Hronika | |||
Draža Petrović: Prvi krug u Grdelici |
petak, 24. maj 2019. | |
Ne brinite, znam da vozim, da se ne sekirate… – kaže samouvereno predsednik Vučić u prvom kadru snimka koji je napravio portal Telegraf veče posle otvaranja grdeličkog dela Koridora 10. Prava ekskluziva: predsednik vozi sopstvenu "škodu oktaviju" sa novinarskom ekipom kako bi testirao novootvoreni autoput. Snimak traje 26 minuta, te bi se ta emisija mogla nazvati "26 minuta sa predsednikom Vučićem", što je dva minuta više od Kesića. Ili "Prvi krug u Grdelici", što je bolje od "Poslednjeg kruga u Monci". U Srbiji ima ona mudrost: "Mora da se zna ko vozi traktor, a ko otvara kapiju", smišljena da bi se znalo ko je gazda u kući, Republika Srbija kao ustavna monarhija je tako nekako piramidalno koncipirana da traktor uvek vozi glavni lik, a kapiju otvaraju sporedni likovi. Međutim, od pre neki dan, ta umotvorina je obesmišljena od kada je predsednik Vučić otvorio deo autoputa u Grdelici, a potom seo u kola da testira novotvorenu autostradu. To je zato jer sve u Srbiji trenutno funkcioniše po sistemu: "Mora da se zna ko vozi škodu oktaviju, a ko otvara autoput". Podela posla je dakle ovakva – škodu oktaviju vozi predsednik Vučić, a autoput otvara predsednik Vučić, koji ujedno tvrdi da je on lično izgradio autoput od svoje skromne ušteđevine, a tokom vožnje autoputem sa predsednikom mogli ste da steknete utisak da je lično i personalno projektovao tunele, mostove, nadvožnjake, podvožnjake, vijadukte, a garantovano je sam projektovao i "škodu oktaviju" koja ide na benzin, derivat nafte sa naftne bušotine koju je slučajno otkrio predsednik u trenucima dokolice. Čoveka jednostavno sve ‘oće, što bi rekao naš ponosni i sluđeni narod. Ne brinite, znam da projektujem, da se ne sekirate… - falilo je samo da kaže tokom ovog noćnog obilaska 26 kilometara autoputa koji je on simbolično provozao za 26 minuta na radost biračkog tela, rekavši za svaki slučaj na početku: "Ne brinite, znam da vozim, da se ne sekirate". Cela njegova karijera i jeste zasnovana na rečenici: "Ne brinite, znam da…" – pa možete upisati sve što vam padne na pamet. Vožnja i nije neka posebna veština u odnosu na - ne brinite, znam da projektujem gondolu, da se ne sekirate, pa onda - ne brinite, znam da crtam koridore, da se ne sekirate, pa onda - ne brinite, znam da sve znam, da se ne sekirate. Kada bi Goran Marković snimao neki nastavak “Nacionalne klase”, ne bi bilo izbora, do bi Flojda glumio lično predsednik. - Ne brinite, znam da glumim, da se ne sekirate… - tu bismo još i poverovali u jednu od njegovih vanserijskih veština. Flojd, šampion auto-trka, koji u filmu spava do podne, u tom drugom delu bi bio preporođen – ne bi spavao uopšte. I ne bi vozio po blatnjavim trkalištima, već po modenim autostradama koje je lično projektovao, dizajnirao, ucrtao i izgradio. Pa bi ona pesma "Flojd" doživela izvesne izmene. Prva strofa pesme iz prvog dela: Ko je ona luda glava, što do podne uvek spava Flojd, Flojd, Flojd, Flojd, Flojd, refleks mu je kao munja, za njim jato riba cunja… Za drugi deo "Nacionalne klase" imala bi nedvosmislene scenarističke izmene. Na primer: Ko je ona prva glava koja nikada ne spava AV, AV, AV, AV, AV! BDP mu je kao munja za njim Mile Dodik cunja AV, AV, AV, AV, AV! Ostali delovi pesme i ne bi morali mnogo da se menjaju. Posebno onaj: On je mudar, hrabar, Vozi - tako treba. AV, AV, AV, AV, AV! On je mudar, hrabar - ludo vozi. Ko je dasa u ekstazi, kada preko stotke gazi, AV, AV, AV, AV, AV! On je šmeker svetskog glasa, za njim šizi cela masa. Ta strofa se idealno uklapa u ono što trenutno imamo na raspolaganju za drugi deo "Nacionalne klase". Nekoliko dana pošto je predsednik Vučić provozao škodu oktaviju po koridoru, zauvek nas je napustio Niki Lauda. Poslednje što je rekao, kažu očevici, bilo je: "Ne brinem za budućnost Formule 1. Primetio sam jednog talentovanog momka, da se ne sekirate…" (N1) |