Ispred Hrama Svetog Save, kao i hramovima širom Srbije, Crne Gore i Republike Srpske pale se sveće za pokoj duše preminulog mitropolita Amfilohija

Ispred Hrama Svetog Save, kao i hramovima širom Srbije, Crne Gore i Republike Srpske, pale se sveće za pokoj duše preminulog mitropolita Amfilohija.

Posmrtni ostaci Amfilohija preneti na Cetinje, okupljeni vernici; Joanikije: Svojim hodom uzvišenim za Hristom proputio nam je taj put i sve nas naučio kako treba da živimo

Posmrtni ostaci mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija preneti su u Cetinjski manastir, ispred kojeg su se okupili vernici i sveštenstvo.

Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije je, u liturgiji u manastiru kazao je da je Amfilohije svojim odlaskom ostavio veliku prazninu i veliki bol, ali i veliki blagoslov i svoj primer da idemo za njim.

"Svojim hodom uzvišenim za Hristom proputio nam je taj put i sve nas naučio kako treba da živimo", kazao je Joanikije.

Episkop je kazao i da je mitropolit stalno govorio da treba da se borimo protiv ovog virusa, ali još više da se borimo protiv virusa mržnje, zlopamćenja, nesloge, svađa, prepirki i ostale zlobe, zavisti, nečistoće.

"Pobedio je i jedan i drugi virus i svojom smrću sedinio se sa Hristom i zapečatio svoju pobedu i vojevanje sa zlom u kojem je ovenčan vencem neprolazne Božje slave. Ostavio nam je svojim odlaskom veliku prazninu i veliki bol, ali i veliki blagoslov i svoj primer da idemo za njim", kazao je Joanikije, a prenosi RTCG.

"Veliki Božji ljudi kao što je mitropolit Amfilohije su takvi da ga savremenici ne mogu videti u onoj meri i onoj ljepoti i onoj veličini kakav on zapravo jeste. To će pokazati buduće vrijeme i vekovi. Onaj ko se celoga svoga života vezivao za Hrista i njegovo nebesko carstvo, on napreduje i u ovome svetu iz sile u silu, a i posle svog odlaska iz ovoga sveta. Odlazeći ne napušta ovaj svet, nego je prisutan u njemu kroz Hrista Gospoda. Naš mitropolit, naš duhovni otac, on je celoga svog života išao za Hristom i na kraju sa svim svojim dobrim delima i monumentalnim delom crkvenog delatnika", rekao je Joanikije danas na Cetinju.

Naveo je i da "nije mali znak što se mitropolit izlečio i od upale pluća i od ove zarazne bolesti".

"Njegov kasniji oporavak nije išao, prosto organizam nije više mogao da izdrži taj napor. Ali on je pobedio ovaj virus. On ga je prvo duhovno pobedio, i taj virus i sve druge viruse, i njegova smrt je zapravo pobeda, jer je on svojom smrću potvrdio sve one vrline koje smo mi primećivali u njegovom životu i na njegovom životnom putu, pre svega u njegovoj ličnosti. Dakle, njegova smrt je još jedno proslavljanje imena Hristovog.

Otac Gojko Perović: Naš Mitropolit je jedini Episkop u Pravoslavnoj Crkvi koji je uspio da na jednom mjestu okupi carigradskog i moskovskog Patrijarha da osveštaju Hram u Podgorici

Njegovo preosveštenstvo Vladika Joanikije, sa sveštenstvom i vjernim narodom, služio prazničnu večernju službu sa petohljebnicom u Cetinjskom manastiru. Nakon večernje, služen je pomen kraj odra blaženopočivšeg Mitropolita crnogorsko.primorskog Amfilohija.

Po blagoslovu Vladike Joanikija, kraj odra svog i našeg duhovnog oca, sabranima se obratio otac Gojko Perović rektor Cetinjske bogoslovije.

Otac Gojko je podsjetio da je Lučindan je dan kada slavimo Svetog Luku, a da od prije dvjesta godina slavimo na taj dan i Svetog Petra Cetinjskog Čudotvorca. On je dodao da je trudom Mitropolita Amfilohija, kao svetitelj je počeo da se proslavlja i Sveti Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac. On je rekao da niko nije mogao da očekuje da će su upokojiti u ta dva dana (31. se upokjio Sveti Petar Cetinjski, a sutradan Sveti Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac),

”Evo dan prije Svetog Petra da bude i treći dan, kao što se tri dana obilježavaju Božić i Vaskrs, tako je dao Bog da ćemo mi od ove godine tri dana obilježavati tri naša Cetinjska Mitropolita”, rekao je otac Gojko i dodao da ćemo se sjećeti današnjeg dana upokojenja našeg Mitropolita i ove dvojce Cetinjskih Arhijereja.

Otac Gojko je rekao da mi stojimo na kamenu, podsjetivši na Gospodnje riječi Apostolu Petru, kada mu je dao ime i rekao mu da će na tom kamenu sagraditi Crkvu, a to znači da se Crkva gradi na tvrdoj vjeri, na nečemu tvrdom u ljudima. ”Ljudi su meki, i prolazni, i slabi, i grešni, upravo smo čuli molitvu da nema čovjeka da živi, a ne griješi, ali Gospod je tražio to čvrsto u ljudima”, dodao je. Osvrnuo se takođe na našu tešku istoriju, te da je i u najvećoj okupaciji ostao kamen, kamen Lovćena, a na tom kamenu Ivan Crnojević sa Cetinjskim Mitropolitima, sagradio Cetinjski manastir koji je postao svetionik među ljudima. Napravio je analogiju između praotaca, Avraama, Mojsija, do danas.

”Dragi naš Mitropolite Amfilohije, dobro si nas naučio koju knjigu da čitamo, Bibliju da čitamo”, rekao je i podsjetio na odnos naroda prema Mojsiju, napomenuvši da je Vladika Amfilohije znao da uporedi Svetog Petra Cetinjskog sa Mojsijem.

”I nemam, dragi Vladiko i učitelju, i oče, ništa da kažem, nego da znam sada ovdje pred ovim odrom, svi profesori Bogoslovije, kada na Cetinju, kao pred Crvenim morem, kad nije bilo nikakve šanse da se na Cetinju obnovi bogoslovska škola, ti si rekao da će biti i svesaka i olovaka, samo da krenemo”, rekao je otac Gojko i naglasio da nema šta drugo da kaže nego da Vladika liči i Mojsiju i Svetom Petru Cetinjskom.

„I zbog toga danas imamo Bogosloviju, imamo radio, imamo časopis po onom Vašem vodoskoku ispod manastira Morače, Hram u Podgorici, Hram u Baru, obnovljene ženske i muške manastire, škole vjeronauke, tri hora: nikšićki, podgorički i kotorski, koji mogu pjevati i pred vaseljenskim i pred ruskim Patrijarhom, kao što su pjevali.

Naš Mitropolit je jedini Episkop u Pravoslavnoj Crkvi koji je uspio da na jednom mjestu okupi carigradskog i moskovskog Patrijarha da osveštaju Hram u Podgorici“, naglasio je otac Gojko Perović. On je kazao i da je Mitropolit kao prorok Mojsije dočekao da izvede svoj narod iz ropstva:

„Procvjetala pustinja i kameno more se po ko zna koji put razdvojilo ovdje u Crnoj Gori, i Mitropolit je dočekao da izvede ovaj narod iz sedamdesetpetogodišnjeg mraka gdje smo sami svoje hramove i crkve pretvarali u štale i magacine. Čuda smo se nagledali kako kaže jedan stih u Svetom Pismu. Bog podiže velikog Proroka među nas i Bog pohodi narod svoj. I to se odnosi na Mitropolita Amfilohija“, naglasio je rektor Cetinjske bogoslovije.

Otac Gojko je na kraju kazao da je Vladika govorio prethodnih godina kako je sve uspio ali ne i da izmiri Crnogorce i ko zna kad ćemo to dočekati, ali ako ćemo ići putem Mitropolita Amfilohija, to je onda put ljubavi i mira.

U toku službe, iz Hercegovine su došli i umirovljeni Vladika zahumsko-hercegovački Atanasije i Episkop zahumsko-hercegovački Dimitrije.

Pomen Mitropolitu Amfilohiju u Cetinjskom manastiru

Mitropolitu crnogorsko-primorskom g. Amfilohiju, koji je jutros usnuo u Gospodu, služen je pomen u Cetinjskom manastiru, pošto su njegovi zemni ostaci ispraćeni u molitvenoj tišini mnogobrojnog broja osoblja Kliničko-bolničkog centra gdje se Visokopreosvećeni nalazio na liječenju od 6. oktobra.

Pomen je služio Episkop budimljansko-nikšićki g. Joanikije sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom, koji je pred odrom svog duhovnog oca kazao da će buduće vrijeme i vjekovi pokazati Mitropolita Amfilohija u onoj mjeri i u onoj ljepoti i veličini kakav on zapravo jeste.

“Braćo i sestre,

Evo, sabrao nas je danas naš Visokopreosvećeni Arhiepiskop i Mitropolit cetinjski blaženopočivši Amfilohije oko svoga odra. Došao je na praznik Svetoga Petra Cetinjskoga ovdje u svoju obitelj, u svoj Cetinjski manastir da se još jednom pokloni Svetom Petru Cetnjskom, a možemo reći i da mu se pridruži.

Znamo u dobroj mjeri njegov životni put, ali veliki Božiji ljudi, kao što je Mitropolit Amfilohije, takvi su da ga savremenici ne mogu vidjeti u onoj mjeri i u onoj ljepoti i veličini kakav on zapravo jeste, nego će to pokazati buduće vrijeme i vijekovi. Onaj ko se cijeloga svoga života vezivao za Hrista i za Njegovo Nebesko carstvo blagodaću Božijom i ustrojstvom višnjim, on napreduje i u ovom svijetu iz sile u silu, a i poslije svoga odlaska iz ovog svijeta i odlazeći ne napušta ovaj svijet nego je prisutan u njemu kroz Hrista Gospoda. A naš Mitropolit, naš duhovni otac, cijeloga svoga života išao je za Hristom i na kraju se sa svim svojim dobrim djelima, jednom riječju sa svojim monumentalnim djelom crkvenog djelatnika, uspeo sa Hristom na Golgotu. I pobolovao od virusa neko vrijeme pa je i taj virus pobijedio i od njega se oslobodio. A govorio je stalno da treba da se borimo i protiv ovog virusa koji sada hara zdravlje ljudi, ali još više da se borimo protiv virusa mržnje, zlopamćenja, nesloge, svađa, prepirki i ostale zlobe, zavisti i svake nečistote, i demonske i ljudske. On je i jedan drugi virus pobijedio i svojom smrću, svojom blaženom mirnom končinom, pričestivši se Svetim tajnama, on se konačno sjedinio sa Hristom i zapečatio svoju pobjedu i svoje vojevanje sa zlom u kojem je ovjenčan vijencem neprolazne Božije slave.

Ostavio nam je svojim odlaskom veliku prazninu i veliki bol, ali i veliki blagoslov i postavio nam svima visoku mjeru i svoj primjer da idemo za njime jer nam je on svojim hodom uzivišenim, kroz cio svoj život za Hristom proputio taj put i sve nas naučio kako treba da živimo. Rekosmo, veliki je ovo gubitak, ali smo uvjereni da će njegova pravednička smrt, upokojenje i sjedinjenje sa Hristom sjediniti oko njegovoga odra koji je slika groba Hristovoga i sve nas, da će nas sabrati, da će nas izmiriti kao što je Sveti Petar Cetinjski ostavio zavještanje da makar za godinu dana poslije njegovoga upokojenja prestanu sve svađe i sve omraze i da zavlada mir Crnom Gorom, tako je isto zaveštanje našeg Mitropolita mirotvorca, novog mirotvorca cetinjskog koji se uoči Svetoga Luke i Svetoga Petra i Petra Drugog Lovćenskog Tajnovitca prisajedinio apostolima i svetim cetinjskim mitropolitima. Vidite li čuda Božijega i znamenja?

On se upokoji uoči praznika Svetoga Petra i dva dana uoči upokojenja Lovćenskog Tajnovitca pa sada u tri dana zaredom imako trojicu Svetih jeraraha u ime Svete Trojice, koji su proslavili Svetu Trojicu i Hrista Spasitelja u ovom životu i nas naučili Jevanđelju Božijem. A naš Mitropolit je posebno bio veliki propovjednik Jevanđelja Hristova, veliki sveštenodjelatelj Jevanđelja Hristovoga i veliki svjedok i Hristove vjere i Hristovih djela i krsta Hristovoga časnoga i neka se svako od nas i ovdje sabranih i u cijeloj Crnoj Gori, ali i u cijelom Pravoslavlju, opomene njegovoga života i njegove pravedničke končine da bi svojoj duši ugotovio vječna Božanska blaga i spasenje gledajući u našeg Mitropolita i u ostale Božije ugodnika.

A on to sigurno jeste, svi smo svjedoci toga, i zaslužio je da ga kao takvog pamtimo. A posebno što je mnogo pretrpio i jada i muke i nikad ne tražeći ništa za sebe, nego se uvijek boreći za Crkvu Božiju prohodeći svoj trnovit put i kao monah i kao sveštenik, i kao profesor a posebno kao arhijerej, trpeći mnoštvo nepravdi i iskušenja i od svojih i od tuđih, ali on je na sve izlivao svoju ljubav i za njega su svi bili svoji i bližnji i prijatelji i neprijatelji jer se uzdigao do one slave koju je Gospod Isus Hristos naznačio i pokazao da ljubimo i prijatelje i neprijatelje i da blagosiljamo i one koji nas kunu i mrze.

Znate vi dobro, časni oci sveštenici, sestre monahinje, braćo i sestre, o čemu govorimo, ali sam uvjeren da će pravda ovog velikog arhijereja Hristovog zasijati kao sunce i da će svjetlost te njegove pravde kako bude prolazilo vrijeme sve više i jače sijati. I zato jeste ovo tužan dan kada smo primili vijest o njegovoj smrti, ali će se naša tuga a posebno naša molitva za našeg Mitropolita pretvarati polako u radosnu tugu, a poslije toga u slavu jer smo uvjereni da stojimo pred odrom Svetoga čovjeka koji se sjedinio sa Hristom i koji je i nas priveo Hristu i koji će nas i ubuduće privoditi i sjedinjavati.

Njemu neka je vječni pokoj njegove duše i Carstvo nebesko i sjedinjenje sa svima svetima, a vama, draga braćo i sestre, svima koji ljubite svoju Crkvu i njene svete služitelje da da Bog i snage i utjehe i svakoga dobra, posebno u ovim danima teških iskušenja da se mi saberemo oko našeg Mitropolita i da ga dostojanstveno kako carski valja i trebuje, kako on to, nesumnjivo, zaslužuje ispratimo u slozi i u bratskoj ljubavi.”

(NSPM, RTCG, mitropolija.com)