Hronika | |||
Aleksej Vjazovski: U Evropi jača želja za čvrstom rukom |
četvrtak, 18. avgust 2011. | |
Već danas je jasno da samo stroge reforme mogu da pokrenu evropsku ekonomiju sa nule, pa čak i iz minusa. A to je bolni lek. Za godine zajedničkog života zona evra je postala jedinstveni organizam, u kojem problem jetre odmah se odražava na stanje zuba. Zato treba ići na krajnje mere, a ne zasipati dužnike novcem, insistira ekonomista Igor Nikolajev. - Pomoć od mnogo milijardi nema pozitivan rezultat. Pomagali su Grčkoj, prošla je godina, situacija se još pogoršala. I sudeći po ekonomskim pokazateljima Grčke, pad ekonomije za preko 6% označava da perspektive otplate dugova postaju sve maglovitije. Ovaj čir će morati da se operiše. Uvećati fond finansijske stabilnosti scenario je koji najviše odgovara, smatra analitičar Aleksej Vjazovski: - Ako prihod na osnovu 10-godišnjih obligacija Italija poraste i približi se do psihološke granice od 7%, posle koje, kako smatraju mnogi ekonomisti, vladi postaje teško da refinansira svoje obaveze, onda će ova situacija naterati evropske činovnike da donesu teške i nepopularne odluke. Među njima i o stvaranju tržišta evropskih dugova. To će dozvoliti da se razmaže rizik jedne zemlje po čitavoj zoni evra. Francuska podržava ovu varijantu – to je jasno: kao veliki poverilac državnih obligacija Grčke, Španije i Italije, ona već skoro nedelju dana živi pod pretnjom smanjenja rejtinga. Čak ako se ove hartije od vrednosti pojave, zemlje će plaćati po već postojećim dugovima, smatra lider bloka HDS/HSS u Nemačkoj Hans Miheljbah. - Pojedine zemlje treba da konsoliduju svoja domaćinstva. Neophodno je takođe ojačati stabilizacioni paket sa sankcijama za razne zemlje, a dužnička kočnica za neke države bi bila odličan zalog za budući razvoj. Kontraargumente navodi Aleksej Vjazovski. - Problem zone evra nije u perifernim zemljama, već u tome što evropski činovnici nisu mogli do kraja da dovedu integracione procese. Tako je bila uvedena jedinstvena valuta. To je vrlo pametan i ekonomski zasnovan korak, koji je uvećao konkurentnost robe i stimulisao trgovinu unutar zone evra. Ali istovremeno se nije ni pojavilo jedinstveno tržište državnih dugova, takozvane evroobligacije. Za sada se ne zna kuda će se pokrenuti taj proces dalje. Kako pokazuju anketiranja, u Evropi raste žal za čvrstom rukom: u Nemačkoj o tome misli svaki treći, a u Portugaliji i Španiji takvih je 60%. Ostaje pitanje da li će se Evropljani složiti da ta jaka ruka sprovodi ekonomske reforme, ingorišući ne samo njihovo mišljenje, već i potrebe. (Glas Rusije) |