Hronika | |||
Abdala Isa: Opasno uterivati Gadafija u ćošak |
subota, 19. mart 2011. | |
Šef moskovskog biroa TV kanala Al-Alam Abdala Isa: opasno uterivati Gadafija u ćošak Odluka SB UN o Libiji nije bila jednoglasno odobrena. Libija, sa svoje strane, upozorila je da će odgovoriti napadom u slučaju bilo koje oružane akcije usmerene protiv nje. O tome, čemu bi vodila spoljna intervencija u libijski konflikt, specijalno za glas Rusije govori šef moskovskog biroa TV kanala Al-Alam poznati bliskoistočni novinar Abdala Isa. Pored toga je pukovnik Gadafi zapretio primenom oružja za masovna razaranja protiv ustanika. To je bio pokušaj psihološkog pritiska na protivnike i svetsku zajednicu ili on zaista ima takvo oružje? Mnogi očevici tvrde da Gadafi ima takvo oružje, između ostalog, hemijsko i bakteriološko. Kada su SAD zauzele Irak, Gadafi, u želji da sačuva vlast, morao je da preda SAD-u takvo oružje. Međutim, sigurno je nešto od toga ostalo. Zar je Gadafi sposoban da primeni takvo oružje protiv sopstvenog naroda? Treba da budemo svesni: Gadafi će se boriti do kraja. On nema drugi izlaz. Setimo se da je uveo snage u Egipat, ratovao protiv Čada, pozivao muslimane na sveti rat. On se nadao da će čitav muslimanski svet istupiti protiv Švedske, kada su na aerodromu uhapsili njegovog sina. Takve izjave ne bi mogao da da adekvatan, normalan političar. Radi toga da ostane na vlasti on će sigurno iskoristiti sve svoje mogućnosti. Danas je on uteran u ćošak: čak su ga napustili i njegovi politički prijatelji, recimo, premijer Italije. Rukvodioci afričkih zemalja, koje je on hranio i podržavao, takođe su ga napustili. Pred očima čitavog sveta Gadafi je postao ratni zločinac. Verovatno je on svestan da bi mogao ponoviti sudbinu Sadama Husejna i njegove dece. Mnogi tvrde da će se Gadafi Vlade susednih država, verovatno, ne bi bile protiv toga da se otarase odlučnog i nepredvidljivog Gadafija, koji je između ostalog pretendovao na titulu kralja Severne Afrike. Međutim, kako će islamski svet, dosta zatvoren, prihvatiti vojnu intervenciju sa strane? Bezuslovno, mnoge susedne zemlje neće biti zadovoljne intervencijom NATO-pakta. Sve do sada se sećamo rezultata akcija SAD u Iraku. One su vodile uništavanju zemlje, pljački bogatstva, kontroli nalazišta nafte. Niko ne bi hteo da NATO na čelu sa SAD zauzme izvore nafte! Tim pre moramo da budemo svesni da u Iraku ratuju šiiti i suniti, dok je u Libiji situacija mnogo gora, jer tamo postoje različita plemena čiji se interesi ne poklapaju. Ogromna pustinja, ogromna zemlja… Intervencija stranaca bi mogla da vodi opširnom građanskom ratu koji bi postao katastrofalan i za Libiju, i za Severnu Afriku. Niko ne želi da bude sused još jednog Iraka. To je veoma opasno. Ne daj Bože da bi akcije NATO-a vodile tako mračnom rezultatu. (Glas Rusije) |