Odgovori na nakaradnu strukturu BiH su različiti. Sarajevski politički establišment smatra da je “ključ” u stvaranju “programske” koalicije na nivou Bosne i Hercegovine, sastavljene od autentičnih Bošnjaka i lažnih Srba i Hrvata

Takođe, zvanični Beograd bi trebalo najozbiljnije da razmotri signale koje već duže vreme šalje ne samo vojni, nego i politički establišment iz Kremlja, a odnosi se na rusku vojnu pomoć Srbiji. Za početak, Beograd bi trebalo da pozove ruske vojnike da se vrate na Kosmet.

U posljednje vrijeme duvaju neki novi vjetrovi, zbunjujući za opskurna stvorenja kojima je inače sve jasno. Naprimjer, izvjesni Ramo Mehmedović na ulici u Sarajevu priđe predsjedniku RS Miloradu Dodiku i počne da mu tupi o tome kako je Republika Srpska «takozvana» i «genocidna»

Izgleda da prozvođačima te fantastične teze i nije cilj da se otkrije kompleksna istina o ratnim stradanjima u BiH, koliko da održe mit među Bošnjacima kako su se oni samo onako “goloruki” branili od Srba sa “genocidnom namerom” smišljenom u Beogradu.

Kada objekat manipulacije dobrovoljno sarađuje sa moćnikom, presudnu ulogu igra televizija i u narednom periodu na elektronskom nebu BiH i RS valja očekivati poplavu poruka koje imaju za cilj da oslabe otpor “razaranju entiteta” i “reintegraciji države”.

Ne razumijem, takođe, zašto su sa svih strana digli galamu na reisa što se miješa u politiku. Kod muslimanskih naroda veza između crkve i države nije radikalno prekinuta.

Ban Ki-Mun je pod pritiskom kvinte , koja mu nameće taj datum , 15. jun , on ne bi smeo da oko toga popusti. Politika UN oko tako važnih stvari formuliše se u SB UN, u kome dolazi do balansa odnosa izmeću velikih sila, i Ban ne bi smeo da ga zaobiđe.

U depeši američkog ambasadora u BiH Čarlsa Ingliša iz januara 2009. godine stoji da se Milorad Dodik sve više suprotstavlja evropskim perspektivama.

Da ne bi bilo nedoumica šta se zapravo hoće, američke i proameričke evropske diplomate u neformalnim razgovorima sve češće otvoreno pominju da se pokazalo da za BiH nije najbolje rješenje konsocijacija, nego vlast većinske nacije sa zaštitom manjina.

Nakon informacija o evoluciji spoljnopolitičkih struktura dolazimo do poente. Brisel do političkih odluka dolazi dugim procedurama pregovaranja i usaglašavanja svih članica, pa se to odnosi i na spoljnu politiku EU, dok u Vašingtonu sve to ide mnogo jednostavnije.