Početna strana > Hronika > Mihailo Medenica: „Sanjam da imam šta da jedem…“
Hronika

Mihailo Medenica: „Sanjam da imam šta da jedem…“

PDF Štampa El. pošta
subota, 21. septembar 2019.

 Nemam šta drugo, a i da imam ne bih ništa drugo rekao do: pizda vam lepa materina, bednici, kad dete od pet godina sanja kako ima šta da jede!

Anđelica, Tijana Dojčinović, iz sela kraj Surdulice, majka i ona u nečemu što bi se grehotom nazvalo domom, bez struje, vode i nade!

Rekoh, pa da ponovim- pizda vam lepa materina svima, bednici!

Vama zadriglim u foteljama baš kao i vama što jurišate da zadrignete u tim istim foteljama!

Deca nam gladuju, deca nam boluju, deca pate, deca umiru dok vi, gamadi, premeravate mizerne „muškosti“ i utrkujete se u lažima o boljem sutra…

Ne treba ovim mučenim anđelima bolje sutra već valjano danas!

Lako će oni za vaše sutra ako preguraju svoje danas, bitange!

Nema boljeg sutra za Srbiju dok deca sanjaju kako imaju šta da pojedu, kako će i za njih stići lek, kako ih niko neće pretući jer im se u zemlji ala i vrana može sve!

Nije malena Tijana izuzetak već pravilo.

Njena je „sreća“ što se za njenu nesreću saznalo pa će kao i uvek dobri ljudi pohitati da pomognu a bagra da se fotografiše i utefteri koji prokleti politički poen, ali za Tijanom je stroj jednako tužnih, gladnih i namučenih
Tijana koje neće dočekati svojih pet minuta „slave“…

Bando obesna, shvatate li da gladnu, golu i bosu Srbiju terate u kas ka nekakvim integracijama a ona kost i kožu vuče za sobom ko okove!

Shvatate li da narod ne ćuti što mu je sve potaman već što kipti od besa a nema snage da urlikne!

Ne radujte se tišini što ječi, strahujte od nje, drhtite pred njom, jer se planine ćutke nadviju i provale…

Zadrigla bratijo- gladan je čovek sit svega, laži ponajviše!

Gde deca gladuju a starost proklinje dane što sviću ko kazna- malo je zbegova i mišijih rupa u koje ćete se moći sakriti!

Ćutimo jer smo kukavice, stoji, ali i u ovim kukavicama je još one krvi predačke što se dizala na kuku i motiku, nikada to ne zaboravite, jer kad krv uzavri…

Da petogodišnji anđelak sanja kako ima šta da pojede, da se utrkujemo s vremenom ne bismo li sakupili bedu da nekom detetu kupimo još koji dan života, da nam obesni naslednici bezvratih očeva prebijaju decu zabave radi…neće to više moći, bogami!

Ne patim ja ni za čim što je mene snašlo- krst je to moj i nosiću ga, ali patnju deteta vam neću oprostiti!

Na ta anđeoska pleća je Gospod blago spustio krst, ni veći ni teži negoli što mogu s radošću poneti, neće ti, fukaro, činiti da im krst pretegne i postane krstača!

Upamet se zadrigla bando!

Bežaćete sa sve foteljama i za foteljama kad se prazni stomaci usprave i zaurlaju…

(Dva u jedan)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner