Početna strana > Hronika > Mihailo Medenica: Nikad panj neće biti što je prag, Aleksandre Vučiću!
Hronika

Mihailo Medenica: Nikad panj neće biti što je prag, Aleksandre Vučiću!

PDF Štampa El. pošta
petak, 11. januar 2019.

 Znaš, Aleksandre Vučiću, nisu naše uši toliko osetljive na istinu, kao što podrugljivo tvrdiš, već im ne prija tvoja verzija istine koju tako grozničavo i sramotno pokušavaš da zapatiš- prodajući gole laži kao “Sveto pismo”!

Znamo, Vučiću, da na Kosovu i Metohiji nije sve naše, kao što prezrivo prema svemu našemu tvrdiš, baš kao što znamo da je Kosovo i Metohija čitavo- NAŠE i Božije, od čega bežiš pokušavajući da VELEIZDAJU poturiš kao bajati sendvič, ubeđen da smo svi vrane što će se sjatiti na njega ne gledajući kako Srbiju doveka zavijaš u crninu!

Nije sve naše, rekoh, ali je čitavo naše i u tome je suština, svetost Kosova i Metohije, njegova lepota i neporeciva istina da kud god hodili stope nam vode s Kosova i Metohije, sve i da nikad ne zakoračimo tamo!

Ne moraš nikada otići u praotačku kuću ali će doveka biti kuća tvojih praotaca i dom korena!

Tu je prag- sve ostalo su panjevi preko kojih se može u kući i iz nje, jer znaš gde ti je prag doma!

Jesi li možda bio na Gori, toj čarobnoj lepotici, u bajkovitom selu Mlike, među Gorancima, divnim ljudima duše velike ko planina na kojoj kao hajduci čuvaju Srbiju za vekove?!

Naravno da nisi! Nisi zakoračio dalje od toplih domova kulture da na licitacijama muke i jada razbrajaš polovne traktore, stoku i jalova obećanja mučenicima.

Da si bio zastao bi pred džamijom u selu, jednom od najstarijih na Balkanu, a pred džamijom, na kamenoj ploči Njegoševi stihovi…

Neću ti reći koji, otiđi do Gore, pogledaj, pogledaj išta dalje od horizonta laži u kojoj nas prizivaš za jatake, pa ćeš shvatiti da nije sve naše- ali je naše sve na Kosovu i Metohiji!

I ta džamija je naša, baš kao i ti predivni ljudi, ta čarobna planina, te zore okovane ledom kad zagrme: “Navali se Šar- planina…”

Naše je jer nam i to što nije naše čuva zavet da je Kosovo i Metohija- Srbija! Doveka!

Naše je jer se sa istim žalom išlo i ide na sahrane i

dženaze, Vučiću!

Jer se sa istom radošću ide na krštenja i sunet!

Naše je jer kad staneš pred Sinan pašinu džamiju u Prizrenu vidiš kamen manastira Svetih Arhangela…

Naše je jer slavni preci nisu dozvolili da se dirne u džamiju kad su oslobodili Kosovo i Metohiju, znajući da je na kamenu i Gospod i Srbija, bez razlike da li je pod zvonikom ili minaretom!

Da je pala džamija- mi bismo pali…

Naše je čitavo, Judo, jer smo i ono što nije naše branili životima znajući da sve na Kosovu i Metohiji čuva Srbiju od pogani koja bi od Srbije da sakrije gde joj je dom praotački!

Nije sve na presvetom Kosovu i Metohiji naše, ali je sve naše što nas čini nezgaslima na presvetom Kosovu i Metohiji, zapamti i nikad više ne poteži te pogane laži kao istinu!

Samo na dva mesta otiđi ako imaš obraza i kuraži, kao što nemaš, i sve će ti biti jasno, mada odlično znaš sve, ali zavetovao si se na izdaju!

Otiđi u Veliku Hoču i ozori s vekovima što živo raspredaju selom, pa onda idi na Goru, delako od zadnjih kuća i zagledaj se kud hoćeš, svugde ćeš videti isto- i što nije naše, naše je!

Nit oteto, nit pokoreno, već dato da ga čuvamo na svojemu i da nas sačuva na našem!

I gde nije Gračanica- Gračanica je!

I gde nisu Dečani- Dečani su!

I gde nije Samodreža- Samodreža je!

I gde nema Srba- SRPSKO je, jer to je DOM!

Svako je dobrodošao za trpezu doma, ali je mesto na čelu trpeze doveka za Srbina i Boga!

Kuća je na prodaju, a prodaš li dom- nigde se više skućiti nećeš, jer nikad panj neće biti što je prag!

(Dva u jedan)