Početna strana > Hronika > Đorđe Vukadinović: Sređivanje kanalizacije nam je mnogo potrebnije od metroa i „nacionalnog stadiona“, većina građana Srbije nema ni približno „prosečnu“ platu od 500 evra
Hronika

Đorđe Vukadinović: Sređivanje kanalizacije nam je mnogo potrebnije od metroa i „nacionalnog stadiona“, većina građana Srbije nema ni približno „prosečnu“ platu od 500 evra

PDF Štampa El. pošta
utorak, 26. novembar 2019.

Ja imam amandman na sledeći član na istu temu („nacionalni stadion“), pa sam hteo da pridružim svoju diskusiju ovome što je rekao kolega Aleksandar. Ja sam to već rekao u načelnoj raspravi gospodinu Malom. On je nešto odgovorio u vezi sa tim, ali ja bih rekao – nedovoljno uverljivo.

 

Znate, ja sam, kao i svi mi koji smo ovde danas bili, čuli desetine puta, najmanje desetine puta, reči, kao što su „doktorat“, „plagijat“, „Đilas“, „bivša vlast“... Dakle, desetine i desetine puta, a možda i više. A ništa od toga, osim, eventualno, „bivša vlast“, nije u vezi sa raspravom o budžetu. A sada kada ja, ili kolega Aleksandar pomenemo taj „nacionalni stadion“,  onda već čujem neke komentare: „Jao, šta sad opet? Zašto o tome?” Pa, zašto? Zato što to košta 250 miliona evra! Zato mislim da je greška – ne nas koji o tome govorimo, nego, rekao bih, greška kolega iz opozicije koji su propustili priliku da makar povodom budžeta budu ovde i kažu svoje mišljenje. Da se čuje njihovo mišljenje i ovde u plenumu, a ne samo u holu, na primer, o tom famoznom „Nacionalnom stadionu“. I o raznim drugim stvarima na koje imaju primedbe.

Ali nije tu samo problem i kamo sreće da je problem samo sa „nacionalnim stadionom“. Ali to je školski i reprezentativni primer nedomaćinskog odnosa prema budžetu. Ja bih rekao, lakomislenog odnosa, odnosno jednog podleganja sopstvenoj propagandi i iluziji kako je Srbija rešila svoje glavne probleme, pa, eto, sada može da se bavi i takvim stvarima kao što je izgradnja „nacionalnog stadiona“.

Dakle, ja bih postavio konkretno pitanje, a koje nisam stigao da u onoj načelnoj raspravi postavim gospodinu ministru: Da li postoji studija izvodljivosti i opravdanosti izgradnje „Nacionalnog stadiona“?Da li je izrađena ta studija?

To su ogromne pare da biste tek tako ušli u izgradnju na osnovu odokativne procene da će, kako piše u predlogu ovog budžeta, to „doprineti urbanom razvoju“. I da će se tu oko tog stadiona „graditi tržni centri“ i „šoping molovi“, da će „turisti da navale“... i tome slično

To su ogromne pare da biste tek tako ušli u izgradnju na osnovu odokativne procene da će, kako piše u predlogu ovog budžeta, to „doprineti urbanom razvoju“. I da će se tu oko tog stadiona „graditi tržni centri“ i „šoping molovi“, da će „turisti da navale“... i tome slično.

Ja sam letos postavio ova pitanja Ministarstvu sporta i dobio sam prilično nemušt odgovor na to poslaničko pitanje. Kako je uopšte došlo do toga da se to našlo u planu? Na osnovu čega? Na osnovu koje odluke Vlade? Navodno je letos bila doneta neka odluka  Vlade, ali ne znamo kada i ko je to radio i da li bi poslanici mogli da vide tu studiju opravdanosti izgradnje „Nacionalnog stadiona“.

S tim u vezi, da priključim i ovo. Imamo u budžetu i drugu, još veću stavku od čak 580 miliona evra opredeljenu za izgrednju metroa u Beogradu. Za razliku od stadiona – metro jeste potreban. I niko neće reće da to nije, teoretski, poželjno, ali ne i prioritetno u situaciji koju smo čuli i od predstavnika vlasti, nedavno, kada su bile ove poplave i izlivanja kanalizacije u mnogim delovima Beograda, da gotovo polovina Beograda nema sređenu kanalizaciju i optimistički je najavljen plan kojim će to biti rešeno i regulisano u narednih nekoliko godina.

Pa, rekao bih – hajde da makar dok tu kanalizaciju ne rešimo ne žurimo sa metroom. Iako su, vidim, neki u predizbornoj kampanji prodavali i karte za taj nepostojeći metro. Ali kada možemo, kao što smo danas čuli od jedne koleginice, da idemo nepostojećim, ili „budućim“ koridorom,  onda možemo i da se vozimo „budućim metroom“.

Dakle, taj metro i taj stadion predstavljaju dobru ilustraciju jedne predstave i jedne... (evo, pokušavam da nađem najblažu reč), jedne naprosto nerealne predstave o zemlji u kojoj živimo i podleganja iluziji sopstvene propagande.

Apelujem da se manje  govori o „doktoratima“, „plagijatima“, „đilasima“ i „bivšoj vlasti“, a više o konkretnim stavkama iz budžeta koje branimo, hvalimo ili kritikujemo

Za građane ove zemlje je beskrajno važnija ova stvar od onoga o čemu se ovde pričalo veći deo dana. O tome treba da pričamo. Pa neka sad kaže gospodin ministar: „Treba nam stadion, jer ćemo biti domaćin Lige šampiona, ili nekog evropskog, svetskog prvenstva, pa će nam se to vratiti“. Prvo, nećemo biti domaćini tih manifestacija (mogu i da se kladim), a drugo, ako slučajno čak i budemo domaćini – neće nam se vratiti! A da ne govorimo o tome na kakvim nam je niskim granama fudbal u ovoj zemlji. I neće porasti te grane i neće nam izaći fudbal na zelenu granu ako gradimo „Nacionalni stadion“, već ako, kao što je neko ovde predlagao, ulažemo u bazične sportove, sport u školama i fizičku kulturu.

Bilo kako bilo, ja ću o tome još govoriti i kasnije, ali ovo navodim samo kao ilustracije. Dakle, za ovu raspravu imamo još dan ili dva dana. I apelujem da se manje  govori o „doktoratima“, „plagijatima“, „đilasima“ i „bivšoj vlasti“, a više o konkretnim stavkama iz budžeta koje branimo, hvalimo ili kritikujemo. I nemojte biti osetljivi na kritiku. Nije ovde opozicija da viče „Ura“ i „Bravo“. Čak i vladajuća većina, ako je razumna, neće samo vikati „Ura“ i „Bravo“, a pogotovu se to ne može očekivati od opozicije.

Hvala.

(...)

Vukadinović: I vi i ja i Bog znamo da većina građana ove zemlje ne prima „prosečnu platu“, nego mnogo nižu

Iskoristio bih priliku da pokušam da razbudim gospodina ministra sa još nekoliko tema i izazovem ga da reaguje (...) Meni je drago ako neke stvari u budžetu i društvu funkcionišu. Ali, nešto od toga čime se hvalite, ili čime se hvali vladajuća većina – poput pada nezaposlenosti – nažalost je više posledica odliva ljudi iz Srbije, nego velikog napretka u zapošljavanju.

Zatim, prosečna plata – to moram da kažem. Neke moje kolege iz opozicije su svojevremeno malo neodgovorno licitirale i govorile – „ako prosečna plata bude 500 evra, ja ću...“. Meni je to uvek bilo malo neoprezno sa njihove strane, jer ne morate biti finansijski genije da znate da se to može postići nekim finansijskim inženjeringom, naprimer, tako što ćete malo spustiti evro, a ojačati dinar i, evo, već ste se primakli, ili prebacili tu prosečnu platu od 500 evra. Mnogo je važnije koliku platu prima najveći broj građana, nego što saberete najvišu i najnižu platu, pa onda podelite i dobijete takozvanu „prosečnu platu“. I vi i ja i Bog i statističari znamo da realno većina građana ove zemlje ne prima tu „prosečnu platu“, nego mnogo nižu. Najveći broj građana, odnosno preko 50 odsto njih – to je ta čuvena „medijana“ – ne prima veću platu od oko 350-360 evra. Dakle, to je ono što najveći broj građana ove zemlje prima. A, prosečna plata je, kažem, neka vrsta finansijskog inžinjeringa i baš zato kolege iz opozicije nisu trebali da se hvataju za taj balon. Jer, ako još spustite evro, odnosno još ojačate dinar u odnosu na evro, naprimer, na 110 ili 100 dinara, onda možete reći – „evo, sad je prosečna plata 550 evra“.

Dakle, ja se radujem svakom napretku koji ova zemlja ostvari, pozdravljam, recimo (nije vezano sa budžetom), svako „otpriznavanje“ nezavisnosti Kosova koje postiže naša diplomatija, naravno uz pomoć i sadejstvo ruske i kineske (da se ne lažemo). Ali, svejedno – to su pozitivni rezultati. I razne druge stvari. Ali ne možemo zbog toga da bi se što više istakli i hvalili, zatvarati oči pred nepovoljnim bilansima i pred činjenicom koju je rekao i gospodin Pavle Petrović na Odboru za finansije – da u stepenu napretka, odnosno rasta BDP-a, „Srbija zaostaje za svim zemljama istočne i centralne Evrope “. To je takođe činjenica koju su rekli kompetentni finansijski stručnjaci. Bolje je naravno, rast od tri posto, nego nula, ili  minus jedan – to nije sporno – ali je činjenica da su ovih poslednjih četiri, pet, šest, ili sedam godina naš region i okruženje rasli po mnogo bržim stopama, gospodine ministre. I to je takođe nešto što moramo konstatovati. (...)

 (NSPM)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner