- Paštrikom i Koritnikom prohodah… Ponos je to! Poljubim Bajgoru pa odlomim parče, umočim u Drenicu, prekrstim se i progutam…ponos je to! Sretoh Kosovo Polje, pošlo sa buklijom pred Šumadiju i svatove, i ja sa njim. Ponos je to! Evo devera sa Malog Zejtilnika, kumova iz Kravice, staroga svata iz Prebilovca, barjaktara iz Gline, evo Studenica povela kolo, eto se Manasija i Ravanica utrkuju ko će do nje… Ponos je to! Evo me istrgoh bor s Tare pa ko ono šećernu vunu namotao neba više Cera. Ponos je to! Otpiću Drine da nazdravim s Kajmakčalanom- ponos je to! Još je dana, da oberem šajkača i opanaka, povile se grane uz Moravu, rodile mošti prađedova, nazdarvlje… Ponos je to! Eno mi kuće na vrh Lovćena- eno mi se ime i soj vladiče… Ponos je to! Eno mi neznanih grobova đedova prađedovih na poslušanju u Morači… Ponos je to! Eno mi očiju pod Ostrogom, a svugde sam ih tražio… Ponos je to! Eto me svuda gde mi vele da me nema i da nije moje, jer čije je ako mi kosti prekopavaju, kuću pale, nebo razgrću da vide jel ostao još ko..? Ponos je to! Ponosno se ne paradira- ponosno se živi! Ponosan što si polen večnosti, što su ti kolevke od raspeća, što u nemanju imaš sve, što u imanju znaš da ti ne treba… Srpstvo je moja parada ponosa! Ono gde se ne pitam: „čemu sve“ jer znam da sve ima čemu. Ono gde se ne molim: „Bože daj“ već- Bože, dajem ti… Ponos je to! Za njega se ne paradira- ponosom se živi… (IN4S) |