1999. se u Štrpce "sjatilo" desetak hiljada Srba iz Prizrena i okoline. Polako se krenulo u osposobljavanjem skijališta i liftova uz velike nade da će turisti iz ostatka Srbije omogućiti ekonomsku osnovu opstanka. Na žalost, naši mediji su arnautski bašibozuk predstavili kako nekakve ljudoždere koji čekaju na Merdaru, umesto kao običnu fukaru jaku samo u gomili i kada osete meko. I "meko" se pokazalo, srpskih turista nije bilo, a živeti se mora. Već 2002. su arnautski skijaši bez problema bili na stazama Brezovice, svake godine sve više. Preuzimanje je nekoliko puta odlagano zbog pretnji Srbije da će tužiti eventualne nove (strane) vlasnike. Izgleda da se s pretnjama prestalo. Sada je upitno koliko će se Štrpce održati bez svog najvažnijeg resursa - Brezovice.
Jvtiću ne preostaje drugo nego da promen i prezime u Jeftići.
A sada na istu stvar nagovara i Republiku Srpsku.
Ako Dodik pristane - teško će pogrešiti.
Ziveli briselsko-vasingtonski sporazumi!