Kome je do morala u politici, neka ide u NSPM

Skrivanje zločina kao novi zločin

Komentari (14) COMMENTS_ARE_CLOSED
1 utorak, 26 april 2011 23:48
Jasna Simonović
Bravo gospodine za ovaj članak, i hvala...

Samo, nemojte nipodaštavati nijedno sećanje koliko god mislili da je jadno ili nedovoljno...(JRI u Njujorku, udruženje u Beogradu, pomeni u Hrvatskoj pojedinačna sudska rehabilitacija pobijenih ljudi od 44.)...

Takođe, pogledati zločinu u oči nije lako...kada je nešto jako strašno obično se stavlja zid ispred sebe...bilo da je zločinac ili žrtva u pitanju...
tako kažu "lekari za dušu"...
Pa onda treba mnogo, mnogo suza bola i kajanja da se opet negde u budućnosti sretnu zločinac i žrtva kao dva brata, dva druga, dva čoveka...

Ali kad neko napiše tekst kao vi onda to sve ide mnogo brže...Srpski Jad Vašem je odavno podignut u našim dušama...(što naravno ne znači da ne treba neki od hiljada kvadrata koji se besomučno dele u gradu Beogradu da se dodeli njegovom temelju)..Do onog dela koji je u meni pristiglo je pre oko godinu dana upravo preko npsm komentara izvinjenje jednog finog gospodina potomka ustaša...Moji su preci kroz mene oprostili...
Preporuke:
0
0
2 sreda, 27 april 2011 01:56
Senka
" Kada će država u Srbiji snažnije podržati naučne institucije i malobrojne nezavisne istraživače koji tako mukotrpno i samopregorno pokušavaju da održe plamičak istine o teškom stradanju srpskog naroda u 20. veku? "
Dobro pitanje.
Odgovor se nalazi u samom pitanju pod " malobrojne nezavisne istraživače" .
Znaci, da postoje mnogobrojne nevladine organizacije koje se bave ovim problemom - i drzava bi nasla za shodno da ih podrzava.
U zapadnim drzavama mnogobrojne NVO se bore za slicne interese a u Srbiji imate NVO koje se bore za interesa onih koji zataskavaju istinu o srpskim zrtvama. I upravo to se nalazi u samom centru problema.
Zamislite na trenutak da se umjesto Biserko i Kandicke cuju pravi predstavnici organizacija zrtava.
@ Jasna Simonovic
Za razliku od tebe ja nisam zadovoljna sa formulacijom "Jad Vasem" je u nasim dusama. Zasto? Zato sto me jako boli dusa zbog toga . Zdravije bi nam svima bilo da se srpski Jad vasem nalazi na nekom fizickom mjestu a ne u nasim dusama
Preporuke:
0
0
3 sreda, 27 april 2011 02:19
Ružičasti panter
Moji preci nisu kroz mene oprostili. Smatram da imam pravo da opraštam samo u svoje ime.
Preporuke:
0
0
4 sreda, 27 april 2011 08:55
Sajber Mileva
Ako je tekst obeleženom prvom fusnotom zaista pisao Lj.Tadić,verovatno je mislio na Srbe-zločince.Jer,lani je promovisao knjigu "Raspad SFRJ i velikosrpski hegemonizam".

Uz to,sve ono što sin njegov radi,nije to sve moglo da se nauči u DS.U stranke se učlanjujemo kao već formirane ličnosti. To jest-nešto se ponese i od kuće.Čime te zadoji i majka i otac.

*
Davno je rekao Brana C: "Na sreću,Jevreji neće od nas primiti naviku da zaboravljaju svoje mrtve. A na žalost, mi nećemo od njih naučiti da se sećamo svojih mrtvih".

Nikada mi nećemo imati svoj Zid plača.

Jer, kad se neki Srbin priseti Jasenovca, gde leže kosti samo jedne generacije ispred njega, znači možda čak i roditeljske, drugi Srbi graknu na njega što je retrogradan, vraća se u prošlost, umesto da gleda u svetlu EU budućnost.

Vekovima su se Jevreji pozdravljali sa "Dogodine u Jerusalimu".
A srpski pozdrav je "Dogodine u NATO".
Preporuke:
0
0
5 sreda, 27 april 2011 13:18
@sajber mileva
"Ako je tekst obeleženom prvom fusnotom zaista pisao Lj.Tadić,verovatno je mislio na Srbe-zločince.Jer,lani je promovisao knjigu "Raspad SFRJ i velikosrpski hegemonizam".

Uz to,sve ono što sin njegov radi,nije to sve moglo da se nauči u DS.U stranke se učlanjujemo kao već formirane ličnosti. To jest-nešto se ponese i od kuće.Čime te zadoji i majka i otac."

Zlonamerni ste i niste u pravu. Kao ni većina onih kojima je mrznja veća od pameti. Nije se pomenuti citat prof. Tadića odnosio na "Srbe-zločince" i njegov ukupni angažman tih smutnih godina sigurno se može kvalifikovati kao razuman i patriotski. A sumnjam i da je teško bolesni prof. Tadić "lani" mogao promovisati bilo šta. Moguće da ste opet nešto pomešali. A o "sinu" možemo pričati drugi put. No, neistinita je, arhaična i naivna to predstava da su očevi odgovorni za (ne)dela svojih punoletnih potomaka i obrnuto.
Preporuke:
0
0
6 sreda, 27 april 2011 13:40
prezime veroljub
@@Sajber Mileva


Istinita(iskustvom potvrdjena),uvek aktuelna i nimalo naivna je tvrdnja da su za grehe dece najodgovorniji upravo njihovi roditelji,- kazu izmedju ostalog i Sveti Oci Crkve, A njima- nemam razloga da ne verujem.
Preporuke:
0
0
7 sreda, 27 april 2011 15:04
Sajber Mileva
Zlonameran?
Jeste,naziv malo pogreših,ali su reči "velikosrpski hegemonizam" okosnica.

Jeste,napisah „lani“,a objavljeno 2008.Promocija kasnije.U svakom slučaju,sa dovoljno velikom distancom u odnosu na događaje,17 godina.

Pa vidite ko je zlonameran. Ako vam partijska knjižica ne muti logiku.

Da ste,umesto uvreda za zlonamernost (tipično u stilu Tadića, i oca i sina),malo proguglali, našli bi:
Kriza i "velikosrpski hegemonizam"
Autor: Ljubomir Tadić
Izdavač: ZAVOD ZA UDZBENIKE-BEOGRAD:JP SLUZBENI GLASNIK
Godina izdanja:2008
ISBN:978-86-7549-735-6
Redni broj izdanja:1
Format:24cm
Broj strana:724
Tvrd povez
2268 din.


Kupite,pomozite autoru.To je cena pri izdanju,verovatno uvećana za 136,08 din godišnje,to jest- 6%,jer je toliko zvanična inflacija u državi koju vodi sin onog koga tako žestoko branite.

Pazite, to je objavio Zavod za udžbenike. Znači, velikosprksi hegemonizam se uči kao predmet.
Da pokoljenja ne zaborave srpske zločine.
Preporuke:
0
0
8 sreda, 27 april 2011 15:10
Jasna Simonović
Ružičasti panter ...Poptuno ste u pravu ako sebe osećate izolovanom jedinkom...Preci kroz svakog čoveka ostaju, opstaju, nestaju, staju ili ne staju...(ovozemaljski viđeno)...

Senka...Slažem se da bi se bol duše umirila, a i greh bolne duše da često svaljuje i na nevine...i na one koji ne mogu ništa učiniti...koga su sustigle druge nepravde i stradanja...koji su nešto učinili...Ali, ako te ponovo uputim na moj komentar, nadam se da nećeš propustiti značenje rečenice u zagradi...iako priznajem da sam mogla biti jasnija...
Nažalost, meni silne novce nisu još uvek vratile velike globalne, internacionalne, i domaće korporacije, pa ne mogu niti pomisliti na neki prvi materijalni korak u tom smeru...Ali možda neko može...Ne može sve Novak Đoković!
ps Eto, i Staro Sajmište nije ponovo vasrslo dok mladi nisu tamo zapevali...koliko god surovo to zvučalo u svakom zlu ima nečeg dobrog...skrenuli su pažnju svojim "uspavanim" roditeljima...
Preporuke:
0
0
9 sreda, 27 april 2011 17:48
Turas
Šerović je dobro analizirao temu.Malo kasno,od Brozove smrti,srećom po UN genocid ne zastareva.
Preporuke:
0
0
10 petak, 29 april 2011 09:25
Srboljub Savic
Postovani g. Sherovicu,
Genocid nad srpsim narodom na teritorijama koje
svojataju Hrbvati (teritorije u sastavu danasnje
NDH i BiH I +) je rezultat programa, napisanog u XIX
veku (Ante Starcevic) a sprovodi se od pocetka XX.
Masovni zlocini pocinjeni u I I II sv. ratu, nastavljeni
1991, da bi dans Hrvatska bila etnicki “cista” drzava.
Pored najmasovnijeg gubilista u Jasenvcu, lista
takvih mesta je poduza.
Mi-Srbi, “oprostili” smo zlocine I sv. rata I omogucili
da se dese jos strasniji, 41-45, a sledeci dadodje do
svega sto smo dozivljavalii gledali “juce”.
“Oprost”, nemar, zlocina je cin pridruzenja zolincima
sto se jasno vidi kroz kontinuitet zlocinackog orgijanja
I zadnjeg zgrazanja zbog osude tzv. generala a samo
placenog ubice I vodje zlocinaca.
Nas odnos je doprineo genezi i ostvarenju hrvatskog
“sna” kroz toliko prolivene krvi I mrtvih, a najcesce
nevinih (osim ako se ne snmatra da su Srbi opasna
divljac koju treba potamaniti).
D1 S. Savic
Preporuke:
0
0
11 petak, 29 april 2011 09:30
Srboljub Savic
Nazalost, u spskom narodu, kao da nema osecaja
za narodnost/naciju pa “prastamo” i genocid kojim
nas isterbljuju I otimanje teritorija-gasenje ognjista.
Pristigli komentari su samo zadnja ilustracija stanja.
[U udzbenicima istorije I nekim knjigam iz 50-tih
ucilo se da je u Jasenovcu pogubljeno preko
700.000 Srba (Roma i Jevreja).
U to vreme izdata je I nevelika knjizica (zelenih
korica), ilustrovana snimcima ubijanja, od kojih
su vecinu snimile ustase.
Fotografije pokazuju bestijlnost koja prevazilazi
sve zajedno sto se moze videti u horor filmovima.
Nije tajna da je "fra sotona" pedantno upisivao
imena zrtava (preko 1500), koje je svojom rukom
zaklao]
D2 S. Savic
Preporuke:
0
0
12 subota, 30 april 2011 13:13
Aleksandra Smiljanic
Rodjena sam 5 godina posle 2.svetskog rata, nisam imala rodbinu u krajevima gde su ustase masakrirale srpski narod, ali sam se uvek uzasavala zlocina pocinjenih na tlu Endehazije i duboko u dusi osecala bol zbog mucenickog stradanja moga naroda. Licno smatram da jedino zrtve mogu da prastaju svojim dzelatima, a potomstvo je duzno da ne zaboravlja stradanje svojih predaka.Ne razumem kako se moze nekome davati oprostaj ko nije zamolio da mu se oprosti, i sto je najvaznije- ko se nije pokajao za svoje grehe? Kako oprostiti katolickoj crkvi koja je blagosiljala ustaske zlocine, pa i dan danas pokazuje svoje odobravanje tih zverstava uvrscujuci kardinala Stepinca u svoje svetitelje? Sve dok se rimski papa ne pokaje i ne izvini srpskom narodu javno i pred celim svetom, nemamo pravo da oprastamo i da zaboravljamo!
Preporuke:
0
0
13 subota, 30 april 2011 14:21
Hristov
Broj jasenovački žrtava svake godine povećavamo.
Došli smo do 800.000 i sad očekujemo da nam neko veruje.
Istovremeno negiramo Srebrenicu i cifru od 8000 ljudi za koje se tačno zna ime, prezime, matični broj!!
Kakvi smo mi to ljudi???
Preporuke:
0
0
14 utorak, 03 maj 2011 09:44
Petar V. Šerović
Sećanje na žrtve ustaškog nacističkog genocida nad Srbima, Romima i Jevrejima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nikako ne isključuje neophodnost praštanja pokajanom zločincu. Naravno, božanska ljubav sve prašta, a čovek može da prašta samo po meri svoje individualne bogolikosti. „Nikad čovek nije tako uzvišen i dostojanstven kao kad prašta bratu svome i kad traži oproštaj; nikad jedan narod nije toliko dostojan poštovanja kao kad je spreman da uvek pred sobom drži greh svoj prihvatajući pokajanje kao najčudesniju preporoditeljsku silu, sebe radi, svoje budućnosti radi i braće svoje radi“ (Mitr. Amfilohije). Gde god je i kad god je čovek ubio čoveka, tu je brat ubio brata, a genocid je uistinu najstrašniji zločin „bratoubistvenog rodoubistva“ koji se ne sme relativizovati iskonstruisanim uravnilovkama. Neophodno je sećati se, jer dok god ubijamo u svom pamćenju nevino poklane Avelje, braću našu, i sami ostajemo zarobljenici bratoubistvene raspamećenosti.
Preporuke:
0
0

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner