Tesko je komentarisati ovakve tekstove, a ne upasti u zamku mudrovanja i mesanja u crkvene stvari.
Nazlost i vrapcima postaje jasno da u nasoj crkvi postoje dve struje, i to ona sto se radovala u banatskoj keliji, kad je cula za vest da Pavle ostaje patrijarh i ova druga kojoj pripada i vidno iznervirani Grigorije, razocaran pre svega sto za patrijarha nije izabran neko mladji i ambiciozniji po mogucnosti sam Grigorije.
To i ne bi bilo tako lose ako bi molitve mladjega bile jace i ako bi njegovo monasko i opitno iskustvo odgovaralo teretu koji patrijarh treba da podnese, ali iskustvo se uglavnom stice vremenom, POGOTOVO duhovno iskustvo sto je vaajda najbitnije kada se radi o duhovnom zivotu nacije.
Grigoriju se ocigledno zuri da zapocne sa reformama, da se prilagodi globalizaciji da se kako on rece uvede red u ovaj haos kako on naziva sadasnje stanje u nasoj crkvi.Ali glavno pitanje jeste kuda se njemu zapravo zuri i kakve nam to reforme sprema?Cemu ce voditi te reforme?

"I ja se pitam hoćete li da stvarno otvorim usta do kraja i u riječima razvežem čvorove o čijem postojanju svi decenijama znamo?!! "Posle ovakvih Vaših reči ,umesto tri imam samo jedno pitanje za Vas:Da li ste moralan čovek?

Mozemo da vidimo da vl. Grigorija podrzava i "strucnjak" za verska pitanja "druge Srbija", Mirko Djordjevic i to na Pescaniku!

Da vladika Grigorije makar desetim delom molitveno podseća na našeg Patrijarha, nikada se ne bi usudio da otpisuje svojoj sabraći-arhijerejima na način na koji je to uradio. Da mu je kojim slučajem duhovni otac bio prepodobni starac Ćelijski, Ava Justin (Popović),kondiciju bi održavao isključivo metanijama, pa bi tek nakon višedecenijskog metanisanja u samoći izašao pred ljude sa pismima, saopštenjima, jurodivošću... Čitajući ovo njegovo pismo neobavešteni vernici (i ovi lako sablažnjivi neofiti za koje on u svom pismu iskazuje posebnu brigu) mogli bi da pomisle kako je poslednjih 50 godina SPC bila mrtva, te je trebalo da se pojavi jedan ovakav ”duhoni gorostas” da je oživi, podigne iz pepela...

Kako to, i čime, vladika Artemije ”17 godina naočigled svih gradi građevinu raskolničkog duha”? Da li time što je pokušava da ukine nametnuto mu dvovlašće u raško-prizrenskoj i kosovsko-metohijskoj Eparhiji? Ili, možda, time što je izričito bio protiv potpisivanja Memoranduma? Ili je njegov greh što poštuje Saborske odluke, makar se sa njima i ne slagao? Možda mu je najveći greh što je svojevremeno bio za to da SPC istupi iz Svetskog saveta crkava, sledujući tako predanjski svome duhovnom učitelju i ocu – Justinu Ćelijskom, a protiveći se time moćnom ekumenističkom lobiju, na čijem su neformalnom čelu Vaseljenski patrijarh i rimski jeretik?! Verovatno se vladiki Artemiju kao greh uzima i ”Sopoćanska deklaracija” iz 2000-te godine...

Malo je čudno tumačenje volje vernog naroda vl.Grigorija, koje me sablažnjivo podseća na logiku LDP-a, po sistemu: kad imamo podršku većine onda smo nedodirljivi, a kad je nemamo, onda smo dužni da preuzmemo odgovornost, jer je narod neuračunljiv, neupućen itd...

Slušati Vladiku Grigorija i Mirka Đorđevića na Piščaniku B92, nema velike razlike. Ali neka znaju svi koji misle da će slomiti poslednji bedem srpske nacionalne svesti a to je SPC, da će narod braniti svoju Crkvu i svoje episkope. Znamo mi kome smeta Vladika Artemije, Mitropolit Amfilohije, Vladika Nikanor.. Srpski narod nikada neće prihvatiti UNIJU i EVROREFORME u svojoj Crkvi. Nećemo nikada izdati Svetosavski put, Sv. Nikolaja Žičkog i Sv. Justina Vranjskog i Ćelijskog!

Postovanje hiljadugodisnjih crkvenih kanona je obaveza patrijarha i svih mitropolita, vladika, monaha i svestenika. Ovim pismom vladika Grigorije (koga sam licno upoznao prilikom njegovog boravka u Kanadi) se svrstava na stranu ovih koji bi crkvene kanone menjali onako kako njima odgovara za njihove najlicnije dnevne potrebe. Pridruzuje se evroskojevicma, koji bi da gospodare Srpskom Crkvom, kao sto gospodare 'sprskim' politickim partijama, ministarstvima i celom ‘sprskom drzavom’. Srpska Crkva nije partijska organizacija ili javno preduzece. Sva sadasnja svestena lica, bez obzira na mesto u crkvenoj hijerarhiji, moraju da se pridrzavaju i sprovode ove kanone u ime Srpskog Naroda (onog na Onom Svetu, ovog na ovom svetu, i onom sto ce tek doci), kojima Srpska Crkva i pripada. Da li vladika Grigorije zeli evropskog komesara da sedi s desne strane Srpskog Patrijarha?

Potpuno se slažem sa Vladikom Grigorijem, i ne samo ja, već većina vjernog naroda naše Saborne Crkve Hristove, koji joj misli dobro, i žele njeno dalje uzrastanje.

Znam da dijelimo mišljenje sa Vladikom Grigorijem i zbog toga što isto tako kao i on dobro znamo za mnoge odluke Patrijarha Pavla, koje nijesu bile dobre, ali i mnoge loše odluke, koje nijesu njegove, već su rezultat haosa koji je nastao njegovim nečinjenjem.

Znamo i za mnoge odluke drugih arhijereja, za koje vjerni narod ne zna, ali nijesam siguran da li je dobro što ih ne zna. Prosto, nijesam više siguran, da li je ispravnije ćutati, ili "razvezati čvorove"... i šta je od toga na korist Crkve...

Ali sam zaista siguran, da ovakvim istupima arhijereja, Pravoslavna crkva svjedoči i sada i ovdje, da je živa, i da će biti živa do kraja svijeta i vijeka.

Vec duze vrijeme trazim po raznim novinama nesto konkretnije u vezi najnovije situcije u SPC-i,ali nikako ne uspijevam.Svi pisu nesto okolo,naokolo,kao sto je i samo pismo Vladike Zahumsko-Hercegovackog i Primorskog Grigorija,ali je jasno da se iza brda nesto "debelo" valja.Definitivno,SPC je u velikoj krizi,podijeljena,nejedinstvena,a narod obicni o tome malo zna.Zasto se krije od naroda prava situacija i zasto se krije koja su to dva nepomirljiva tabora u SPC i sta je krajnji cilj jednog i drugog.Posljednji sastanak lidera Hriscanskih crkava u Italiji(Raveni) pokazao je da rukovodstvo SPC-a prihvata razgovore i reforme koje vode ka ujedinjenju sa Vatikanom i naravno na celu sa Papom.Dakle,pokatolicavanje pravoslavnih crkava.Samo su predstavnici Ruske P.C. napustili sastanak u Raveni ne zeleci ni da slusaju vatikanske propozicije.Do dana danasnjega niko iz SPC nije javno objavio sta su to potpisali Predstavnici SPC Amfilohije-Risto-Radovic,Irinej Bulovic,Vladika Zagrebacko-Ljubljanski Jovan i ne znam ko je jos tamo bio.Ocito je da oni rade na "reformama" koje znaci pokatolicavanje srpskog naroda.U tu grupu spada i Vladika Grigorije koji SPC vidi u Evroatlantskim integracijama,a priznanje "nezavisnog" KosMeta kao da je vec najavio.Druga struja u SPC koja se protivi toj"reformi"je dosta slabija jer nema podrsku DOS-vlasti i nema novca kao Amfilohije koji u manastiru Sv.Vasilija Ostroskog pod Ostrogom godisnje ostvari prihod od 56 miliona evra i koji s tim novcem vlada SPC-om.Cak se malo pise da su ovi "reformatori" u velikoj mjeri okrenuli ledja Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi,iako Rusi zele saradnju i cesto daju novcane pomoci SPC-u.Zbog ove cijele situacije u SPC-u,molio bih nekoga od uvazenih i,po mom misljenju,jako sposobnih novinara iz NSPM da se malo vise unese u istrazivanje stanja u nasoj Crkvi i da obicnom narodu i na jednostavan nacin objasni sta se to,stvarno,desava u nasoj Svetosavskoj Crkvi.

Vladika Grigorije uspeo je da objedini vlast i građansko društvo, javnu i civilnu sferu: vladiku podržavaju i Vlada i NEVLADINE organizacije. Svaka čast!

Postovani g-dine,mislim da Vi i ja imamo iste ili slicne poglede na aktuelnu situaciju u SPC-i,ali je sigurno da ni ja,a ni Vi nemamo dovoljno informacija o tome kako su orjentisane pojedine Vladike SPC-e u odnosu na "reforme"SPC-e koje se spominju.Moja namjera je bila da se izjasnim protiv tkz."reformista" u SPC,koje,bez ikakve sumnje,predvodi Vladika Zahumsko-Hercegovacki Grigorije.Medjutim,mislim da je Vladika Grigorije samo jedan eksponent drustva "reformista" kojima se ne suprotstavlja ni Vladika Amfilohije,cak im daje podrsku,iako zamjenjuje Patrijarha Pavla,pa mislim da se i on nalazi u tom istom drustvu.Prvo,zasto Mitropolit Amfilohije ne kaze javno srpskim pravoslavnim vjernicima sta su potpisali u Raveni na sastanku sa predstavnicima Vatikana.Samo su Rusi napustili taj zbor.On je bio sef delegacije SPC-e.Mnogi su ga pitali da da odgovor na tu temu,ali,on je ostao nijem.Drugo pitanje je,zasto je Mitropolit Amfilohije skinuo Srpsku zastavu sa Manastira na Cetinju i zamjenio je sa crnogorskom zastavom?Zasto Mitropolit Amfilohije svoju Mitropoliju Crnogorsko-Primorsku ne naziva vise SRPSKOM,nego samo Mitropolijom Crnogorsko-Primorskom.Promjene u njegovom ponasanju su nastale nakon proglasenja nezavisne drzave Crne Gore.O tome se mnogo pisalo.Zasto Mitropolit Amfilohije ne da podrsku Vladiki Artemiju u borbi za KosMet i zasto nije dao podrsku ocu Filaretu kada mu Milova policija nije dala uci u Crnu Goru,a Vladika Grigorije se,maltene,sprda sa gestom oca Filareta kada je strajkovao gladju na crnogorskoj granici.Ima jos mnogo primjera gdje se Amfilohije pokazuje kao jedan od "reformatora" SPC-e.Ja se samo bojim da Vladika Grigorije,kobajagi,napada Mitropolita Amfilohija,kako bi se,u javnosti,stvorio utisak da nisu istomisljenici i kako bi DS-vlast imala odrijesene ruke da za izbor Patrijarha SPC-e ima tri imena u sesiru gdje ce biti svejedno ko ce biti izvucen,jer ce sva trojica biti "reformisti".Ako grijesim u vezi V.Amfilohija,ja se duboko izvinjavam.

(Jedan ugledan i učen mladi čovjek, koji čitavim svojim bićem živi u Crkvi, rekao mi je tog jutra da mu je sada sasvim jasno zašto smo izgubili i Crnu Goru i Kosovo i doživjeli takav poraz u Hrvatskoj: "Sad mi je jasno", rekao mi je, "zašto sve više ozbiljnih ljudi neće ni da čuje riječ o Crkvi")

......ova prethodna konstatacija nije na mestu. A to da su mladi i obrazovani vernici razocarani ne izborom novog patrijarha nije tacno, tj ne moze se generalizovati.
Ja sam mlada i obrazovana i vernik i znam jos dosta takvih kojima je laknulo posle sabora, malo naivno verujuci da je odluka bila jednoglasna.Mislili smo da je tako najpametnije, zasada, da bi se izbeglo nepotrebno razvlacenje crkve po medijima, ali ocigledno tako nesto nije moglo biti izbegnuto.
Razocarana, kako god da okrenes. Ali treba gledati ono sto je bitno, ma ko nam bio ili episkop ili patrijarh

Čim čujem da nekoga brani Druga Srbija, odmah mi je jasno šta taj neko može da misli (Srbiji).

Vladika je najveći dobitak za Drugu Srbiju, sada niko ne može da kaže da i Druga Srbija nema svog popa.

Sećamo se kako se tokom devedesetih dobro znalo ko među vladikama podržava Miloševića, a ko je za opoziciju - jedino Vesna Pešić nije imala svog dežurnog vladiku.

Želim da pozdravim činjenicu da je i Vesna konačno dobila svoj deo kolača, čime je Crkva ravnomerno raspoređena čitavom društvu (a uspostavljen je i "gender balance").

Imam osjećaj, i pored toga što mnogi komentari na različite načine tumače "jeretičko" pismo Vladike Grigorija, da ih piše ista ruka. Naravno, može se lako pretpostaviti šta je cilj. Toliko ga je sablaznila reakcija jednog episkopa.
Jer, što bi rekao jedan moj parohijanin: nije to baš tako jednostavna priča ili obično pismo, čovjek hoće da razori Crkvu i to ne bilo koju, već svetosavsku, srpsku, a tu nema posustajanja i malodušnosti. A ja dodao: Da sačuvamo naše srpstvo, dakako. To je inače sublimacija one poznate ideologije "Sve za srpstvo, srpstvo ni za što". Crkveno, odnosno hrišćanski, nema što.
Znam da je ovo veoma ozbiljna tema, da bi se o njoj pisalo ovako neozbiljno, ali sam se toliko naslušao u ovih poslednjih dvadeset godina raznih "dušebrižnika" i "stradalnika" za Crkvu i naciju, da mi malo postalo muka od toga. Zar je jedno pismo, bratsko obraćanje, poziv na dijalog, toliko raspametilo pojedine ljude da zaborave da je Grigorije i episkop, glava crkve u svojoj namučenoj eparhiji, da je neka tamo zajednica okupljena oko njega, da je on nekome jedini duhodavac i darodavac, i da je ispod svakog nivoa na taj način diskvalifikovati jednog episkopa, ili ako hoćete čovjeka, svejedno. I pri tome se još i hrišćaninom nazivati.
Doduše, pamti Crkva i mnogo gore stvari od ove internet pljuvačine kao i mnoge "vjernike", koji su skončali ovozemaljski život misleći da čine bogougodna djela.
Vrijeme je majstorsko rešeto...

Draga Marija,
niko nije osporio vama da mislite, pogotovo ne vama kao ženi, srpkinji i vjernici, već se to u devedesepet odsto komentara osporava jednom arhijereju Pravoslavne crkve. Da vas podsjetim, Vladika Grigorije se javno obratio članovima Arhijerejskog Sabora, tražeći od njih reakciju, mišljenje, stav, odgovor...Valjda na to ima pravo.

Naravno, nije sporno da vjernici komentarišu stanje u crkvi, ili rad svojih arhijereja, pa to se radilo i u prvim vjekovima hrišćanstva, i to na ulicama, pijacama, radnjama, na svim mjestima, čak su te rasprave bile dogmatskog karaktera, a ne samo o pitanjima organizacije i poštovanju kanona.
Ali, zar ne mislite da je beslovesno optužiti Vladiku Grigorija za izdaju, zavjeru protiv pravoslavlja, stranog plaćenika, vatikanskog djelatnika, opunomoćenog predstavnika Sonje Biserko, članstvo u LDP-u, "vladinog" favorita za izbor patrijarha, itd. Marija, pa kakvi smo mi to ljudi. Gdje je tu "drugi", valjda i on ima neko pravo, pa makar bio i arhijerej SPC.

I još nešto, ko je taj teološki autoritet da kaže, da su vladike Ignjatije, Irinej, Grigorije, Atanasije, i još poneki, jeretici, obmanjivači, prevaranti, lažni propovjednici vjere i istine...
Šta to oni kažu, a što je u nesaglasju sa svetim ocima i učiteljima crkve? U kojoj patrologiji, žitijama svetih, ili nekoj drugoj literaturi se to može pročitati? Volio bih da pogledam to štivo, to predanje, ili kanon...

Na kraju, mada se ovo ne odnosi na vaš komentar, ali nije naša crkva ni svetosavska, ni srpska, već Hristova. On je njena glava, početak i kraj. Možda je ovo suvišno što ću vam reći: Vas i mene će Bog, nadamo se, poznati kao Mariju i Dimitrija, a ne po našem prezimenu, nacionalnoj pripadnosti, porodici, bratstvu, plemenu, ili po Svetom Savi. Njega je Gospod proslavio i ovdje i kod sebe, ali to nije presudna činjenica za naše spasenje...

Eh nije prvi put da se naše Vladike hvataju posla za koji nisu kvalifikovane a to je politika. Pismo V. Grigorija je to, politika i ništa više, tako treba čitati pismo i tako treba razmišljati o onome što je napisano. Iako se bavi crkvenim pitanjima neke poruke strašno slično zvuče porukama ZES-a. Opasno je mešati politiku i religiju. Što se gospodina Dimitrija tiče, koji opravdava pismo v. Grigorija, neka se prisjeti kakve je posledice po srpski narod u Crnoj Gori imalo bavljenje politikom 97/98 v. Amfilohija. Pa sad neka razmisli kakve bi posledice moglo imati i ovo bavljenje politikom v. Grigorija. umesto da crkva ujedinjuje narod javnim pismom vladika razjedinjuje, strašno pastirski, razlike u mišljenjima uvek ima, ali koristiti trenutne političke pamflete (reforme,i ostale popularne parole) da bi se rešilo pitanje crkve je neozbiljno.