Hronika | |||
BBC: Jubilarni 50. Sabor trubača u Guči |
subota, 14. avgust 2010. | |
U dragačevskoj varošici Guči, u petak je 50-ti put je podignuta zastava Sabora trubača. Tradicionalno je izvedena i saborska himna sa Ovčara i Kablara. Dragačevski Sabor trubača trajaće do 22. avgusta. Oko 2 hiljade učesnika nadmetaće se ove godine i za titulu prve trube sveta. Tokom manifestacije biće otkriven spomenik Desimiru Perišiću prvom pobedniku sabora i otvoren Muzej trube. Dragačevski Sabor već godinama prevazilazi lokalne okvire privlačeći posetioce željne zabave i muzičare iz celog sveta - dok muzikolozi ističu u prvi plan značaj dragačevskog Sabora za očuvanje tradicionalnog folklora u Srbiji. Pola veka "trubaštva" u razvoju Zvuk trube će biti preovlađujući zvuk u dragačevskoj varošici Guči, smeštenoj u kotlini rečice Bjelice, negde na sredokraći puta između Čačka i Ivanjice. Nije preterivanje ako se kaže da ovaj geografski putokaz nije potreban milionima zaljubljenika u zvuk trube, koji su dolazili u Guču unazad pola veka - koliko već traje Dragačevski sabor. Jedan od njih je i poznati srpski kompozitor Zoran Hristić, koji je govorio za BBC o svom odnosu prema festivalu "Dragačevska truba". "Prvi put sam otišao negde 1974. i mislim negde sve do '92. to je bio moj životni kalendar. Da me je neko pitao 'želiš li u Njujork ili u Guču', rekao bih 'ma kakav Njujork, idem u Guču'. U međuvremenu sam dosta često bio član ili predsednik žirija tako da sam svedok stalnog napretka, da tako kažem... tog trubaštva", rekao je Zoran Hristić govoreći za BBC. Sabor, na početku, nije bio tako masovan - ni broju orkestara koji su se nadmetali kaže muzički urednik Radio Beograda Biljana Krstić, koja se i sama bavi etno muzikom. "1961. godine, kada je krenula Guča, na samom početku je bilo četiri orkestra. Na početku (festivala) oni bi recimo dobili neki zadatak. Obično su to bile dve tradicionalne pesme ili dva kola, ili marš. Oni su to vežbali i to tako što su profesor Vasiljević i Nada Zamfirović koja mu je pomagala snimali sve na kasete i davali su (orkestrima) da to skinu po sluhu". Rezervat muzičke tradicije Kao i svi muzičari i trubači mogu da odsviraju sve. No Guča i tamošnji trubački Sabor podrazumevaju pre svega tradicionalnu srpsku muziku objašnjava za BBC Zoran Hristić i priseća se nekih vrhunskih orkestara. "Neverovatno je koliko su iz godine u godinu, isti ili različiti orkestri, ne samo svirali bolje - nego i dolazili sa sjajnim aranžmanima. Ja sam stalno pitao 'Pa dobro ko vam to radi'? ali obično nisu hteli da otkriju. Tu su, na moje oči, izlazili sjajni trubači Salijević, Seat Fejdić i čitava jedna plejada izvanrednih trubača", seća se kompozitor Zorak Hristić. Tajna je naravno u vežbanju i svi orkestri se vredno i dugo spremaju za nastup na Saboru u Guči. Muzičarima obično pomažu i profesori muzike, ali kako je BBC-ju rekao Zoran Hristić, ranije je bilo i drugačije ispomoći. "Obično bi doveli penzionisanog duvača iz vojne muzike, naročito iz Slovenije. I onda ih je on naučio sjajno da sviraju ali naravno nije mogao da im otvori dušu, kao što je oni imaju... ". Prema proceni Biljane Krstić vidljivo je, naročito u zapadnoj Srbiji, da raste broj školovanih muzičara. Talenat i obrazovanje trubača No ipak, trubači su i dalje bez formalnog obrazovanja i ne čitaju note. Ali, to ne umanjuje njihovu vrednost o čemu svedoči i anegdota vezana za trubačku zvezdu Bobana Markovića - seća se u razgovoru za BBC Biljana Krstić. "Kad je bio u Londonu i kad je bio proglašen za jednog od najboljih sto muzičara sa svojim orkestrom, bio je deo prigodnog programa - i kad je došao red da odsvira to parče s obzirom da su svi već dobili note - oni su ćutali, i u jednom trenutku dirigent se obratio Bobanu pitajući ga u čemu je problem". "I Bobanu je onda trebalo dosta vremena da mu objasni da oni ne čitaju note. Čovek (dirigent) nije mogao da veruje da oni tako fenomenalno sviraju a da ne čitaju note. Onda je Boban sjajno zamolio dirigenta da mu samo jednom odsvira ono što treba. 'Meni je dovoljno samo jednom', rekao je. I stvarno, ovaj je samo jednom otpevao ono što je trebalo da se odsvira - Boban je to zapamtio, za pet minuta je naučio tome celu svoju bandu tj. svoju grupu i oni su to perfektno odsvirali", seća se Biljana Krstić. Zorak Hristić ističe i da je Guča, uz sve promene kroz koje festival prolazi u proteklih pola veka, svakako mesto na kojem se čuva muzička tradicija. "Ja se sećam da je, ne znam više kojom prilikom Seat Fejdić svirao 'Kondorov let' i da je bio diskvalifikovan. Znači, mora se održati tradicija Srbije. Prosto nisu uspeli da se iz toga iščaše, a ako se tu ne održi (tradicija) onda smo stvarno otišli dođavola", upozorava kompozitor Hristić. Biljana Krstić je tim povodom objasnila da takmičarski deo festivala u Guči i poseban značaj za održanje muzičke tradicije. "Onaj deo gde je praktično, izvorno stvaralaštvo i gde oni u najizvornijem obliku sviraju neku zadatu temu. Ovo jeste, u svakom slučaju najveći festival u našoj zemlji, i ne samo u našoj zemlji. A nama je svakako važan zbog naše tradicije. To je zaista jedini festival koji na taj način promoviše tradicionalnu muziku". Pored toga što je mesto na kojem se čuva nacionalna muzička tradicija, festival u Guči je godinama rastao i pretvorio se u gotovo globalni događaj - mesto za dobar provod u vašarskom ambijentu ... uz mnogo trube, pića, pečenja i svadbarskog kupusa. Pa... ko voli. (BBC) |