Početna strana > Hronika > Aleksej Puškov: Moskva će podržavati srpsku vladu u onim rešenjima za KiM koja Srbija smatra mogućim, dostižnim i potrebnim, pitanje koliko je plan o razgraničenju ostvariv
Hronika

Aleksej Puškov: Moskva će podržavati srpsku vladu u onim rešenjima za KiM koja Srbija smatra mogućim, dostižnim i potrebnim, pitanje koliko je plan o razgraničenju ostvariv

PDF Štampa El. pošta
ponedeljak, 29. oktobar 2018.

 Izjava predsednika Donalda Trampa da SAD nameravaju da izađu iz sporazuma o raketama srednjeg i manjeg dometa predstavlja pritisak na Rusiju, ali to ne znači da je u Vašingtonu doneta konačna odluka, ističe u razgovoru za „Politiku” Aleksej Puškov, senator Saveta Federacije RF i predsednik Komisije za informacionu politiku i saradnju s medijima Gornjeg doma ruskog parlamenta.

– Izlazak iz sporazuma bio bi radikalan korak koji bi vratio Evropu u vreme raketne krize iz osamdesetih godina 20. veka. Tada smo mi i SAD došli do „nulte varijante”, oličene u sporazumu koji su 1987. potpisali Mihail Gorbačov i Ronald Regan. Mnogi smatraju da je tog trenutka počeo kraj Hladnog rata u Evropi. Ako Tramp sada izlazi iz sporazuma, Evropa se vraća u stanje Hladnog rata, kao da ovih 30 godina nije ni bilo – ocenjuje Puškov, bivši (2011–2016) predsednik Spoljnopolitičkog komiteta Državne dume, koji je nedavno boravio u Beogradu povodom promocije na Sajmu knjiga svog novog dela „Globalni šah. Ruska partija”.

Preti li to većom krizom bezbednosti u svetu?

Severnoatlantska alijansa, NATO, približila se do samih granica Rusije i neću se iznenaditi ako rukovodstvo Poljske ponudi svoju teritoriju za razmeštanje američkih raketa. Ili ako se one pojave u Pribaltiku. Savremeni sistem globalne strateške stabilnosti počiva, ili je počivao, na tri sporazuma. Iz prvog su SAD izašle 2001, to je sporazum o protivraketnoj odbrani. Drugi je ovaj sporazum o raketama srednjeg i manjeg dometa. Ako najava Trampa bude ostvarena, onda će SAD sledeće godine srušiti i drugi stub globalne strateške stabilnosti i ostaće samo sporazum START, koji reguliše broj bojevih glava i njihovih nosača na strateškim balističkim raketama. Rok važenja START-a ističe 2021. i sada je pravi trenutak da počnu pregovori o produženju. Ako i ovaj sporazum padne, vraćamo se u situaciju iz šezdesetih godina 20. veka i nastaće opasnost da se ponovi Karipska kriza, ovog puta opasnija.

Pričamo o potencijalnim bombama, ali jedan „nuklearni prasak” već se dogodio u Ukrajini, gde je vaseljenski patrijarh Vartolomej priznao tamošnju nekanonsku crkvu kao legitimnu?

Vartolomej ne želi nezavisnu ukrajinsku crkvu, već pre svega njeno odvajanje od Moskovske patrijaršije i potčinjavanje Carigradskoj.

Vi i tu vidite „američki trag”?

Američki trag je očigledan. Pomoćnik američkog državnog sekretara za religijska pitanja proveo je poslednja tri meseca na relaciji Kijev–Istanbul i podsticao patrijarha konstantinopoljskog da krene ovim putem. Amerikanci su veoma zainteresovani za ovo pitanje, jer operacija otkidanja Ukrajine od Rusije još nije okončana. Političko odvajanje se desilo, trgovinsko-ekonomsko odvajanje je u toku, ali bez uspeha na koji su računali. Rusija je i dalje drugi najveći trgovinski partner Ukrajine, s vrlo malim zaostatkom u odnosu na celu EU zajedno. Ako se deo Ukrajinske pravoslavne crkve zvanično odvoji od RPC i potčini Konstantinopolju, time bi se oslabile duhovne veze Rusije i Ukrajine. To je deo krupne geopolitičke igre.

Iz svega toga može opet da se izrodi krvoproliće?

Setite se da je Barak Obama u martu 2012. izjavio da su „Asadovi dani odbrojani”. Evo, sada je kraj 2018. i Obame nema u Beloj kući, a Asad je, kao i pre, u Damasku. Ali, koliko je ljudi za to vreme poginulo i povređeno, koliko gradova srušeno, isključivo zbog toga što su se SAD odlučile za smenu režima u Siriji? Verski raskol u Ukrajini bremenit je mogućim sukobima i krvoprolićem, pre svega ako dođe do zauzimanja crkava i manastira od strane pristalica autokefalnosti.

Ali niko im to neće mirno prepustiti?

Raskolnici, pristalice Filareta, već su oteli 50 crkava od trenutka dolaska Petra Porošenka na vlast 2014. godine. To je opasan plan i vidim neku analogiju s postepenim odvajanjem Kosova od Srbije.

Kako ocenjujete nivo saradnje Srbije i Rusije?

Dobar, čak jedinstven. Srbija je jedna od dve-tri evropske države koje se nisu pridružile sankcijama i ima veoma aktivne političke veze s Moskvom. Imamo stalne konsultacije u vezi s kosovskim pitanjem. Posle nedavne provokacije kosovskih vlasti na jezeru Gazivode, ovo pitanje su razmatrali predsednici Vučić i Putin. Naše odnose nazvao bih naprednim strateškim partnerstvom, čak se može govoriti i o nekoj vrsti strateške alijanse. Rusija ne priznaje Kosovo i ne dopušta njegov prijem u UN, što pokušavaju da proguraju zapadne države. Srbija se nalazi na prostoru gde dominantnu ulogu ima EU. Politički pismeni ljudi znaju da kurs usmeren na evropske integracije daje Srbiji određenu perspektivu socijalno-ekonomskog razvoja. Pritom, veoma cenimo što Srbija deklariše vojno neutralnu orijentaciju i principijelno ne želi da ulazi u NATO. To je izuzetno važan momenat.

Rusija ne priznaje Kosovo i ne dopušta njegov prijem u UN, što pokušavaju da proguraju zapadne države

Važno je i pitanje energetske saradnje, a u okviru toga, gasovoda „Turski tok”, koji već figurira kao neka vrsta novog „Južnog toka”?

Ovaj projekat uslovno možemo da nazovemo „Južni tok 2”, on ima solidne perspektive. „Južni tok” je Evropska unija blokirala, između ostalog, zbog svoje Energetske povelje, koja zabranjuje da vlasnik gasa bude istovremeno i njegov distributer. Sada, ako gas krene preko Turske, onda će Ankara da se bavi reeksportom. Cev bi išla za Bugarsku, Srbiju, Mađarsku i Austriju. Bugarska razmatra mogućnosti za realizaciju ovog projekta i sada s više optimizma gledam na mogućnost ostvarenja „Južnog toka 2”.

Naši zapadni partneri, pre svega Vašington, ne gledaju blagonaklono na vojnotehničku saradnju Srbije i Rusije?

Njihov zadatak je da vas učine, ako ne de jure, onda de fakto članicom NATO-a. Pre svega prebacivanjem na standarde NATO-a i prodajom zapadnog oružja.

Vaši zapadni partneri ne žele da se pomire s time da Srbija može da ostane vojno neutralna država, mada u javnosti govore suprotno. Njihov zadatak je da vas učine, ako ne de jure, onda de fakto članicom NATO-a. Pre svega prebacivanjem na standarde NATO-a i prodajom zapadnog oružja.

Stiče se utisak da je Srbiji zabranjeno da, kao vojno neutralna zemlja, ima dovoljno snage da sebe zaštiti u slučaju agresije?

Amerika bi, zaista, želela da ima zavisnu Srbiju. Mislim da bi SAD, moguće, želele da vide i neko drugo rukovodstvo na vlasti u Srbiji. Ali znam za čitav niz država čija se rukovodstva ne dopadaju Sjedinjenim Američkim Državama, u kojima bi želeli da vide druge predsednike ili premijere, ali ne znači da to mogu i da ostvare. Amerikanci su bili veoma skeptični zbog dolaska na vlast u Egiptu generala El Sisija, koji obnavlja odnose s Rusijom i sklopio je ugovor o nabavci naoružanja vredan 2,5 milijardi dolara. Naravno da će na vas vršiti pritiske, kao i na nas. Amerikanci su nam uveli 65 vrsta sankcija od 2014. godine! Suverenitet zahteva snagu duha i SAD ne mogu da vam nametnu ono što vi ne želite.

Kad je reč o Kosovu, pojavljuju se novi pristupi, uključujući i mogućnost korekcije granica? Pojedini ruski mediji, ipak, navode da Moskva ne podržava Srbiju u ideji razgraničenja s Albancima?

Postoji davno izneta ruska pozicija, koja se nije promenila, da podržavamo ono što Srbija smatra ispravnim za sebe. U informativni prostor ubacuje se ogromna količina dezinformacija, manipulacija, lažnih vesti... Često se to radi i kako bi se razdvojile prijateljske države. To je jedan od najvažnijih instrumenata borbe za geopolitički uticaj. Nikad nisam čuo da je Moskva protiv rešenja koja predlaže srpska vlast.

Ako se Srbija dogovori o korekciji, ne vidim ni najmanji razlog zašto bi Rusija bila tome opozicija. Tokom razgovora naših predsednika, šefova diplomatija, mogu da se pojave različite varijante, ali ne znači da je Rusija protiv srpskog plana. Ponavljam, nikad nisam čuo ni od jednog ruskog zvaničnika da je protiv plana o razgraničenju. Drugo je pitanje koliko je on ostvariv...

Uključujući i korekciju granica?

Ako se Srbija dogovori o korekciji, ne vidim ni najmanji razlog zašto bi Rusija bila tome opozicija. Tokom razgovora naših predsednika, šefova diplomatija, mogu da se pojave različite varijante, ali ne znači da je Rusija protiv srpskog plana. Ponavljam, nikad nisam čuo ni od jednog ruskog zvaničnika da je protiv plana o razgraničenju. Drugo je pitanje koliko je on ostvariv...

Zašto može da bude neostvariv?

Postoje delovi gde žive Srbi, a koji ne mogu da budu „izneti” iz sastava Kosova. Drugo, da li bi na korekcije pristali Kosovari i, treće, moramo imati u vidu stavove EU i SAD. Moskva će podržavati srpsku vladu u onim rešenjima koja Srbija smatra mogućim, dostižnim i potrebnim, dakle optimalnim. To je realna ruska pozicija.

Često optužuju Rusiju da širi svoj maligni uticaj na Balkanu, posebno u Makedoniji, Crnoj Gori, BiH, Srbiji?

Nije Crna Gora ušla u ODKB, već u NATO! O kakvom štetnom uticaju Rusije govorite? Nemamo ni baze, ni vojno prisustvo. Vidim da se upravo SAD, a ne Rusija, bave destabilizacijom i promenom statusa država na Balkanu. Kada zapadna alijansa usisava države Balkana jednu za drugom, dok SAD sprovode geopolitičku ekspanziju, optuživati Rusiju da širi štetni uticaj, to je klasičan primer kada lopov viče „držite lopova”. Imate primer gde SAD kažu da Kina destabilizuje situaciju u Južnokineskom moru. Može li iko da mi objasni: šta SAD traže na Dalekom istoku? Zašto drže 90.000 vojnika u Japanu? Šta će im baze na Filipinima? Ono što nam je zaista važno jeste samo da Srbija očuva svoj neutralni status.

Može li ovaj region da izdrži takav pritisak sa svih strana?

Ne vidim potencijal za veliki sukob na Balkanu sada. Mislim da će male države Balkana evoluirati u pravcu NATO-a i EU. Srbija predstavlja izuzetak, koji ne dopušta zapadnoj alijansi da u potpunosti konsoliduje region kao sopstvenu zonu uticaja. U geopolitici nema demokratije, njeni elementi postoje samo u unutrašnjoj politici zapadnih država. U spoljnoj politici sve rešavaju sila i moć, pogledajte šta se dešava u Makedoniji. Ako demokratija ne daje rezultat koji želimo, tim gore po demokratiju.

(Politika)

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner