Početna strana > Hronika > Mihailo Medenica: Ne dešava se tebi narod, Đukanoviću, već – Crna Gora!
Hronika

Mihailo Medenica: Ne dešava se tebi narod, Đukanoviću, već – Crna Gora!

PDF Štampa El. pošta
nedelja, 26. januar 2020.

 Stiglo te ono od čega manito bežiš, nesrećniče…

Lako bi ti s nama, ljudi ko ljudi, no ustala su raspeća i ikone.

Čoveka i da salomiš, al probaj voštanicu?

Svaku kost da prebiješ, zaludu ti, ne nose ruke kandila, muko, o nebo Crne Gore su okačena.

Evo ti brda u litiji, more na liturgiji, jutra se podvižavaju a noći monaše…

Kamen nas je pozvao na molebane.

Grobovi zakucali na vrata, vele: “Ajde, pohitajte!”…

Međe se razmeđile, tarabe rastarabile, livade potekle jedna u drugu pa usekle kanjone od ljudi.

Crna se Gora tebi dogodila, đavolji poslužitelju!

Ljudi samo nose nebo i zemlju, lako bi ti sa nama, ali…

Vidiš li gde nas praunučad vuku a prađedovi požuruju- Crna Gora ti se dogodila…

Veliš: “Srbujemo”! Ne, već vekujemo, a ništa se drugo vekovati ne može u Crnoj Gori do srpstva.

Da nam svaki manastir raskameniš kamen po kamen opet bi pod kamenom našao manastir.

Nije Crna od tmine već od riza i mantija, nit je Gora što je vrletna već što se crkva na crkvu uspela.

Nisu se crkve svile na zemlji no se zemlja svila oko oltara.

Šaku po šaku, kamen po kamen, drvo po drvo, potok po potok…sve došlo na poslušanje, i eto se gora zavladičila…

Ćivoti su livade Crne Gore, nesoju.

Krš da celivam- mošti su.

Svaki je katun- Hilandar!

Nismo birali da budemo Srbi.

Da jesmo možda bismo pogrešili i zametnuli se u šta drugo, pogano…

Ne bira se to, hvala Bogu, već nerođen primiš ko naforu i čitavog veka nosiš ko blagoslov.

Žao mi te je, beskućniče! Kud ti da pogledaš i kažeš: “Odatle sam, eno mi crkve, eno mi kuće, eno mi Crne Gore”?

Zapinješ o trnje, saplićeš se o cvetove…grabiš uz livadu a livada uzmiče.

Žao mi te je što ni sebi na slavu ne svratiš…

Što te progone i prete krstovi svete Srpske pravoslavne crkve.

Ne progone te, bezumniče, već te prate da ne samuješ, ne lutaš, ne upitkuješ zveri jesu li te gde videle, ne otimaš se o senku kao lance…

Srbi smo, raspeća.

Ne postaje se to kolevkom, nit umine grobom- Srbin se životom iskušava za život večni.

Žao mi te je, aveti pusta, ti životom braniš sve a ništa nemaš i ništa nisi.

Crna Gora ti se dogodila- litije vekova prošlih i budućih.

Crna Gora, nesrećniče, tu gde je Srbin na ikoni progledao.

Tu, gde je gora zatravila u raspeća…

(IN4S)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner