Početna strana > Hronika > Boško Obradović: Vreme je za promenu izbornog sistema u Srbiji
Hronika

Boško Obradović: Vreme je za promenu izbornog sistema u Srbiji

PDF Štampa El. pošta
sreda, 23. novembar 2022.

Politički sistem u Srbiji ne funkcioniše. Nalazimo se u ogromnoj krizi parlamentarne demokratije. Nešto krupno i ozbiljno mora da se menja. Bez obnove demokratije nema povratka normalnom političkom životu, podele vlasti i zakonskog uređenja državnih institucija, niti stvaranja društva i države u kojima će vladati sigurnost za sve građane. A glavni način za obnovu demokratije i reformu političkog sistema u Srbiji jeste promena izbornog sistema.

Srbija danas ima najgori izborni sistem u Evropi. Sadašnji proporcionalni izborni sistem sa zatvorenim izbornim listama i Srbijom kao jednom izbornom jedinicom ne postoji nigde drugo u Evropi sem u Crnoj Gori. To je dovoljno da se zapitamo zašto drugi nisu prepisali ovaj izborni sistem ako vredi, odnosno zašto mi nismo prešli na mnogo uspešnije modele koje baštine druge demokratske zemlje u Evropi i svetu.

U sadašnjem izbornom sistemu građani glasaju, ali ne biraju. Glasa se za partijske liste, a ne za konkretnog kandidata iz svoje sredine

U sadašnjem izbornom sistemu građani glasaju, ali ne biraju. Glasa se za partijske liste, a ne za konkretnog kandidata iz svoje sredine. Narodni poslanik ima veću odgovornost prema partiji nego prema građanima i ne predstavlja one koji su ga birali već partiju koja ga je delegirala u Parlament. Samim tim se gubi podela vlasti i nedostaje ključna funkcija Narodne skupštine, a to je nadzor nad radom Vlade, što je nemoguće ako su narodni poslanici podređeni stranačkim šefovima u izvršnoj vlasti od kojih im zavisi reizbor.

Zalažem se za promenu izbornog sistema koja će doneti sledeće prednosti:

Snažniju vezu između izabranih narodnih poslanika i birača kroz mogućnost glasanja za kandidata po imenu i prezimenu u svojoj izbornoj jedinici.

Bolju geografsku reprezentativnost Parlamenta.

Veću unutarstranačku demokratiju.

Pozitivnu selekciju političkih elita.

Cilj je i da građani a ne samo stranke biraju narodne poslanike, i da konačno imamo zaista narodnu, a ne samo partijsku skupštinu

Cilj je i da građani a ne samo stranke biraju narodne poslanike, i da konačno imamo zaista narodnu, a ne samo partijsku skupštinu. Izborne liste više ne smeju biti zatvorene i narodni poslanici birani samo od strane stranačkog vođstva već otvorene da građani biraju ko će u Narodnu skupštinu.

To opet znači da više neće biti važno na kom si mestu na izbornoj listi već kako stojiš u svojoj biračkoj jedinici, jer Srbiju treba podeliti u više izbornih jedinica i omogućiti građanima da direktno biraju svoje predstavnike u njima. Na taj način ćemo konačno moći da glasamo za kandidate po imenu i prezimenu i oni će imati mnogo veću odgovornost prema svojoj biračkoj bazi, a ispunićemo i geografsku reprezentativnost Parlamenta, odnosno svi delovi Srbije imaće svoje narodne poslanike.

Da bismo do ovoga došli, Srbija ne može ostati jedna izborna jedinica jer nam je potrebno da svaki deo Srbije ima svog narodnog poslanika, a ne kao što je slučaj u sadašnjem sazivu u kome 90 opština nema svog predstavnika u Parlamentu. Takođe, građani moraju dobiti pravo ne samo da glasaju kao do sada već i da biraju narodne poslanike u svojoj izbornoj jedinici direktno po imenu i prezimenu.

Na taj način bi u Narodnu skupštinu prema broju glasova sa izborne liste ušli oni koji imaju najbolji izborni rezultat u svojoj izbornoj jedinici, bez obzira da li su 1 ili 250 na listi

To je moguće promeniti i u postojećem proporcionalnom izbornom sistemu, zadržavajući njegove prednosti (proporcionalnu zastupljenost svih političkih opcija, kao i učešće manjina i manje zastupljenog pola), tako što izborne liste više ne bi bile zatvorene već otvorene da se pored glasanja za listu glasa i za kandidate po imenu i prezimenu, čime se uvodi glavni kvalitet većinskog izbornog sistema. Na taj način bi u Narodnu skupštinu prema broju glasova sa izborne liste ušli oni koji imaju najbolji izborni rezultat u svojoj izbornoj jedinici, bez obzira da li su 1 ili 250 na listi. Na taj način se postiže demokratizacija unutar samih političkih partija, povećava odgovornost narodnog poslanika prema onima koji su ga birali i pojačava kontrola izvršne vlasti od strane narodnih poslanika koji imaju veću obavezu da zastupaju interese kraja iz koga dolaze.

Postoje i razni drugi modeli mešovitog izbornog sistema koji možda još bolje postavljaju i uravnotežuju taj odnos između narodnih poslanika koji se biraju po imenu i prezimenu i onih koji se biraju preko stranačkih kvota, ali već proporcionalni izborni sistem sa otvorenim listama i Srbijom koja je podeljena u više izbornih jedinica donosi kombinaciju najboljih elemenata većinskog i proporcionalnog sistema. Vredi razmisliti i o uvođenju većinskog izbornog sistema na lokalnom nivou izbora.

Promena izbornog sistema donela bi povratak građana u politiku i veću izlaznost na izborima, što bi konačno vodilo ka participativnoj demokratiji i većem učešću građana u odlučivanju na svim nivoima. Uz referendume, kao oblik neposredne, direktne demokratije, ovo je jedini način da oživimo demokratiju u Srbiji i vratimo poverenje građana u državu.

Ovo je podjednako bitna tema i uslov za demokratske izbore u Srbiji kao i sloboda medija i druge ključne reforme izbornog procesa u širem smislu.

Postoje i druga pitanja reforme političkog sistema na koja bih pozvao stručnu javnost, medije i kolege iz nevladinih i političkih organizacija na dijalog:

Da li predsednički, parlamentarni i lokalni izbori treba da budu u odvojenim terminima i da to bude zakonski regulisano (obavezno)?

Da li na lokalnom nivou treba uvesti direktan izbor za gradonačelnike i predsednike opština?

Da li glasanje u Srbiji treba da bude obavezno (postoje dva načina odnosa države prema onima koji bi kršili ovu građansku dužnost: da oni koji ne izlaze na izbore budu novčano ili na drugi administrativni način kažnjeni zbog toga, ili da oni koji izlaze na izbore budu stimulisani putem raznih administrativnih i poreskih povlastica)?

Da li pravo glasa treba dati od 17 godine života i to prvo eksperimentalno na lokalnom nivou izbora?

Koji izborni cenzus je najbolji u slučaju ostajanja proporcionalnog izbornog sistema (bez izbornog cenzusa, izborni prag od 1, 2, 3, 4 ili 5%, ili stepenasti izborni cenzus za koalicije, jer ne može biti isti cenzus za političku organizaciju koja samostalno izlazi na izbore, za one koji izlaze u koaliciji dve političke stranke, ili one koji izlaze u koalicijama tri ili više političkih grupacija)?

Vredi razmisliti o dvodomnoj skupštini ili senatu u kome bi se našli i socijalno-ekonomski predstavnici društva, kao i Srbi iz regiona i rasejanja, kojima svakako treba olakšati biračko pravo i omogućiti glasanje poštom ili elektronskim putem

Pored ovih najhitnijih pitanja, vredi razmisliti o dvodomnoj skupštini ili senatu u kome bi se našli i socijalno-ekonomski predstavnici društva, kao i Srbi iz regiona i rasejanja, kojima svakako treba olakšati biračko pravo i omogućiti glasanje poštom ili elektronskim putem. Takođe, promena državnog uređenja ne sme biti tabu tema već treba otvoriti javnu raspravu o prednostima i manama republikanskog i monarhističkog uređenja države. Konačno važne teme su i da li treba ograničiti mandat nosilaca svih najviših državnih funkcija na maksimalno dva i da li postoji način za mogućnost opoziva izabranih narodnih poslanika i odbornika u toku mandata? Posebno kontroverzne teme su da li mandat u Skupštini treba da pripada stranci ili pojedincu, kako sprečiti politička preletanja mimo izborne volje građana, da li preletačima treba zabraniti formiranje novih poslaničkih ili odborničkih klubova u skupštinama, ili zašto političke organizacije koje su morale prikupiti 10.000 potpisa za registraciju stranke ponovo skupljaju potpise i za učešće na izborima?

Teme koje sam pokrenuo su teme za raspravu a ne konačna rešenja! Pozivam na otvaranje široke stručne i političke javne rasprave, uz korišćenje uporednih iskustava iz drugih demokratskih zemalja, a sve u cilju debate i dogovora o najboljim rešenjima koja bi bila plod širokog društveno-političkog konsenzusa, jer je to jedini način da reforma izbornog i političkog sistema uspe.

(Nedeljnik) 

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner